Daleko od kuće, ali blizu svog sna – fudbal ju je odveo u Milano, a rad i karakter učinili da tamo ostane i raste kao igračica i ličnost.
Bh. fudbalerka Marija Ana Milinković (21) drugu godinu je u Interu, gdje je postala standardni član odbrane "nerazura".
Mlada fudbalerka rodom s Pala otisnula se u Italiju, gdje je postala jedna od najboljih igračica svog tima, što pokazuje podatak da u aktuelnoj sezoni nije propustila nijedan minut.
U razgovoru za MONDO osvrnula se na svoje početke, te sve što je postigla od tada. Od uličnih utakmica s dječacima do dresa jednog od najvećih italijanskih klubova – fudbalski put reprezentativke Bosne i Hercegovine primjer je kako strast, upornost i rad mogu nadmašiti sve prepreke. Već skoro dvije godine članica Intera iz Milana gradi stabilnu i zrelu karijeru, opravdavajući povjerenje kluba kontinuitetom igara, minutažom i profesionalnim odnosom prema svakom izazovu.
U razgovoru za naš portal govori o prvim fudbalskim koracima, životu u Italiji, ambicijama Intera, reprezentaciji BiH i snovima koje i dalje nosi sa sobom.
Daleko od kuće, ali potpuno fokusirana na teren, Milano je postao njen drugi dom, mjesto na kojem se svakodnevno razvija kao igračica i ličnost. U razgovoru govori o počecima na ulici, izazovima prilagođavanja u Italiji, razlikama između bh. i italijanskog fudbala, evropskim ispitima, ciljevima Intera, ali i o neprekidnoj vezi s rodnim krajem i reprezentativnim dresom koji za nju ima posebnu težinu. Iskreno, zrelo i bez velikih fraza, otkriva kako izgleda put jedne djevojke koja je sanjala fudbal – i odlučila da taj san živi.
- Kako i zašto si počela da se baviš fudbalom? Imaš li nekog uzora, da li je neko uticao na tvoju odluku da počneš da treniraš fudbal?
"Odrasla sam igrajući fudbal na ulici s dječacima i vrlo rano sam shvatila da mi lopta i teren donose posebnu sreću. To su bili trenuci u kojima sam se osjećala potpuno slobodno i ispunjeno, bez ikakvog pritiska ili razmišljanja šta je ’ispravno’. Upravo tada se rodila moja ljubav prema fudbalu i želja da se tome posvetim ozbiljnije. Nije bilo nekog ko me je gurao u tom pravcu, jednostavno sam ja to željela i osjećala da je fudbal moj put"
- Početkom 2024. godine potpisala si ugovor sa Interom, koji si već dva puta revidirala. Sigurno ti mnogo znači povjerenje koje uživaš u klubu?
"Naravno da mi mnogo znači, jer povjerenje kluba kao što je Inter nije nešto što se dobija lako. Kada ti takav klub pokaže da vjeruje u tebe, ne samo kroz minutažu, već i kroz ugovor, to ti daje dodatnu sigurnost i motivaciju. Za mene je to potvrda da radim ispravne stvari, ali i obaveza da svakog dana budem još bolja. Trudim se da to povjerenje vraćam na terenu, radom i odnosom prema dresu koji nosim."
Fudbalerka Intera Marija Ana Milinković za MONDO: Rad, strpljenje i vjera u sebe – to su stvari koje me vode
Milano - druga kuća
- Koliko si zadovoljna svojim partijama u Interu, prošle sezone nisi propustila nijedan jedini minut, a ove jeseni si igračica sa najviše odigranih minuta u cijeloj ekipi?
Ne razmišljam previše o statistici, ali znam da takvi podaci ne dolaze slučajno.
"Iskreno, ponosna sam na kontinuitet koji sam uspjela da zadržim, jer to govori o fizičkoj spremi, ali i mentalnoj stabilnosti. Ne razmišljam previše o statistici, ali znam da takvi podaci ne dolaze slučajno. Za mene je najvažnije da sam uvijek spremna da pomognem ekipi i da budem konstantna, jer na ovom nivou nema prostora za opuštanje. Svaka utakmica i svaki trening su nova prilika da se dokažeš."
- Inter prvi dio sezone završava u gornjem dijelu tabele, kakve su ambicije kluba?
"Ambicije su visoke, što je i normalno za klub ovakvog renomea. Osjeća se da Inter iz godine u godinu želi da napravi dodatni iskorak i da se stabilno pozicionira među najboljima u Italiji, ali i u Evropi. Mi kao ekipa vjerujemo u ono što radimo i znamo da imamo kvalitet, ali i da je put do vrha proces koji zahtijeva strpljenje, rad i zajedništvo."
