Rođena je "Božja ruka"
Prvo je Dijego Armando Maradona sa po dva gola praktično sam eliminisao Englesku i Belgiju. Onda je u finalu, odigranom pred 115.000 gledalaca na stadionu Acteka, Argentina timskim radom pobijedila Saveznu Republiku Njemačku rezultatom 3:2 i tako osvojila drugu titulu svjetskog prvaka u intervalu od osam godina.
Mundijal u Meksiku i danas nosi Maradonino ime ispisano velikim slovima, pošto se još od Peleovih dana nije desilo da jedan fudbaler u toj meri zasjeni asove svih drugih selekcija. Omaleni "gaučos" dokazao je na tom turniru da je najbolji fudbaler svog vremena i jedna od najvećih legendi svih vremena, ali mu veliki broj ljubitelja "najvažnije sporedne stvari" nikada neće oprostiti prvi gol u četvrtfinalnom okršaju sa Englezima, očigledno postignut rukom.
Organizacija 13. SP prvobitno je dodijeljena Kolumbiji, međutim, ta zemlja je 1983. godine bila prinuđena da odustane zbog velikih finansijskih poteškoća. Meksiko je nesumnjivo težak zadatak preuzeo na sebe, čime je postao prva zemlja koja je dva puta bila domaćin najboljim fudbalerima planete. Septembra 1985, samo osam mjeseci prije početka takmičenja, Meksiko je doživio tragediju u obliku zemljotresa koji je odnio 20.000 života, medjutim, stadioni su ostali neoštećeni, a država je uspjela da se na vrijeme konsoliduje i potom organizuje Mundijal na vrlo visokom nivou.
FIFA je još jednom promijenila sistem takmičenja. Nove propozicije predviđale su da se po grupama igra samo prva faza, a da se iz šest grupa od po četiri reprezentacije dalje plasiraju po dvije prvoplasirane i četiri trećeplasirane ekipe sa najboljim učinkom. Od osmine finala nadalje igralo se po nokaut sistemu, što se vremenom i potvrdilo kao najbolja opcija. Kao i 1970. godine, utakmice su se igrale po paklenim vrućinama, od 12 i 16 časova po lokalnom vremenu, kako bi bile zadovoljene potrebe TV auditorijuma u Evropi.
Pošto u osmini finala nije bilo mjesta samo za osam od ukupno 24 zemlje učesnice, prva faza nije iznjedrila nijedno veliko iznenadjenje. Od "na papiru" kvalitetnih timova eliminisani su samo Portugal i Škotska (četvrti put zaredom), a medju onima koji su prošli prvo sito, ali kasnije nisu daleko dogurali, naklonost gledalaca su lepršavom i napadačkom igrom pridobili fudbaleri Danske i SSSR (manje-više Dinamo Kijev plus Rinat Dasaev na golu). Na drugoj strani, finalisti prethodnog SP, Italija i SR Njemačka, uspješno su odradili posao iako su i jedni i drugi pružili partije daleko ispod očekivanog nivoa.
Najinteresantnije je bilo u grupi F, koju je osvojio Maroko, prva afrička selekcija koja je sa uspjehom prebrodila uvodnu fazu Mundijala. "Lavovi sa Atlasa" odigrali su po 0:0 sa Poljskom i Engleskom, a onda u meču odluke šokirali Portugal trijumfujući rezultatom 3:1. Engleska je u posljednje kolo ušla sa samo jednim bodom, ali je onda na scenu stupio Gari Lineker i het-trikom protiv Poljske (3:0) izbacio "gordog Albiona" na drugu poziciju.
U osmini finala je Španija demolirala Dansku (5:1), a čak četiri gola na toj utakmici postigao je napadač Real Madrida Emilio Butragenjo. On ipak nije postao najbolji strijelac Mundijala, već je sa Maradonom i Brazilcem Karekom podijelio drugo mjesto na listi golgetera, iza Linekera koji je dogurao do brojke šest. Utakmicu za pamćenje u toj fazi odigrali su još Belgija i SSSR (4:3 poslije 120 minuta igre), dok je bek Brazila Žozimar dao fantastičan gol u duelu sa Poljacima (4:0). SR Njemačka jedva je eliminisala Maroko, pogotkom koji je u 87. minutu postigao Lotar Mateus.
Jedina četvrtfinalna utakmica u kojoj je pobjednik dobijen poslije 90 minuta bila je ona između Argentine i Engleske - 2:1. Tada je to bio okršaj velike specifične težine, s obzirom na dvomjesečni rat koji su dve zemlje 1982. godine vodile oko Foklandskih Ostrva. Maradona je doveo Argentince u vođstvo kada je u vazdušnom duelu sa golmanom Piterom Šiltonom upotrebio ruku da bi nadomjestio manjak centimetara.
Prije nego što su se Englezi osvijestili, popularni "El Pibe" još jednom im je zatresao mrežu poslije briljantnog solo-prodora, da bi Gari Lineker u finišu meča krunisao golom jednu od majstorija Džona Barnsa po lijevom krilu. Ipak, bilo je kasno da puleni Bobija Robsona izbjegnu ispadanje, a Maradona je kasnije izjavljivao kako je prvi gol postigao "malo rukom, malo glavom" ili u drugoj verziji, da se umiješala "božija ruka"...
