Borac i Olimpija sastaju se prvi put nakon 34 godine. Predstojeći evropski dvomeč najavili su akteri tog meča iz 1991. godine – Damir Špica, Stojan Malbašić i Ljubiša Šušić, strijelac posljednjeg gola protiv Olimpije na Gradskom stadionu!
Borac i Olimpija daće u narednih desetak dana odgovor na pitanje – koja od ove dvije ekipe će se plasirati u osminu finala Konferencijske lige?
Ili Banjalučani ili Ljubljančani će, 6. i 13. marta, izaći na megdan ili Fiorentini ili bečkom Rapidu u bitkama za četvrtfinale. Prvi meč između Borca i Olimpije igra se prekosutra (četvrtak) na banjalučkom Gradskom stadionu, od 21.00 čas, dok će odluka o putniku u narednu fazu pasti 20. februara na ljubljanskim Stožicama (18.45).
Kada se igrači Borca i Olimpije u četvrtak uveče nađu na terenu Gradskog stadiona, počeće prvi međusobni duel ova dva tima u zvaničnim takmičenjima nakon 34 godine!
Posljednji put su se Borac i "stara" Olimpija (klub ugašen 2005. godine, kasnije pokrenut novi koji je preuzeo naziv Olimpija Ljubljana, op.a.) sastali 26. maja 1991. godine, na nekadašnjem stadionu "Bežigrad".
26. MAJ 1991. GODINE
OLIMPIJA – BORAC 1:2
strijelci: 1:0 Šeparović (30.), 1:1 Lukić (45.), 1:2 Lukić (90.), stadion: Bežigrad, gledalaca: 2.000, sudija: Ahmetović (Doboj), žuti kartoni: - .
OLIMPIJA: Varvodić, Englaro, Jermaniš, Da. Vrabac, Perica, Zečević (od 46. minuta Bosiljčić), Čeh, Tešić (od 65. minuta Pantić), Di. Vrabac, Pate, Šeparović.
BORAC: Jakovljević, Malbašić, Šašivarević, Bogdan, Stegnjajić, Špica, Ratković, Buvač, Dragoslavić, Šušić (od 63. minuta Mataja), Lukić.
Odigran je taj susret u okviru 34. kola Prve lige Jugoslavije, a crveno-plavi su stigli do trijumfa rezultatom 1:2 nakon preokreta. Ivo Šeparović je odveo Olimpiju do prednosti petnaestak minuta prije kraja prvog poluvremena, da bi tik pred odlazak na odmor izjednačio Dejan Lukić, najbolji strijelac Borca u toj sezoni sa deset golova.
Kad se već očekivao kraj susreta, kad se činilo da će Olimpija i Borac "podijeliti plijen", stigao je drugi pogodak za Borac. Postigao ga je, u 90. minutu, Željko Buvač.
Bila je to posljednja "prava" sezona Prve lige Jugoslavije. Fudbalski savez Hrvatske je zbog početka rata u bivšoj Jugoslaviji zabranio nastup svojim klubovima u narednoj takmičarskoj godini. Od klubova iz Bosne i Hercegovine, samo je Borac odigrao sve utakmice, dok je Olimpija željela da učestvuje, ali je poslije pritisaka iz vrha slovenačkog Saveza odustala prije prvog kola i duela sa Partizanom.
Kada je riječ o pomenutom duelu iz maja 1991. godine, kapiten te selekcije crveno-plavih bio je legendarni Damir Špica.
"S obzirom na to da smo mi tad imali stvarno dobru ekipu, nismo nijednog momenta, da tako kažem, imali nekih problema sa Olimpijom. Mi smo njih dobijali i u Ljubljani i u Banjaluci. Bila je prisutna samo jedna velika želja – za pobjedom, prestižom i dokazivanjem. Tako moraju da se ponašaju i ovi momci koji danas-sutra budu igrali protiv Olimpije. Možda je Olimpija u ovom momentu nešto uigranija i spremnija jer su odigrali dva kola prvenstva. Vidim da su doveli i dva-tri pojačanja, stigao je napadač iz Estonije Aleks Tam kojeg su oni platili oko 500.000, tako da pričamo o jednom ozbiljnom transferu i ozbiljnom klubu. Međutim, isto tako je i Borac ozbiljan klub", počeo je Špica priču za MONDO.
Ništa se, kategoričan je Špica, u ovom dvomeču neće riješiti u prvoj utakmici, koja se igra prekosutra na Gradskom stadionu.
