Za mnoge državljane Turske, postoji još gora stvar od ispadanja sa Svjetskog prvenstva.
Fudbalska reprezentacija Turske doživjela je rano ispadanje sa Mundijala. Poslije poraza od Australije, uslijedila je "nula" i protiv Paragvaja.
Turska je ostala bez šansi da se plasira u nokaut fazu već poslije dvije utakmice. Meč posljednjeg kola protiv domaćina SAD postao je tek formalnost.
Međutim, veliku buru u Turskoj izazvalo je nešto sasvim drugo - pojava imena Hakana Šukura na velikom semaforu stadiona u Santa Klari.
Legendarni turski napadač, najbolji strijelac u istoriji reprezentacije sa 51 golom u 112 utakmica, već godinama je nepoželjan u svojoj zemlji. Zbog optužbi za povezanost sa terorističkim FETO pokretom, njegovo ime je izbrisano iz turskog fudbala, a on sam živi u egzilu u Kaliforniji.
Neko je odlučio da plati 79 dolara da se pred početak utakmice na stadionu pojavi poseban pozdrav za Šukura.
Njegovo ime se nekoliko puta pojavilo na ekranu, što je izazvalo pravi potres u turskim medijima i među političarima.
"Ne znamo kako se ovo dogodilo. U šoku smo", bile su prve reakcije turskih novinara.
Hakan Sukur’s name has been erased from club and country records, and Turks are dissuaded from ever mentioning him — but some rebellious fans paid extra for him to get a special shoutout at tonight’s game:https://t.co/cNIQFen6Qcpic.twitter.com/NNqhFjdatf
— Kevin V. Nguyen (@KevinNguyen_89)June 20, 2026
Šukur, koji danas zarađuje vozeći taksi, prodajući knjige i radeći u restoranu, oglasio se poslije meča:
"Žao mi je. Porodica je bila na utakmici i s nestrpljenjem sam iščekivao posljednji meč. Nažalost, Turska je postala prva ekipa koja se oprostila od Svjetskog prvenstva", poručio je bivši centarfor.
U Turskoj ovaj događaj već nazivaju provokacijom i organizovanom sabotažom. Ipak, činjenica je da je Hakan Šukur i dalje jedna od najvećih ikona turskog fudbala, heroj Svjetskog prvenstva 2002. godine, koga političke zabrane ne mogu izbrisati iz istorije.
Životna priča Hakana Šukura
Legendarni fudbaler Hakan Šukur, nekadašnji osvajač trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu, i njegova teška životna priča godinama intrigiraju širu javnost na cijelom svijetu.
Centarfor koji je tokom bogate karijere, igrajući za Sakarisport, Bursu, Galatasaraj, Torino, Inter, Parmu i Blekburn osvojio veliki broj trofeja, a do najvećeg, istorijskog uspjeha stigao sa reprezentacijom Turske koja je 2002. godine na Mundijalu u Japanu i Južnoj Koreji osvojila treće mjesto.
Nakon što je "okačio kopačke o klin", nije ostao u fudbalu i oprobao se u trenerskom poslu, već je započeo političku karijeru, a bio je dio vladajuće stranke Redžepa Tajipa Erdogana.
Upravo zbog aktuelnog predsjednika Republike Turske, Šukur već godinama živi daleko od svoje zemlje.
Njegovi problemi počeli su 2013. godine, nedugo nakon što je saopštio javnosti da je Albanac.
"Prije svega je bitno da sačuvamo jedinstvo naše zemlje. Bez obzira na kulturne i vjerske razlike koje postoje. Evo... ja sam Albanac, nisam Turčin, ali sam rođen ovdje i poštujem ovu zemlju maksimalno", rekao je on tada.
Ubrzo nakon toga je napustio vladajuću stranku.
"Na butik moje žene bacali su kamenje, moja djeca su maltretirana na ulici. Morao sam da odem. Čim sam otišao, uhapsili su mi oca. U zatvoru je obolio od raka. Pustili su ga zbog toga, sada je u kućnom pritvoru. Majka, takođe, ima rak. Svako ko ima neke veze sa mnom ima mnogo problema u životu."
Nakon izlaska iz Erdoganove partije podržao je Fetulaha Gulena, a protiv predjsednika je javno govorio, zbog čega je praktično primoran da pobjegne iz Turske.
Proglašen je za "člana naoružane terorističke grupe" 2016. godine, prijetili su mu zatvorom i oduzeta mu je sva imovina, a novi život u SAD počeo je bez gotovo ičega.
U Americi je prvo služio hranu i piće u jednom restoranu, a u posljednje vrijeme radi kao taksista.
"Vozim za Uber, taksiram. Da, i prodajem knjige povremeno. Neprijatelj sam pogrešne politike, koja nas odvaja od zapadne civilizacije. Ti političari učinili su mnogo zločina i plaše se svih onih koji ih podsjećaju na te zločine", rekao je Šukur za njemački "Bild" prije nekoliko godina.