Dominacija dva kluba, Rudara iz Ugljevika i Sloge iz Trna, obilježila je sredinu i kraj devedesetih godina prošlog vijeka, u prvenstvu i Kupu Republike Srpske, a sezona 1996/97. ostaće upamćena po izvanrednim nastupima ova dva debitanta.
Posljednja sezona u kojoj je Prva liga Republike Srpske bila podijeljena u dvije grupe, istočnu i zapadnu, bila je ona 1996/97.
Za razliku od premijenog prvenstva (šampion Boksit iz Milića), kada su nastupila 22 prvoligaša, sada ih je bilo dva više. Obje grupe činilo je po 12 ekipa, a nakon regularna 22 kola, prvoplasirani su razigravali za ukupnog šampiona Republike Srpske.
"RUDARI" IZ UGLJEVIKA
Apsolutni hit u drugom prvenstvu Srpske postao je debitant u prvoligaškom društvu, Rudar iz Ugljevika, koji je u prvoj fudbalskoj sezoni u Republici Srpskoj nastupao u Drugoj ligi RS, grupa Bijeljina, te kao šampion ove lige izborio plasman u najviši rang.
Ipak, Ugljevičanima nije smetalo da kao novajlije među prvoligašima pokažu najviše i na kraju, nakon razigravanja za ukupnog šampiona protiv trnske Sloge, u svoje vitrine donesu prvi ozbiljniji pehar.
Tako su "rudari", za dvije godine osvojili dva trofeja, prvo u Drugoj, a onda i u Prvoj ligi RS, čime su obilježili jedan period fudbala Srpske. I Rudar je imao velikog ljubitelja fudbala u fotelji, Boru Bosića, koji je od ugljevičkog drugoligaša stvorio respektabilan sastav, koji se prošetao do Prve lige, a onda i nju pokorio.
Ako se uzme u obzir da su godinu kasnije uspjeli da odbrane titulu, pritom osvoje i Kup RS, odnosno "duplu krunu", pa 1999. odbrane i pehar u ovom takmičenju, možemo slobodno reći da je kraj 90-ih godina apsolutno bio u znaku "zeleno-crnih" iz Ugljevika.
Pred start prvenstva donesena je odluka da se na kraju sezone formira jedinstvena Prva liga na prostoru cijele Srpske. Planirano je da šest najslabije plasiranih timova iz obje grupe ispadne u drugoligaško društvo, a preostalih 12 ekipa, uz četiri šampiona drugih liga, formiraju zajedničku ligu sa 16 klubova.
Ipak, Fudbalski savez Republike Srpske naknadno je, uoči finalnog dvomeča, odlučio da proširi novoformiranu ligu, pa su status prvoligaša zadržali trebinjski Leotar sa istoka, odnosno Kozara iz Gradiške iz zapadne grupe. Tako je u novo prvenstvo 1997. godine ušlo čak 18 prvoligaša.
Promjena je uslijedila i u borbi za opstanak, s obzirom da više nije bilo baraža, pa je pet posljednjeplasiranih ekipa moralo u niži rang.
Bitka za bodove počela je sredinom avgusta 1996. godine.
Velika borba vodila se u istočnoj grupi, gdje je prvi šampion Boksit imao velikog konkurenta u vidu Rudara. Debitant iz Ugljevika na kraju je ligaški dio sezona završio sa 42 boda, dva više od Milićana i tako se našao u situaciji da se bori za šampionski pehar.
Ugljevičani su na 22 utakmice zabilježili 13 pobjeda, tri remija i šest poraza, a prvo mjesto donijela im je granitna odbrana, najjača u ligi. Golmani "rudara" kapitulirali su 21 put, dok su golgeteri postigli duplo više pogodaka, što je bilo dovoljno za osvajanje prve pozicije.
U jedinstvenu ligu sa Istoka, osim Rudara, plasirali su se već pomenuti vicešampion Boksit, te Glasinac sa Sokoca, bijeljinski Panteri, Mladost iz Rogatice, Sarajevo i trebinjski Leotar.
I na zapadu je izdominirao debitant u elitnom rangu, Sloga iz Trna. Ipak, za razliku od istočne grupe, u ovoj je pitanje šampiona riješeno ranije, pa su Trnjani prvenstvenu trku okončali sa 11 bodova ispred banjalučkog Borca (50 - 39).
Uz Slogu i Borac, mjesto u novoj ligi našli su dobojska Sloga, Rudar Prijedor, Borac iz Šamca, brodski Polet i Kozara (Gradiška).
RAZIGRAVANJE ZA ŠAMPIONA
Dvomeč Ugljevičana i Trnjana privukao je čak 8.000 gledalaca.
Na prvom duelu u Ugljeviku 21. juna 1997. okupilo se 3.000 ljubitelja fudbala, koji su vidjeli pobjedu domaćina rezultatom 2:0. Nakon prvog poluvremena bez golova, domaći su u nastavku iskoristili šanse i stigli do dva gola zalihe pred revanš četiri dana kasnije u Trnu.