"Bez obzira na to kako završi utakmica u četvrtak, meč u Ljubljani će sve rješavati. Potrebno je da u obje utakmice naši momci pokažu želju, volju, htijenje i zalaganje. I da pobijedimo ovdje 1:0, opet je to prednost koja nama daje šanse da u Ljubljani odigramo takođe dobru utakmicu i prođemo dalje. Mislim da Borac ima taj kvalitet, možda je Olimpija malo spremnija jer je njihovo prvenstvo počelo. Ono što svima zapada za oko jeste da je Olimpija u posljednje dvije utakmice dala sedam golova, što je zaista za respekt. To govori da moramo da budemo jako oprezni i ne smije da im se ostavi prostor, to su ozbiljni igrači. Samo želja i ništa više."
Kao što je i sadašnja generacija Borca ispisala klupsku istoriju evropskim rezultatima, tako je i ekipa iz sezone 1990-1991 ostvarila veliki uspjeh. Generaciji koju je kao trener predvodio Vladica Popović pošlo je za rukom da razdvoji veliku četvorku jugoslovenskog fudbala (Crvena zvezda, Partizan, Dinamo i Hajduk) i stigne do diobe četvrtog mjesta.
Na tom putu, pobjeda u Ljubljani protiv Olimpije imala je ogroman značaj, baš kao i ona iz maja 1989. godine, kada je Borac vodio presudne bitke za četvrti ulazak u prvoligaško društvo.
"Kad smo posljednji put ulazili u Prvu ligu, u proljeće 1989. godine, mi smo imali još četiri-pet utakmica do kraja sezone. Jedan od protivnika bila je i Olimpija, oni su dolazili sa trećeg mjesta u Banjaluku. Mi smo utakmicu riješili za pola sata, dobili smo ih 3:0. Sigurno da je ta ekipa u kojoj sam ja igrao napravila istorijski rezultat, to ostaje zapisano kao najveći uspjeh kluba i to je zaista teško ponoviti. Ovi momci pokušavaju, rade pošteno, bore se, uspjeli su da naprave veliki rezultat i evo im dobre prilike da prođu još jedno kolo, pa da bar još jednu veliku ekipu gledamo u Banjaluci", ističe Špica.
Borac protiv Olimpije nakon 34 godine! Crveno-plavi trio iz 1991. za MONDO o starim vremenima i istorijskom evro-dvomeču
Znajući da na mjestu trenera Olimpije sjedi proslavljeni prvotimac Reala i Deportiva Viktor Sančez, uvjeren je bivši kapiten Borca da će "zmajčeki" u Banjaluku doći da se nadigravaju i da napadaju, kako i nalaže španska škola fudbala.
"Možda je Olimpija u ovom momentu kvalitetnija prema napadu, a pošto im je Sančez na mjestu trenera, oni će sigurno igrati na posjed lopte, ekipa su koja traži igru. Takođe, vrlo malo Slovenaca je tu, ima ih tri-četiri, uglavnom su u ekipi Španci, Portugalci... To su igrači takvog mentaliteta koji teže što većem posjedu lopte i sigurno će tu Borac naići na problem posjeda, koliko će moći da odgovori... Mislim da će se utakmica rješavati na sredini terena, ko pokaže više agresivnosti i želje, taj bi mogao da prelomi meč u svoju korist. Borac u napadu ima Despotovića koji u svakom momentu može da postigne gol i riješi utakmicu, ali i Olimpija ima tog Estonca koji je na dvije utakmice u prvenstvu već postigao po gol, znači da posjeduje kvalitet. Sa te strane, Borac mora da bude vrlo oprezan", zaključuje Špica razgovor za naš portal.
Defanzivna linija Borca u to vrijeme bila je nezamisliva bez Stojana Malbašića, danas sekretara stručnog štaba Velikana iz Platonove. Kao i Špica, odigrao je i Malbašić, kroz dugogodišnju karijeru u Borcu, mnoštvo zvaničnih mečeva sa "zelenima" iz Ljubljane.
