Na fudbalskim susretima na Balkanu raspiruje se mržnja među narodima, a što je viđeno i sinoć u Beogradu gdje je prekinuta utakmica kvalifikacija za EURO 2016 između Srbije i Albanije.
Nacionalističke i šovinističke poruke počele su se širiti sa tribina, najprije onih na stadionima, a potom i političkih što se pretvorilo u godine užasa, koje su sa manjim prekidima, prostorima bivše zajedničke države SFR Jugoslavije vladale u periodu od 1991. godine do početka ovog vijeka.
Huligani i njihove kolovođe umiješali su se među navijače, kasnije će se ispostaviti, bili su osvjedočeni kriminalci koji su radili za političke oligarhe, a nerijetki postali su i direktno upleteni u ratovanje poput Željka Ražnatovića - Arkana, prijeratnog vođe "Delija", navijača beogradske Crvene zvezde.
"BURE BARUTA" EKSPLODIRALO U ZAGREBU
Bure baruta eksplodiralo je 13. maja 1990. godine na zagrebačkom stadionu "Maksimir". Prvenstvena utakmica velikih rivala Dinama i Crvene zvezde nije odigrana zbog do tada u nekadašnjoj Jugoslaviji neviđenih incidenata i tuče navijača. U fizičkom obračunu učestvovali su i igrači, prije svih Zvonimir Boban, koji je tada udario policajca. U neredima je povrijeđeno 59 navijača i 79 policajca. Američka medijska kuća CNN neodigrani meč iz Zagreba uvrstila je "među pet fudbalskih utakmica koji su promijenile svijet“. I zaista divljanje na "Maksimiru" bilo je uvod u raspad države, koju su mnogi iz svih naroda sa ovih prostora od milja nazivali „Jugom“.
Dok su trajali ratovi, skoro deset godina nije bilo ni međusobnih sportskih okršaja novih država, nekadašnjih republika u federalnoj Jugoslaviji. Prvu ozbiljniju međudržavnu utakmica (pre) visokog rizika 18. avgusta 1999. godine odigrali su reprezentativci tadašnje SR Jugoslavije (u čijem su sastavu bile Srbija i Crna Gore) i Hrvatska. Susret je odigran pred prepunim tribinama stadiona "Marakana" u Beogradu.
Intoniranje himne Hrvatske nije se uopšte čulo od zvižduka, a igrače i stručni štab gostiju publika je vrijeđala tokom cijelom meča. Na terenu, na kojem je bio i Boban u dresu Hrvatske, nije bilo incidenata. U jednom trenutku nestalo je struje na stadionu, nastao je mrak, a doskorašnji prijatelji zagrlili su se i zajedno otišli u svlačionicu. Po dolasku električne energije meč u kojom je bilo zabranjeno prisustvo navijačima Hrvatske, a kojem je prisustvovao tadašnji haški bjegunac Ratko Mladić, završen je bez pobjednika i golova. Odigrana je samo nekoliko sedmica po okončanju NATO bombardovanja Srbije, kojim je zaustavljen rat na Kosovu.
Revanš u Zagrebu odigran je, takođe, u mučnoj atmosferi. Ovaj put domaća publika, njih oko 40.000 na stadionu "Maksimir" vrijeđalo je fudbalere iz Srbije i Crne Gore. Srećom, ni tada nije bilo većih incidenata, što zbog velikog osiguranja, što zbog zabrane dolaska gostujućih navijača. Bilo je 2:2, pa je SRJ izborila plasman na EURO 2000. koji je odigran u Belgiji i Holandiji. U Beogradu je remi i danas slavljen kao "nacionalni praznik".
PRVA UTAKMICA BiH I SRJ
Prvu zvaničnu fudbalsku utakmicu nakon raspada zajedničke države reprezentacije Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije odigrale su na Olimpijskom stadionu Koševo u Sarajevu 21. avgusta 2002. godine, sedam godina nakon završetka rata koji je u BiH odnio više od 100.000 života. Iako je susret odigran pod motom "Utakmica za mir", pred svega 10.000 gledalaca, meč su obilježili sukobi navijača na istočnoj tribini olimpijskog stadiona, gdje su bili smješteni gostujući navijači, uglavnom pristigli iz Republike Srpske.
