Željko Ražnatović Arkan zarobio je tokom rata ujaka Siniše Mihajlovića i odmah je pozvao fudbalera.
Legendarnom Siniši Mihajloviću, fudbalskom velikanu koji je ostavio ogroman trag i kao igrač i kao trener, sudbina se nekoliko puta preplitala sa životom Željka Ražnatovića Arkana, pa i tokom rata u Jugoslaviji. Upoznali su se dok Siniša Mihajlović bio jedan od najboljih igrača najvećeg Zvezdinog tima u istoriji 1991, spletom okolnosti bili su u kontaktu i narednih, ratnih godina. I kada je Ražnatović ubijen u Interkontinentalu, 2000. godine, navijačka grupa Mihajlovićevog kluba Lacio, "Irudićibili", velikim transparentom oprostila se od Arkana, što je neizbježno dovođeno u vezu sa "bombarderom" iz Borova kod Vukovara.
Iako je čitavog života tvrdio da se svojih prijatelja ne odriče, Mihajlović je smatrao da to nije pravi način da se obilježi smrt Željka Ražnatovića. "To nema veze sa mnom, ne znam koliko puta to moram da ponovim. To je bila ideja navijača Lacija, kojoj sam se protivio. Nisam to nikako želio i otišao sam do predsjednika kluba, tražeći sastanak sa vođama navijača. Oni su došli i obećali su da to neće istaći, ali ipak jesu i zbog toga sam sa njima ušao u veliki sukob", rekao je Mihajlović o ovom transparentu.
Ipak, bez obzira na tu ljutnju, Miha je o Arkanu je uvijek govorio sa poštovanjem, što je imalo veze i sa njegovom ličnom sudbinom i sa sudbinom njegove porodice u krvavom ratu u Jugoslaviji, koji je posebno brutalan bio u Vukovaru i oko njega.
Između ostalo, Mihajlović je Arkanu posvetio čitulju u januaru 2000, jer je spasio člana njegove porodice, hrvatske nacionalnosti.
"Siniša, imamo tvog ujaka Hrvata": Arkan sa slušalicom u ruci čekao da mu Mihajlović presudi
"Posvetio sam mu čitulju. Bio mi je prijatelj, bio je vođa navijača Crvene zvezde. Uvijek se ponašao dobro prema nama, igračima iz kluba i reprezentacije. On je čak uhvatio mog ujaka Ivu i spasio ga. Htjeli su ga ubiti, ali Arkan nije dao. Našao je moj broj telefona i odmah me je nazvao", rekao je Mihajlović u intervjuu za Gazetu 2019, povodom svog 50. rođendana.
I hrvatski mediji prenijeli su uznemirujuće detalje tog intervjua.
"Ujak je bio hrvatski general. Moju majku je maltretirao jer je bila udata za Srbina. Govorio joj je da je spasila život srpskoj svinji. Međutim, kada su ga zarobili srpski vojnici, zvao me je lično Arkan i rekao mi da se želi dogovoriti o mom ujaku. Ako dam znak, oni su spremni da ga ubiju. Ipak, odlučio sam da moj ujak živi i dalje, i tako je bilo", rekao je on.
"Vidio sam kako moj narod pati"
"O tome da sam ga poznavao prije rata, o tome da sam osudio njegove zločine, ali i o tome što je on predstavljao za Srbe u tom trenutku. Moraju proći bar dvije decenije kako bismo mogli objektivno procijeniti šta se dogodilo. Bilo je to razarajuće za sve. Ovo što ja kažem, isto mogu reći Hrvat ili Bosanac. Proživjeli smo ludilo istorije", naglasio je Mihajlović.
Često je Miha isticao da se gnuša svih ratova, a pogotovo tog koji je njegova porodica preživjela i u toku kojeg je izbjegla u Novi Sad, gdje mu i danas žive majka i brat Dražen Mihajlović.
''Svi ratovi su odvratni, ali bratoubistvo koje smo mi proživjeli u bivšoj Jugoslaviji nešto je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene porodice. Vidio sam kako moj narod pati, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom", rekao je Mihajlović.
Takođe, Mihajlović je više puta pokušavao da objasni koliko su Srbi stradali na teritoriji današnje Hrvatske. "Govorite o zločinima, ali niste bili tamo. Ja sam rođen u Vukovaru, gdje su Srbi manjina. Tokom 1991. godine tamo je vođena hajka na Srbe. Ljudi koji su živjeli godinama zajedno pucali su jedni na druge. Arkan je došao da brani Srbe u Hrvatskoj", rekao je jednom prilikom.
"Moja majka je Hrvatica, a otac Srbin"
On je potekao iz mješovitog braka, a i u porodici je u godinama nacionalne i svake druge histerije u državi bilo dramatičnih epizoda i poziva na ubistva. Nikada nije veliki Miha zaboravio te stvari... "Moja mama je Hrvatica, otac Srbin. Kada su se preselili iz Vukovara u Beograd, mama je zvala svog brata Ivu i rekla mu da dođe u našu kuću. A moj ujak je rekao 'Što si odvela muža? Ta srpska svinja je trebalo da ostane tu da ga zakoljemo'. Takva vam je bila tadašnja klima", rekao je Mihajlović.
"Vukovar je za mene bio najljepši grad na svijetu. Zatim je postao simbol rata. Nakon rata sam došao u Vukovar. Nisam se mogao orijentisati. Samo skeleti zgrada, nagomilani za stvaranje rovova. Ptice nisu letjele. Nije bilo ni psa na ulicama. Bio je to grad duhova.", pričao je svojevremeno Mihajlović.