"Mi smo pred raspad bivše države sa Olimpijom imali međusobne duele i borbu za ulazak u Prvu ligu. Igrali smo više utakmice i svi ti dueli su bili jako neizvjesni, kvalitetni... Sjećam se dobro, kad smo igrali 1988. godine finale Kupa Jugoslavije u Beogradu, da smo četiri dana prije toga isto igrali u Ljubljani. Tad sam doživio jednu težu povredu i zato mi je ostala u sjećanju. Sve utakmice i u Ljubljani i u Banjaluci su imale svoj naboj, vjerovatno i zbog toga što se radilo o baš kvalitetnim ekipama. Uvijek je postojao neki rivalitet i mogu da kažem da je Borac u tim godinama imao jednu jako kvalitetnu ekipu. Jednostavno, uz dobar kvalitet rastao je i klub. Ostvarili smo tada u ligi najveći uspjeh, biti četvrti, pored ekipa koje su bile nedodirljive u to vrijeme – Crvene zvezde, Partizana, Dinama i Hajduka... Mi smo uspjeli tu veliku poznatu četvorku da razbijemo i to se nije desilo slučajno, nego smo sigurno došli tu došli svojim kvalitetom i rezultatima", počeo je Malbašić razgovor za MONDO.
Raspadom bivše države, ali i lige, stao je, kako kaže, razvoj Fudbalskog kluba Borac.
"Međutim, unazad četiri-pet godina mi se vraćamo na taj nivo, igramo nokaut fazu u Evropi ponosni na sve ove utakmice koje smo odigrali. Nadam se da će, kao i u prošlom vremenu, i ovaj dvomeč koji slijedi biti neizvjestan do posljednjeg minuta", ističe Malbašić.
Tas na vagi, u korist crveno-plavih, moglo bi da bude zajedništvo, podvlači legendarni defanzivac Banjalučana.
"Borčevu prednost vidim u jednoj ekipi, koja u modernom fudbalu nema pojedinca – nego smo baš to, ekipa. Jednostavno, imamo jednu pravu družinu, ekipu koja je sastavljena od podjednakih individualnih vrijednosti. Nemamo nijednog individualca koji iskače iz ekipe i mislim da je sve što smo do sada postigli ostvareno jednim zajedničkim i ekipnim radom i na terenu i van njega. Na kraju se to sve odrazi i na rezultat. Ostala nam je praktično ista ekipa iz prvog dijela sezone, možda smo čak i jači dolaskom ova tri-četiri igrača. Olimpija dolazi iz jače lige nego što je naša, oni su i duže u Evropi, ali ne vidim da imaju neku prednost u ove dvije utakmice. Već sam rekao da očekujem da će biti neizvjesno do posljednjeg minuta i pokušaćemo i znanje i sreću da upotrijebimo. To bi onda bio nastavak dobrih rezultata Borca u posljednje vrijeme", zaključuje Malbašić.
Posljednju zvaničnu utakmicu na Gradskom stadionu Borac i Olimpija odigrali su 25. novembra 1990. godine. Igralo se 15. kolo, meč je završen pobjedom Banjalučana rezultatom 2:0, a strijelac drugog gola bio je rođeni Čačanin Ljubiša Šušić, koji je pred start sezone pojačao crveno-plavi tabor.
"U to vrijeme velika država, jaka liga... Sve utakmice su bile poprilično izjednačene, nije bilo lakih mečeva. Igrao je veliki broj klubova u ligi, gdje je bilo izuzetno teško igrati. Nisu bile neke dvije klase u tim ligama, pa da kažeš ovdje ćemo lako, ovdje će biti teško... Olimpija je uvijek imala dobrih igrača, u tim godinama je igrao i Džoni Novak, na golu je bio Zoran Varvodić... Spremali smo se kao i za svaku utakmicu, to je bila jedna od najboljih sezona u mojoj karijeri, a i Borac je te godine imao dobar plasman s obzirom na to da smo imali veoma dobru i kompaktnu ekipu. Lijepa sjećanja imam na to vrijeme, ali ne mogu sad da se sjetim nekih detalja. Mislim da su tu našu ekipu, sveukupno, krasili dobro drugarstvo, hemija i energija. Zahvaljujući tome smo i ostvarili taj visoki plasman, to četvrto mjesto. Najveći dio ekipe činili su igrači koji su osvojili i Kup 1988. godine i izborili povratak u prvoligaški rang. Sa pridošlicama koji su došli sezonu prije mene ali i onima koji su stigli kad i ja te jedno dobro treniranje i dobru strategiju našeg pokojnog trenera Vladice Popovića, imali smo dobar 'lauf' i bili tvrd orah svima", prisjetio se starih vremena Šušić, sada trener u omladinskoj školi Kapfenberga.
Kao kruna te sjajne sezone stiglo je osvajanje Mitropa kupa, godinu dana kasnije.
"Zahvaljujući toj poziciji na tabeli došli smo u priliiku da se borimo za taj trofej. Dobili smo još jednu priliku da se nadmećemo sa evropskim klubovima i to je posljednji trofej, prije raspada Jugoslavije, koji je osvojila jedna jugoslovenska ekipa. Bio sam prije pet-šest godina u Banjaluci, boravio sam u klupskim prostorijama i znam da je taj trofej još uvijek tu."