Uprkos neredima na stadionu, utakmica je privedena kraju, a selekcija Jugoslavije je slavila rezultatom 0:2. Susret koji je trebao biti svojevrsna proba za buduće utakmice država koje su nastale raspadom Jugoslavije, sudio je hrvatski sudija Željko Širić.
Žrijeb kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. godine odlučio je da se za mjesto na najvećoj fudbalskoj smotri u Njemačkoj bore BiH i tada Srbija i Crna Gora. Prva utakmica odigrana je 9. oktobra u Sarajevu. Prvi pravi, takmičarski duel dvije reprezentacije je izazvao veliku pažnju regionalne kao i svjetske javnosti. BBC je prije i tokom ove utakmice snimio i svoj čuveni dokumentarni film "Frontline Football".
Meč visokog rizika na "Koševu" pratilo je blizu 25.000 navijača, među kojima i više stotina navijača Srbije i Crne Gore koji su bili smješteni na južnoj tribini. Jedini veći incident je zabilježen upravo na gostujućoj tribini kada je došlo do sukoba između navijača Srbije i Crne Gore i pripadnika policije. Utakmica koja je stavila glavni grad BiH u opsadno stanje, ipak, na sreću je prošla bez većih nereda, a navijači gostujuće reprezentacije su bez problema ispraćeni do granice.
Nereda je bilo na revanšu na "Marakani" u Beogradu 12. oktobra 2005. godine dio tribine gdje su bili navijači BiH bio je pod stalnom "paljbom" baklji i topovskih udara. Jedan od njih je navijaču BiH otkinuo prste, a mnogi od njih na glavama nose ožiljke kao "uspomenu na utakmicu". Meč je okončan pobjedom domaćih igrača (1:0).
Dvije godine kasnije, sportsko ljeto na Balkanu ponovo je upamćeno po masovnim neredima navijačima tokom susreta klubova i reprezentacija.
U julu 2007. godine prva utakmica prvog kola kvalifikacija za Kup UEFA Zrinjski - Partizan obilježena je velikim neredima tokom i nakon utakmice. Sukobi navijača oba kluba te navijača Partizana i policije rezultirali su desecima povrijeđenih navijača, a jedan od gostujućih je izgubio prst. Sukobi navijača koji su obišli cijeli svijet tada su ponovo postavili pitanje da li se takvi susreti trebaju igrati uz prisustvo gostujućih navijača.
Samo mjesec kasnije, svjetska javnost gledala je krvave glave sa sarajevskih ulica. Povod, prijateljski meč BiH i Hrvatske na stadionu "Koševo". Utakmici su prethodili žestoki sukobi sarajevskih huligana i pripadnika riječke "Armade" u centralnoj pješačkoj zoni. Ni na stadionu nije bilo ništa mirnije. Na južnoj tribini gdje su smješteni gosti, došlo je do tuče policije i hrvatskih navijača, među kojima je bilo dosta onih koji su stigli iz Hercegovine i centralne Bosne.
DRUGI SPORTOVI ISTA PRIČA
Tereni za navijačke nerede nisu bili samo fudbalski stadioni, već su huligani koristili svako moguću priliku za sukobe. Finale Evropskog prvenstva u vaterpolu u Kranju 2003. godine između Hrvatske i Srbije i Crne Gore palo je u drugi plan nakon nereda navijača. U sukobima su povrijeđena dva navijača, jedan policajac, a sedam izgrednika je uhapšeno.
Ni rukometni mečevi nisu bili pošteđeni navijačkih nereda. Utakmice rukometnih klubova Partizana i Zagreba obilježi su neredi. Prvo je grupa navijača Dinama iz Zagreba otputovala u Beograd gdje su se u dvorani sukobili s navijačima Partizana. Da im ne bi ostali dužni, navijači Partizana su vozom krenuli prema Zagrebu. Policija ih je spriječila da uđu u dvoranu, ali to navijače Dinama nije spriječilo da naprave nerede po gradu i kasnije u dvorani.
"BOJNA POLJA" I U ŠVAJCARSKOJ
Navijači fudbalskih klubova i reprezentacija s Balkana su kao "bojno polje" koristili i prijateljske mečeve koji su odigravani van granica bivše SFR Jugoslavije. Tako je mirni švajcarski gradić Krijens bio poprište divljanja navijača Partizana i Kroacije (sadašnji Dinamo) koji su prijateljsku utakmicu pretvorili u "bojno polje“.