Samo pet mjeseci nakon što je Željko Ražnatović Arkan ubijen u Beogradu, njegov Obilić igrao je u Vukovaru protiv Cibalije.
Fudbalski klub Obilić bio je jedan od najboljih u Jugoslaviji tokom druge polovine devedesetih godina prošlog vijeka. Obilježeno je to šampionskom titulom o kojoj se i danas priča, izlascima u Evropu koji su donijeli utakmice protiv Bajerna iz Minhena i Atletiko Madrida, a pitanje je gdje bi "kopljanici" stali da nije ubijen Željko Ražnatović Arkan.
Jedan od najmoćnijih Jugoslovena tog doba upucan je u holu poznatog beogradskog hotela "Interkontinental" u januaru 2000. godine. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 17. juna 2000. godine, njegov Obilić je gostovao u Hrvatskoj - na prvom meču srpskog i hrvatskog tima od raspada države koja je razorena građanskim ratom.
Sudbina je htjela da žrijeb za Intertoto kup spoji Cibaliju iz Vinkovaca i beogradski Obilić, oko pet mjeseci nakon što je Arkan ubijen. Nekoliko godina prije nego što je Obilić odigrao prvu međunarodnu utakmicu u istoriji Cibalije, Arkan je na prostoru Slavonije i Zapadnog Srema - u okolini Vinkovaca - bio učesnik građanskog rata kao komandant "Srpske dobrovoljačke garde" poznate i pod nadimkom "Tigrovi".
"Arkan je sijao smrt": Poslije ubistva u Interkontinentalu, njegovi momci morali u Hrvatsku
Sve što se dešavalo prethodnih godina uticalo je da meč Cibalije i Obilića bude izuzetno rizičan. Javnost u Hrvatskoj oštro je dočekala dolazak srpskog kluba. Nijednom srpskom timu tih godina ne bi bilo prijatno u Hrvatskoj - kao ni obrnuto - ali je Obilić bio posebno "trn u oku". Arkanov štab tokom rata bio je u obližnjem Erdutu, a i sam Željko Ražnatović više puta je boravio u Vinkovcima. Zbog toga su fudbaleri koji su nosili dres Obilića nakon njegove smrti imali probleme.
Kako je izgledalo gostovanje Obilića u Vukovaru?
U razgovoru za MONDO, utakmice protiv Cibalije u Vukovaru prisjetio se nekadašnji napadač Obilića Saša Branežac, jedan od najboljih pojedinaca u tim sezonama kada se već "gasio" sjaj tima sa Vračara. On je tokom ljeta, nakon odrađene pozajmice u Nikšiću, ponovo obukao dres Obilića spreman za evropske izazove u Intertoto kupu.
"Mi šta smo doživjeli tamo ne vjerujem da to postoji u fudbalskom svijetu. Ima tu nekih objašnjenja, ali to divljačko ponašanje tamo i sve šta su radili nije normalno. Vinkovci su bili u toj zoni ratnih sukoba. To je uzrok, otud taj animozitet i to što je u pitanju Obilić je dodatno pojačalo. Mislim da se narod hrvatske nacionalnosti tamo bojao Arkana", rekao je za MONDO Saša Branežac, nekadašnji fudbaler Obilića.
Nije bilo lako igrati fudbal u uslovima koji nisu pošteni - navijači u Vukovaru kamenovali su blindirani autobus kojim su fudbaleri Obilića doputovali na prvo gostovanje nekog srpskog kluba u Hrvatskoj poslije građanskog rata. "Nas su tamo obezbjeđivale stotine policajaca. Doživjeli smo svašta. U Vinkovce smo išli u blindiranom autobusu. Zasuli su nas limenkama, kamenjem kad smo dan prije utakmice išli na trening, a dočekalo nas je više od 1.000 njihovih navijača. Jedva smo došli do stadiona Cibalije na kojem se igrala utakmica. Policija je jedva sve iskontrolisala. Na utakmicu smo taj kilometar putovali jedno 45 minuta. Bilo je 12 ili 15.000 ljudi, ne znam koliko prima taj stadion. Jedva su nas doveli. Ljuljan je autobus, udaran…"
Šta Hrvati kažu o dolasku Obilića u Vukovar?