Priznaje Šušić da nije previše upućen u sadašnji igrački kadar Borca.
"Pratim to nekako periferno, preko medija, socijalnih mreža i svega toga. Veoma mi je drago zbog Borca jer sam i ja u klubu i Banjaluci proveo par prelijepih godina. Međutim, sve moje analize vezane za sadašnju situaciju i utakmice bile bi više sa neke emocionalne strane u želji da Borac što bolje odradi te dvije utakmice i da pobijedi. Ipak, u domenu poznavanja ekipe i svega toga, tu sam trenutno pretanak. Naravno, imam prijatelje u Banjaluci, čujem se sa Malbašićem, prošle zime sam se na pripremama u Hrvatskoj vidio sa Damirom Špicom... Ne mogu mnogo da kažem jer stvarno ne poznajem ni sastav ni igrače, ali mogu ekipi samo da poželim sve najbolje u tom dvomeču", istakao je Šušić.
TOMO KNEZ
U Kapfenbergu, u kojem je već godinama, živi i legendarni Tomislav Knez (1938.), predvodnik generacije Borca koja je 1961. godine prvi put izborila plasman u jugoslovensku elitu. Kad god se vide, kad god se ukaže prilika, Šušić i Knez porazgovaraju o fudbalu, Borcu...
"Znate kako, Tomo je čovjek koji ima 87 godina, i on je bio bolestan, imao je određenih zdravstvenih problema, tako da se ne posjećujemo kućno. Uglavnom se vidimo na stadionu, ima jedan restoran gdje on često dođe. Prošle sedmice sam se vidio sa njim. Tomo je neko ko ne traži halabuku i medijsku pažnju, uvijek je bio takav. Čovjek stvarno ima čime da se podiči i pohvali, ali zaista nije neki hvalisavac. Kad sjednem sa njim i nekim mojim prijateljima, uvijek pričamo o tim nekim starijim vremenima, starijim igračima... ne samo zbog toga što smo ih gledali, već i iz neke radoznalosti. Tomo Knez ima i olimpijsku zlatnu medalju, ali zaista nije neko ko se bahati sa time. Stvarno je baš gospodin", ističe Šušić.
REGIONALNA LIGA
Iako, kako i sam priznaje, nije melanholičar, nekadašnji vezista Borca ne krije da bi volio da se formira jaka regionalna liga, koja bi, vjeruje, dodatni podigla kvalitet u svim ex-yu republikama.
"Kad je postojala Jugoslavija, i liga je bila dosta jača. Tri-četiri jugoslovenska ranga bila su veoma jaka, morali ste da posjedujete kvalitet. Sad je to sve svedeno u manje države i šteta je da nema neke regionalne lige kao u košarci, da se podigne nivo fudbala u svim državama, da ne mora stalno da se drhti i ispada u prvim pretkolima kad se izađe u Evropu. Međutim, to je ipak malo složenija priča, ali mislim da bi to u nekom širem smislu doprinijelo kvalitetu. U vrijeme kad sam ja bio klinac u Čačku, 95 posto igrača je bilo iz sopstvene fudbalske škole, iz Čačka ili okoline. U banjalučkom Borcu su takođe domaći igrači uspjeli da se probiju. Cijela ta generacija – Lipovac, Špica, prethodno Malbašić, Mataja, Vesko Kovačević... Svi klubovi su imali odlične škole i vrlo dobre i lojalne trenere koji su dugi niz godina u klubovima i igrali u njima. Proizvodilo se dosta igrača, ali mislim da se sad situacija malo okrenula. Uglavnom su to neke 'šarene' priče, gdje je mnogo igrača čiji kvalitet ne sporim, ali je vrlo malo igrača iz sopstvenog pogona. Uglavnom su svi klubovi vezani za dovođenje sa strane i mislim da bi bilo malo bolje da se vrate ti fudbalski centri na scenu, klubovi koji su ranije bili poznati kao proizvođači igrača. Kao kruna svega toga, mislim da bi došla jedna regionalna liga, a koliko je to izvodljivo, to je sad neka druga stvar. U fudbalskom i sportskom smislu, to bi sigurno bio dobitak. Nadam se da će u dogledno vrijeme situacija po tom pitanju biti jasnija i čistija. Mislim da stižu neke nove generacije mladih ljudi koje možda neće toliko ni zanimati neke stvari koje su se dešavale u prošlosti", zaključio je Šušić razgovor za MONDO.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)