Da li selektor Srbije Dragan Stojković Piksi ima sreće? Teško je tvrditi suprotno poslije mnogo mečeva u kojima nam se sreća osmjehnula, što i nije tako loše. Ali, da bismo vjerovali u našu reprezentaciju, potrebno je ipak da igramo dobar fudbal.
/piše: Milutin Vujičić, mondo.rs/
Srbija nije igrala dobro i uprkos tome uspjela je da ostvari cilj - pobijedila je Austriju (ukupni rezultat 3:1) i opstala u "A" diviziji Lige nacija. Međutim, baš zbog toga što "orlovi" nisu igrali dobar fudbal, posebno u prvom poluvremenu kada smo bili potpuno bezopasni, nije bilo ni pretjerane euforije. Većina naroda koja je izašla sinoć sa stadiona "Rajko Mitić" pomisila je kako nas je "sreća opet pogledala" - dok drugi pak to neće demantovati, nego će napraviti malu ispravku: "Nije sreća pogledala nas, nego je Piksi rođen pod srećnom zvijezdom".
I zaista, bilo je mnogo takvih primjera za 50 utakmica Dragana Stojkovića Piksija na klupi Srbije. Od "fantomskog" gola Ronalda, pogotka Aleksandra Mitrovića u 90. minutu u Lisabonu, nestvarnih promašaja Norveške, preko srećnih utakmica sa Bugarskom, pa sve do čuda protiv Švajcarske, Španije i Austrije...
Šta drugo čovjek da pomisli, sem da nisu čista posla u pitanju, da ima tu nečega i ezoteričnog? "Imali smo sreću da postignemo takav gol kakav smo dali, imali smo sreće i da imamo igrača više u drugom poluvremenu... Retrogradni Merkur ne utiče na našeg selektora, njemu je u solaru očigledno lopta i donosi sreću", kazao je Rade Bogdanović poslije utakmice u Beogradu, još jednom u prvi plan ističući koliko Piksi ima sreće na klupi Srbije - fenomen koji je teško prihvatiti, još teže objasniti.
Da li je Piksi zaista srećnik?
Kao i svaki drugi trener, Piksi će takođe reći da je u fudbalu uvijek potrebna mala doza sreće, dok bi sigurno kao kontraagrument ponudio i situacije kada je nije bilo; zaboravlja se situacija sa povredama uoči Svjetskog prvenstva u Kataru, nestvarni promašaji protiv Mađarske, pa i Slovenije...
Kada se podvuče crta, daleko ljepše je imati sreće nego je nemati uopšte, samo što ne smije da bude i jedini naš adut u svakoj utakmici. Nekada zbog onoga što Piksi - svjestan problema u taktičkoj pripremi meča - počne jedino da se moli i da se nada da će sreća pogledati njega i njegove igrače. Zbog toga često možemo čuti od njega, da poslije utakmica u kojima mu se uslovno rečeno sreća osmjehne, kaže da je imao viziju o tome kako ćemo doći do pobjede.
Između ostalog, tako je poslije Austrije pričao o tome da je znao da Srbija mora da bude strpljiva i da će doći pet minuta u kojima ćemo doći do gola, ali to ne bi smjelo da bude jedina taktika u utakmicama u kojima smo potčinjeni. Jedina razlika između mečeva sa Danskom ili Austrijom je u tome da li se "vizija" ispunila - budeš strpljiv, pa te sreća nagradi. Ili ne.
Zašto su Piksiju potrebni sljedbenici?
Naravno, vera je vrlo moćno sredstvo, čak i u fudbalu, a kada se nekoliko puta "ispuni proročanstvo" - dobijate sve više sljedbenika. Tako je Piksi vrlo brzo na startu svog mandata počeo da ubjeđuje navijače, i prije svega svoje fudbalere, da privlači sreću, kada bi ono što je govorio uoči meča počelo da se ostvaruje. Sve je počelo magijskom porukom "kako, bre, eventualno", koja je oko njega stvorila praktično novu religiju u reprezentaciji, ali da biste svoje sljedbenike zadržali na okupu, potrebno je da svakodnevno pokazujete nove čarolije. Ili makar znanje.
Od one čudesne noći u Lisabonu, toga je bilo tek na momente, zato i ne čudi što je vjera Piksijevih fudbalera slabila, a sve nekako neodoljivo podsjeća na "Kockara", Fjodora Dostojevskog.
Čuvena babuška Antonida Vasiljevna došla je u kazino bez ikakve strategije, igrala impulsivno i osvajala ogromne svote novca, vjerujući da može da pogodi šta će se dogoditi. Ubjeđuje sebe da ne može da izgubi dok vjeruje u ono što radi, sve dok se ne ispostavi da je to bila tek "iluzija kontrole" i da je sreća potpuno haotična i nepredvidiva, kao i da će vam vrlo brzo okrenuti leđa oni koje ste ubijedili da držite ključeve sreće.
Tako je i u fudbalu, dobro je dok vas sreća služi, ali nikako ne smijete samo na nju da se oslonite, pošto svaki put kada propadne proročanstvo, postaje sve teže ubijediti one oko vas da govorite istinu.
Hoćemo li opet vjerovati Piksiju?
Već u junu počinju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine i Srbija će imati težak zadatak da se plasira u ozbiljnoj konkurenciji Engleske i Albanije, odnosno slabijih Letonije i Andore. Za početak, Piksi treba kraj sebe da ima fudbalere koji će zajedno sa njim vjerovati da to nije prekomplikovan zadatak, ali to je teško dokazivo na osnovu naše igre u posljednje dvije godine, pa neće biti iznenađenje ako tu bude mnogo novih lica.
Možda je i to razlog zašto se Piksi odrekao Dušana Tadića, kapitena koji je najviše kritikovao njegov sistem rada, ali i nekoliko veterana koji bar na osnovu igračkog kvaliteta - djeluju da bi imali veliku ulogu u reprezentaciji Srbije. Možda se baš zbog toga Piksi okružio mlađima, koje lakše ubjeđuje u svoje ideje i vizije, ali do sada je morao da nauči na greškama.
Sreća je "pakt sa đavolom" i očas posla može da pređe na drugu stranu, tako da Srbiji prije svega osnov treba da budu pametna igra i sistem. Ako još na to imamo selektora koji je "rođen pod srećnom zvijezdom", pa ko je lud onda da zamjeri?
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!