Danima se u Hrvatskoj pričalo o gostovanju Obilića, koji se i dalje posmatrao kao klub Željka Ražnatovića Arkana. Rat je završen tek nekoliko godina ranije, bila je svježa i titula Obilića u Jugoslaviji, ali i NATO bombardovanje tokom koje je prvi čovjek kluba tražio od fudbalera da pokazuju izuzetnu hrabrost i treniraju čak i pod sirenama. U Vukovaru su se na drugačiji način spremali za goste iz Beograda, cijeli grad bio je na nogama.
"Bila je to utakmica jako visokog rizika. Puno je lakše bilo igrati protiv Volfsburga recimo, tada nije bio toliki pritisak. Od ljudi u Vinkovcima, pritisak na igrače, na nas sve jer je ipak to bila prva utakmica kada je igrao jedan srpski klub, pogotovo Obilić i Cibalija", priseća se Srećko Lušić, trener Cibalije iz tog perioda i dodaje: "Protiv Obilića nismo igrali samo za naše Vinkovce, nego za cijelu Hrvatsku. Ratne rane bile su još svježe, nismo smjeli da pokleknemo pred klubom čovjeka koji je sijao smrt po našoj domovini. Pritisak je bio teško zamisliv, a znate da imperativ nikad nije zahvalan saigrač."
"Arkan je sijao smrt": Poslije ubistva u Interkontinentalu, njegovi momci morali u Hrvatsku
Sličnu atmosferu pamti i fudbaler Mario Čutura, koji ne može da se sjeti baš svih detalja sa utakmice, ali tvrdi da su igrači Obilića poklekli u paklenoj atmosferi. "Pamtim tu atmosferu, gdje su nama kada se čulo da se igra protiv Obilića, cijele nedjelje na svaki trening dolazili. A pred utakmicu je to bilo cijeli dan. Policija je išla pred autobusom, a uz autobus su išli navijači. Mislim da je Obilić poklekao. Sjećam se da smo im rano dali dva gola. Sjećam se kuma Maroslavca kako je rano zabio, neki odbitak je bio iz daljine... Iako se ne sjećam kako je Bošnjakov gol izgledao prije njegovog. U takvoj atmosferi nismo igrali. Mislim da su se Obiliću skratile noge odmah kada su vidjeli što se događa", rekao je za "24 sata" Mario Čutura.
Kako su završeni mečevi Cibalija - Obilić?
Meč koji je igran u Vukovaru 17. juna 2000. godine pobijedila je Cibalija (3:1), a nedjelju dana kasnije u revanšu bilo je neriješeno (1:1). Na prvoj utakmici Cibalija je golovima Ivana Bošnjaka u 10. i Ivana Maroslavca u 13. minutu brzo stigla do prednosti, a nije ih poremetio ni autogol koji je Jure Jurić postigao u 33. minutu. Do kraja susreta pogodio je i Mladen Bartolović, u 61. minutu utakmice.
Revanš u Beogradu donio je nove tenzije i provokacije na nacionalnom nivou, a Cibalija je uspjela da se odbrani. Nakon što je povremeni reprezentativac Milan Obradović pogodio za 1:0 u 16. minutu meča, konačan rezultat postavio je Dejan Pavličić u 62. minutu. Taj meč gledala je i Svetlana Ražnatović, koja je preuzela vođenje kluba nakon Arkanove smrti.
"Arkan je sijao smrt": Poslije ubistva u Interkontinentalu, njegovi momci morali u Hrvatsku
Hrvatski predstavnik je nastavio takmičenje i u drugoj rundi eliminisan je od mađarske Tatabanje, dok je Obilić u naredne dvije sezone izlazio u Evropu i nije uspijevao da zabilježi veće uspjehe. Prvo je u sezoni 2001/02 eliminisao ekipu GI sa Farskih Ostrva i zatim ispao od Kopenhagena, a zatim u sezoni 2002/03 ispao od Hake iz Finske i tako se zauvijek oprostio od Evrope.