Iako ih nema baš previše, ipak postoje sportisti koji su nakon završetka igračkih karijera postali izuzetno religiozni ili čak sportske dresove zamijenili svešteničkim odorama.
Šta ostane u životu profesionalnog sportiste kad završe karijere, kada se ugase svjetla reflektora ili prestane medijska pažnja? Već smo pisali o sportistima, odnosno fudbalerima koji se bore protiv depresije, a jedan od mogućih "lijekova" od tog osjećaja "praznine" je okretanje vjeri, što nije previše rijedak slučaj.
Međutim, rijetki su oni košarkaši ili fudbaleri koji u sebi ne samo da "pronađu" Boga već otkriju da je sveštenički posao ustvari bio njihov životni poziv od samog početka.
Najčešće to prepoznavanje religioznosti dolazi nakon nekih "graničnih" životnih situacija poput povreda, smrti bliskih osoba i slično, ali i osjećaja da uprkos osjećaju sreće izazvane adrenalinom zbog pobjeda, golova, trofeja, često nešto i nedostaje, a duhovna potraga im onda ponudi nekakve odgovore.
Jedan od fudbalera koji je poslije kačenja kopački o klin postao sveštenik Srpske pravoslavne crkve je Aleksandar Đurđević, nekadašnji igrač Obilića.
Tokom karijere igrao je zajedno sa Aleksandrom Stanojevićem, nekadašnjim trenerom Partizana i Nenadom Jestrovićem, napadačem Crvene zvezde, nastupao za više od 13 ekipa u Srbiji, ali je tokom NATO bombardovanja odlučio da se posveti vjeri.
Upisao je Bogoslovski fakultet, koji je završio nakon povratka iz Venecuele, gdje je neko vrijeme služio kao sveštenik SPC. Kasnije se preselio u SAD, na Floridu, gdje je danas sveštenik u hramu Svetog Save u Port Nortu.
Dragan Bogavac, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde, takođe se pronašao u vjeri iako će ostati zauvijek upamćen kao strijelac u 120. "vječitom" derbiju protiv Partizana uz Nikolu Žigića (2:0).
"Upropastio" je debi Lotara Mateusa na klupi crno-bijelih samo nekoliko dana nakon atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića. Po odlasku iz Humske branio je boje brojnih njemačkih klubova - Vakera, Koblenca, Paderborna i Majnca, a po povratku u Srbiju zaigrao je za OFK Beograd, gdje je i završio karijeru 2013. godine.
Nakon toga je postao vjernik i to u 33. godini, a u emisiji "Dok anđeli spavaju" objasnio je kako se to dogodilo.
"Preokret se dogodio u 33. godini. Tad nisam toliko vjerovao u Hrista, samo sam postio srijedom i petkom. Nisam sebe vidio u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se liječio od operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista. Prvi put kad sam zakoračio na Svetoj Gori, tad me je zvao kum Branko Bošković i rekao da idemo u Hilandar jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam mislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući i ne pomišljam da idem, upalio sam televizor kod kuće i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao. Otišli smo tamo i kad sam tamo kročio, nešto me obuzelo. Neko smirenje, gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pjevaju kanone, ja ništa ne razumijem, ali osjetim da bukvalno su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lepo i sve se promenilo. Fudbal me više nije zanimao", rekao je Bogavac.
I u susjednoj Hrvatskoj postoje slični primjeri, Luka Klarica je bio košarkaš u Prvoj ligi Hrvatske, čak je sa univerzitetskom ekipom Splita bio šampion Evrope, a sada je sveštenik katoličke crkve u Rijeci.
I splitski don Josip Ulić, koji je vikar župe sv. Spasa, bio je košarkaš "žutih" sa snovima o nastupu u NBA ligi.
"Maštao sam postati NBA igrač. Zaista sam to sanjao... Igrao sam godinama u KK Split, zatim sam igrao Drugu hrvatsku ligu. Sa 16 godina sam bio drugoligaški igrač, to je bilo lijepo iskustvo", rekao je Ulić hrvatskim medijima, kojima je privukao pažnju nakon što je održao misu zadušnicu za poginulu košarkašku legendu Kobija Brajanta.
Druga košarkaška legenda, ali u Hrvatskoj i nekadašnjoj Jugoslaviji Krešimir Ćosić vjerovatno je najpoznatiji slučaj pronalaska vjere u svijetu sporta.
Ćosić je naime tokom studija u Juti između 1970. i 1973. godine, pod uticajem mormonske zajednice postao sljedbenik učenja Crkve Isusa Hrista svetaca posljednjih dana.
Njegova nova vjera postala je važan dio života, a nakon povratka u Jugoslaviju se posvetio širenju mormonskih ideja i imao ključnu ulogu u osnivanju prve takve zajednice u Hrvatskoj 1975. godine.
Čak je 1979. godine na srpsko-hrvatski jezik preveo i Mormonovu knjigu, koja se i danas koristi među mormonskim vjernicima u Hrvatskoj, a doprinio je i širenju crkve u Srbiji.
U cijelom svijetu ima još sličnih primjera.
Možda i najzvučnije ime je Filip Malrin, nekadašnji fudbaler Mančester junajteda i selekcije Sjeverne Irske, koji je postao katolički sveštenik Dominikanskog reda.
"Pronašao sam dublji smisao u služenju Bogu i ljudima, daleko od materijalističkog svijeta fudbala", rekao je engleskim medijima Malrin, koji je osim "crvenih đavola" nosio i dres Norič sitija.
Isti poziv i dublji smisao osjetio je i Amerikanac Čejs Hilgenbrik, koji je dres Nju Ingland Revolušna, zamijenio svešteničkom odorom u Merilendu 2014. godine.
Priznao je medijima u SAD da je sveštenički poziv osjetio još dok je bio profesionalni fudbaler u MLS ligi, ali je čekao pravi trenutak da to ostvari. To se i dogodilo u njegovoj 26. godini života.
I strijelac gola za Argentinu u finalu Mundijala 1986. godine u Meksiku protiv Njemačke (3:1), Hoze Luis Braun je život podredio religiji, iako nije postao sveštenik. On je radio kao propovjednik laik u svojoj zajednici, a njegova duboka vjera i crkveni aktivizam su postali primjer duhovne posvećenosti.
Zasad ne postoje podaci o nekom sportisti koji je postao muslimanski sveštenik, ali su brojni veliki i poznati fudbaleri prešli na islam, ističući značaj ove religije na njihove živote.
Među najpoznatijim je Frenk Riberi, nekadašnji igrač Bajerna i reprezentacije Francuske, koji je uzeo ime Bilal i redovno praktikuje vjerske običaje.
Takođe su na islam prešli i Nikolas Anelka, Erik Abidal i Pol Pogba, francuski fudbaleri koji su u karijerama nastupali za evropske velikane poput Real Madrida, Čelsija, Arsenala, Juventusa i Mančester junajteda.
Reprezentativac Togoa Emanuel Adebajor je takođe bio hrišćanin prije prelaska na islam, kao i Nijemac Deni Blum, nekadašnji član Ajntrahta iz Frankfurta i Nirnberga, koji je objasnio da mu je muslimanska vjera dala snagu nakon ozbiljne povrede koljena. Iako su njegovi roditelji u početku bili šokirani, kasnije su prihvatili njegovu odluku.
U Bosni i Hercegovini je takođe bilo sličnih slučajeva, a možda i najpoznatije konvertitstvo je prelazak sportskog komentatora Marjana Mijailovića na islam 2016. godine kada je uzeo ime Mustafa.
(MONDO)