Arturo, meksički navijač, zbog Veljka Paunovića pisao je i na srpskom jeziku pošto je imao priliku da ga upozna.
Boravak reprezentacije Srbije u Meksiku pred prijateljski meč koji će tamo odigrati (1:5) donio je još jednu priču koja najbolje potvrđuje koliko se fudbal u ovoj zemlji doživljava kao nešto mnogo više od igre. U hotelu u kojem je smještena srpska reprezentacija pojavio se Arturo, vatreni navijač Čivasa iz Gvadalahare, kluba koji važi za najpopularniji u Meksiku i za koji, prema procjenama, navija gotovo 45 odsto ukupne populacije zemlje.
Kada je saznao gdje je odsjela reprezentacija Srbije, nije mu bilo teško da pređe dug put i nekoliko sati provede čekajući ispred hotela. Razlog je bio samo jedan - želio je da upozna Veljka Paunovića, čovjeka koji je kao trener Čivasa ostavio dubok trag u srcima navijača slavnog kluba iz Gvadalahare.
Strpljenje mu se isplatilo. Poslije gotovo tri sata čekanja, ostvario je svoj san. Dobio je autogram na dresu Čivasa, fotografiju za uspomenu i priliku da lično pozdravi srpskog stručnjaka čije ime i danas izaziva veliko poštovanje među ljubiteljima fudbala u Meksiku.
Koliko mu je taj susret značio, najbolje pokazuje poruka koju je poslao ljudima iz Fudbalskog saveza Srbije koji su mu omogućili da upozna Paunovića:
"Hvala vam što ste mi pomogli da budem dio ovog sna. Bog vas blagoslovio i hvala vam što ste pokazali toplinu i srdačnost srpskog naroda. Hvala od srca."
A onda je dodao: "Ja sam iz Meksika, ali veoma poštujem i divim se svakome ko dođe da doprinese Čivasu iz Gvadalahare, a upravo je takav slučaj sa Paunovićem. O Veljku nemam ništa osim riječi divljenja. Prije svega zbog njegovih ljudskih kvaliteta, koje sam imao priliku lično da potvrdim kroz srdačnost sa kojom me je primio. Takođe mu se divim jer je uspio da moj tim dovede do dramatičnog finala protiv Tigresa, nakon što je u plej-ofu utišao našeg najvećeg rivala u ligi Klub Ameriku u utakmici koja će zauvijek ostati upisana u istoriju.
Jedna rečenica koju je izgovorio ostavila je snažan trag na mene. Na jednoj konferenciji za medije rekao je da on 'bira da vjeruje'. Mislim da nam svima ponekad nedostaje malo te filozofije u svakodnevnom životu.
Još jedan trenutak kojeg se sjećam bio je kada je na konferenciju za medije doveo dječaka po imenu Pepe, koji je imao tešku bolest. Takvi detalji pokazuju veličinu Veljka kao čovjeka, ali i veličinu cijele srpske zajednice, kako u Meksiku tako i van njega. Zbog svega toga imam ogromno poštovanje prema Veljku, Srbiji i srpskom narodu."
Posebnu težinu ovoj priči daje činjenica da je Arturo svoju poruku napisao - na srpskom jeziku.
Njegova priča još jednom potvrđuje da je fudbal univerzalni jezik koji povezuje ljude bez obzira na granice, jezike i kontinente. U zemlji u kojoj se fudbal živi svakog dana i gdje se pobjede slave kao državni praznici, jedan navijač Čivasa ponio je kući uspomenu za cijeli život, a reprezentacija Srbije još jednog prijatelja više.