Jedan od aktera ovog finala, tadašnji fudbaler Sloge, Zoran Dragišić, prisjetio se u razgovoru za MONDO čuvenog dvomeča za titulu.
"Bila je to sezona koju je Sloga odigrala vrhunski. Maestralno nas je sa klupe vodio Nenad Gavrilović koji je došao iz banjalučkog Borca. Većinu ekipe su i činili igrači koji su došli iz Borca, mi koji smo prethodnu sezonu igrali u Srbiji i igračima koji su igrali za Borac. Osvojili smo titulu na zapadu ubjedljivo ispred Borca, a onda igrali protiv Rudara. Oni su bili pojačani igračima iz OFK Beograda, bili su opasno jaki. Prvu utakmicu smo izgubili 2:0, Bane Kukolj je dobio crveni i bio je to veliki hendikep za nas. U revanšu smo pobijedili 1:0, imali veliki broj šansi, ali nismo uspjeli da zabijemo još jedan gol koji bi nas odveo u produžetke", rekao je Dragišić.
Nedeljko Petrović je u 68. minutu doveo "zeleno-crne" u vođstvo, da bi Duško Mlađenović u 80. minutu iskoristio igrača više (Branko Kukolj isključen tri minuta ranije) i postavio konačnih 2:0.
Ispostaviće se da je ovaj pogodak bio odlučujući, s obzirom da je Sloga u revanšu ostvarila minimalan trijumf, koji nije bio dovoljan za osvajanje titule.
Branko Kukolj, sjeća se tog detalja i crvenog kartona, koji je zaradio prilično naivno.
"Utakmica je značila veliki dobitak u to vrijeme. Sjećam se svega, te atmosfere, nabrijanosti, provociranja protivnika, pa i moje te naivnosti, gluposti... Odgurnuo sam protivnika, a sudija je jedva dočekao, bez ikakve opomene odmah mi je pokazao crveni karton i vjerovatno je to odvelo taj dvomeč drugim tokom", prisjeća se Kukolj.
Jedini pogodak 5.000 gledalaca na Gradskom stadionu u Banjaluci vidjelo je u samom finišu revanša, tačnije u 87. minutu, kada je najbolji igrač Sloge Zgonjanin pogodio za "Pirovu" pobjedu svog tima.
Mnogo žara i borbe viđeno je i u revanšu, pa su obje ekipe susret završile sa 10 igrača. Prvo je kod gostiju Milenko Vićanović deset minuta prije kraja meča zaradio put u svlačionicu, da bi u samom finišu "pocrvenio" i Milutin Šućur.
"Bilo mi je mnogo teže gledati taj revanš nego igrati. Moja ekipa je napadala, ali nismo uspjeli da damo još gol i Rudar je zasluženo osvojio titulu", kaže Kukolj.
Po završetku susreta, prvi predsjednik FS RS Branko Lazarević uručio je šampionski pehar kapitenu "rudara" Neđi Zariću, koji je sa saigračima proslavio osvajanje titule.
RUDAR - SLOGA 2:0 (0:0)
/Petrović 68, Mlađenović 80/
SLOGA - RUDAR 1:0 (0:0)
/Zgonjanin 87/
GOLGETERI
Prvi golgeter lige postao je Mladen Zgonjanin.
Nakon 14 golova u ligaškom dijelu prvenstva, koliko je na "istoku" postigao i Marić iz Glasinca (Sokolac), napadač Sloge bio je strijelac jedinog gola u revanšu razigravanja za ukupnog šampiona protiv Rudara, te tako sa 15 pogodaka postao prvi "topnik" lige.
NOVI PRVOLIGAŠI
Šampioni četiri grupe Druge lige RS (Banjaluka, Bijeljina, Prijedor i Srpsko Sarajevo) obezbijedili su takođe učešće u novoformiranoj, jedinstvenoj ligi Republike Srpske.
Bolji od ostalih drugoligaša bili su banjalučki Omladinac, Drina iz Zvornika, Sloboda iz Novog Grada i Željezničar (Srpsko Sarajevo).
Zanimljivo, jedino je Omladinac bio debitant, dok su preostala tri kluba nastupali u premijernom izdanju Prve lige RS, ali su nakon jedne sezone ispali u drugoligaško društvo. Ipak, nakon samo godine provedene u nižem rangu, Zvorničani, Novljani i Sarajlije vratili su se u elitu.
TUŽNA DANAŠNJICA
Danas, dvije decenije kasnije, Rudar je četvrtoligaš Srpske.
Besparica je učinila svoje. Gradski stadion, koji je prvi u BiH stekao UEFA licencu za odigravanje međunarodnih utakmica, prodat je, klub je iz godine u godinu igrao rang niže, tako da su Ugljevičani daleko od stare slave.