- U Evropa Kupu eliminisani ste od Hekena. U kvalifikacijama ste bili veoma uspješni protiv Hibernijana i Vlaznije, ali protiv Šveđanki nije išlo. Šta je uzrok porazu u ovom dvomeču?
"Mislim da je presudilo iskustvo i fizički intenzitet koji Heken donosi na evropskoj sceni. U nekim segmentima igre nismo uspjele da odgovorimo na njihov ritam, ali nismo imale ni sreće u tom dvomeču. Ipak, takvi mečevi su dragocjeni jer te nauče gdje moraš da budeš bolji. Evropske utakmice su uvijek dobra škola i vjerujem da ćemo iz ovog dvomeča izaći jače i pametnije."
- Već skoro dvije godine si u Italiji – kako ti se sviđa država, grad Milano, kako ide učenje jezika, s kim se najčešće družiš? Kako je tekao proces prilagođavanja?
"Već dvije godine živim u Italiji i mogu reći da mi se Milano zaista dopao. Grad je brz, moderan i pun energije, ali u isto vrijeme ima posebnu kulturu i atmosferu koja te inspiriše. Imam privatne časove italijanskog jezika dva puta sedmično i zadovoljna sam koliko sam napredovala. Najviše se družim sa cimerkom Mašom Tomašević – brzo smo se uklopile, podržavamo jedna drugu i to mi mnogo znači u svakodnevnom životu daleko od kuće."
Razlika između BiH i Italije
- U Italiju si došla iz SFK 2000. Možeš li uporediti bh. i italijanski fudbal?
"Razlika se zaista osjeti. U Italiji je tempo igre brži, treninzi su intenzivniji, a taktika i detalji imaju ogromnu ulogu. Sve je podignuto na viši profesionalni nivo – od uslova, preko stručnog štaba, do same organizacije kluba. To me je u početku iznenadilo, ali me je i dodatno motivisalo da se prilagodim i unaprijedim svoju igru."
- Kako izgleda tvoj tipičan dan u Milanu kada nema utakmica?
"Dan obično počinje treningom, gdje provedemo nekoliko sati radeći na fizičkoj pripremi i taktičkim detaljima. Nakon toga imamo obavezan ručak u klubu, što je lijepa prilika da se dodatno povežemo kao ekipa. U slobodnom vremenu, kada nismo previše umorne, Maša i ja volimo da prošetamo gradom i malo se isključimo iz fudbala, koliko god je to moguće."
SFK 2000
- Pratiš li svoj bivši klub SFK 2000 i njihove nastupe u Evropi?
"Naravno da pratim. SFK 2000 je klub u kojem sam odrasla i koji ima posebno mjesto u mom srcu. Drago mi je da i dalje dominiraju u BiH i da se dostojno predstavljaju u Evropi. Uvijek mi je lijepo vidjeti da klub iz kojeg dolazim nastavlja da pravi dobre rezultate."
- Nekoliko riječi o reprezentaciji BiH. Kako bi ocijenila nastup u Ligi nacija?
"Uvijek mi je čast da nosim dres reprezentacije. Svjesni smo da rezultati nisu onakvi kakve bismo željeli, ali mislim da se vidi napredak u igri i pristupu. Ova godina je pokazala da možemo igrati na višem nivou i da, uz pravi kontinuitet i podršku, imamo potencijal za bolje stvari u budućnosti."
- Šta je potrebno uraditi da ženski fudbal bude praćeniji? Da li ima smisla porediti muški i ženski fudbal?
"Mislim da poređenja često nisu potrebna. Ženski fudbal ima svoju priču, emociju i vrijednost. Potrebno je više ulaganja, bolja medijska vidljivost i strpljenje. Kada se djevojčicama pruže pravi uslovi i uzori, interesovanje će rasti prirodno, bez potrebe za upoređivanjem."
Pale i porodica
- Koliko često ideš kući i šta ti najviše nedostaje u Italiji?
"Kući idem kada imam reprezentativne obaveze i tokom zimskih i ljetnih pauza. Najviše mi nedostaje porodica, jer sam jako vezana za njih i za svoje rodne Pale. To su trenuci koji me pune energijom i podsjećaju odakle sam krenula."
- Najteži i najljepši trenutak u dosadašnjoj karijeri?
"Najteži trenuci su bili oni kada sam morala da se odvojim od porodice i krenem u nepoznato. Tada najviše naučiš o sebi i svojoj snazi. Najljepši trenutak je svaki korak naprijed koji sam napravila – od dolaska u Inter do osjećaja da sam danas stabilna i sigurna u ono što radim."
- Za kraj, koji savjet bi dala djevojčicama koje sanjaju da obuku dres velikog evropskog kluba?
"Da vjeruju u sebe i da budu strpljive. Rad i trud se uvijek isplate, ali ništa ne dolazi preko noći. Najvažnije je da uživaju u fudbalu i da nikada ne zaborave zašto su počele."