SLOGA I "TRNSKI BERLUSKONI"
Prvi put u istoriji Kupa Republike Srpske u finalu je igran samo jedan meč.
Na banjalučkom Gradskom stadionu 14. juna 1997. sastali su se Sarajevo iz Srpskog Sarajeva i Sloga iz Trna, a ekipa nadomak Banjaluke slavila je minimalan trijumf pred 4.000 gledalaca.
Gol vrijedan osvajanja trofeja, za ekipu koju je s klupe predvodio Nenad Gavrilović, postigao je najbolji strijelac Sloge Mladen Zgonjanin.
"To je bilo davno, ali sjećam se kao da je bilo juče. U to vrijeme bilo je mnogo tenzija između istoka i zapada Republike Srpske pa se mnogo i politike prenijelo i u sport. Međutim, mi na terenu nismo o tome razmišljali. Sve je bilo u granicama fer borbe, mi smo pobijedili minimalno, ali zasluženo. To je mnogo značilo za klub koji je prethodne sezone igrao rang niže", prisjeća se Kukolj, koji je bio proglašen za igrača utakmice.
Ipak, nije uspio da se upiše u strijelce, iako je imao nekoliko odličnih prilika.
"Golman Ešpek, bio je to stariji iskusniji golman, imao je svoj dan. Dosta prilika odbranio je meni i Zgonjaninu, mogli smo i ubjedljivije pobijediti. Ipak, na kraju smo sasvim zasluženo došli do pehara", kaže Kukolj.
SARAJEVO - SLOGA 0:1 (0:1)
/Zgonjanin 43/
Sarajlije je tako prvi poraz koštao pehara, s obzirom da do finala najmasovnijeg takmičenja nisu zabilježili niti jedan neuspjeh. Na klupi ovog tima sjedio je Nedeljko Gojković, koji se proslavio na jugoslovenskim terenima nastupajući za dobojsku Slogu i Leotar.
S druge strane, i Trnjani su briljirali. Do odlučujućeg meča zabilježili su sedam pobjeda i samo jedan poraz (u revanšu u Prijedoru, nakon što su iz prvog meča donijeli 3:0), te su tako poslije Kozare i banjalučkog Borca postali treća ekipa sa osvojenim trofejom u Kupu RS.
Najveća zasluga za procvat trnske Sloge i sjajne rezultate ovog kluba tokom 90-ih godina prošlog vijeka pripadaju Slavku Roguljiću.
"Trnski Berluskoni", kako su ga često nazivali, po uzoru na kontroverznog italijanskog bivšeg premijera Silvija Berluskonija, stvorio je moćnu ekipu koja je harala Republikom Srpskom.
"Slavko Roguljić je najzaslužniji za uspjehe. Oko sebe je oformio ekipu ljudi koji će njegove želje sprovesti u djelo. Angažovao je Nenu Gavrilovića, u to vrijeme najboljeg trenera u Republici Srpskoj, koji je slagao ekipu i posložio sve kockice. Bila je to odlična ekipa sa Zgonjaninom, Lukićem, Komljenovićem, mojom malenkosti, i svim ostalim igračima. Imali smo odlične uslove, radili pripreme na Zlatiboru i crnogorskom primorju, ekipa je bila homogena, bili smo drugari i na terenu i van njega. Svi su se družili, poštovali, davali maksimum. Gdje god smo gostovali utakmice su bile posjećene, ljudi su iz Banjaluke išli u Trn da gledaju utakmice, ispraćali nas aplauzom. To je sezona za nezaborav", ističe Kukolj.
Zoran Dragišić slaže se sa svojim nekadašnjim saigračem, a za njega to je bila jedna od najboljih sezona u karijeri.
"Tad se fudbal igrao iz ljubavi, iz duše, bilo je puno dobrih igrača i to je bila preteča današnjeg fudbala", kaže Dragišić i dodaje da su osim velike ljubavi prema fudbalu igrači Sloge imali vrhunske uslove za rad.
"Ekipa je bila posložena od A do Š. Od priprema na Zlatiboru, koje su vodili Gavrilović i kondicioni trener Zoran Jovanić, sve je bilo posloženo. Prije 20 godina mi smo imali uređene sve normative kao što je sada slučaj u vrhunskom fudbalu", ističe Dragišić.
Pad Sloge počeo je odlaskom glavnog finansijera, Slavka Roguljića i nakon te sezone 1996/97. klub više nije osvajao trofeje.
"Nakon odlaska Slavka iz kluba više ništa nije bilo isto. Da je on ostao Sloga bi sigurno postala respektabilan klub na nivou BiH, međutim, on je otišao i klub je ostao na tom uspjehu koji je napravljen te sezone. Bilo bi puno bolje da je ostao", kaže na kraju Dragišić.
Pratite MONDO SPORT i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...