Ostali polufinalisti dobijeni su u penal-serijama. Talentovani francuski tim, sa impresivnim veznim redom Platini - Žires - Tigana - Fernandez, izbacio je brazilske veterane Sokratesa, Zika, Žuniora, Edinja, koji su do tada ostvarili stoprocentan učinak. Nijemci su na korak od slave zaustavili selekciju domaćina, dok su Belgijanci ostvarili najbolji rezultat u istoriji, poslavši kući špansku "furiju".
U prvom polufinalu je Argentina lako slomila otpor belgijskih "crvenih djavola" (2:0), a jedan od dva Maradonina gola bio je prava mala replika individualnog majstorstva prikazanog u duelu sa Engleskom.
Kao 1982. u Španiji, aktuelni prvak Evrope Francuska izvukla je deblji kraj u borbi za finale sa SR Njemačkom - samo što ovog puta nije bilo penal-drame, već su "panceri" slavili sa 2:0, golovima Bremea u devetom i Felera u 89. minutu. Sa svega tri pobjede iz šest mečeva Nijemci su se plasirali u finale, dok je, recimo, Brazil, sa četiri pobjede i jednim remijem ispao već u četvrtfinalu. Meksikanci na ovom Mundijalu takodje nisu izgubili nijednu utakmicu u regularnom toku.
Finalni meč izmedju Argentine i SR Njemačke, u kom su "gaučosi" predstavljali izrazite favorite, pretvorio se u pravi klasik. Hoze Luis Braun (22. minut) i Horhe Valdano (56) doveli su Južnoamerikance u vodjstvo od 2:0, da bi izabranici Franca Bekenbauera na krilima poznate nemačke filozofije "nije gotovo dok se ne završi" uspjeli da vrate rezultat u ravnotežu.
Rezervisti Rudi Feler i Feliks Magat unijeli su dosta živosti u redove "pancera", Argentinci su lagano počeli da slave, ali su ih iz snova prenuli Karlhajnc Rumenige i Feler, golovima u 74. i 81. minutu, oba puta poslije kornera. Dok su se produžeci lagano pomaljali na horizontu, Maradona je u 84. minutu nanizao nekoliko čuvara i dubinskom loptom pronašao Horhea Buručagu, koji je izbio pred istrčalog Haralda Šumahera i rutinskim udarcem po zemlji poslao loptu na pravo mjesto - 3:2 za još jednu nenadahnutu, ali čvrstu generaciju Argentinaca, koja je u svojim redovima imala zaista velikog majstora.
JUGOSLAVIJA: Jedino nam Luksemburg gledao u leđa
Reprezentacija Jugoslavije startovala je u kvalifikacijama za Mundijal u Meksiku pod teretom debakla doživljenog na završnici Evropskog prvenstva u Francuskoj 1984. godine. Novi selektor Miloš Milutinović naslijedio je Todora Veselinovića i ubacio u državni tim dosta novih, takozvanih "dokazanih klupskih igrača", koji, međutim, nikako nisu profunkcionisali kao cjelina.
Ruku na srce, Jugoslavija se našla u vrlo neugodnoj grupi, zajedno sa novim evropskim šampionom Francuskom, nadirućom Bugarskom, Demokratskom Republikom Njemačkom i Luksemburgom. Posle uvodnog remija sa Bugarima u Beogradu (0:0), u Lajpcigu se desio najbolji momenat plavih u čitavom kvalifikacionom ciklusu. Golovima Baždarevića, Vokrija i Šestića naši su pobijedili sa 3:2 i tada se učinilo da prosto ne mogu završiti takmičenje ispod drugog mjesta.
Medjutim, nešto u igri reprezentacije nije valjalo. Dvije minimalne pobjede nad Luksemburgom (1:0) i remi sa Francuzima na sarajevskom Koševu (0:0) nisu bili dobra uvertira pred mečeve odluke. Da su strahovanja javnosti bila sasvim na mjestu, potvrdila su tri uzastopna poraza kojima su plavi okončali kvalifikacije. Poslije 1:2 u Sofiji i ključnih 1:2 protiv DR Njemačke u Beogradu, kao (lažna) nada ostala je eventualna pobjeda u Parizu.
Medjutim, Mišel Platini, Žan Tigana, Alen Žires i ekipa bili su sve samo ne rival za vađenje. Golovima Platinija u 3. i 71. minutu "trikolori" su na Parku prinčeva pobijedili sa 2:0 i zauzeli prvo mjesto u grupi sa 11 bodova, koliko je sakupila i Bugarska. Put u Meksiko ostao je san za Nijemce (10 bodova) i Jugoslovene (osam), iza kojih je sa svih osam poraza ostao samo mali Luksemburg.
Ekipa čiji su najistaknutiji članovi bili Zlatko Vujović, Velimir Zajec, Faruk Hadžibegić, Ranko Stojić, Blaž Slišković, Ljubomir Radanović, Ivan Gudelj, Mehmed Baždarević, Miloš Šestić i Fadilj Vokri na osam mečeva postigla je svega sedam golova. Plavi dres u tim kvalifikacijama su oblačili još Milko Djurovski, Mirsad Baljić, Predrag Pašić, Marko Mlinarić, Haris Škoro, Vlado Čapljić...
REZULTATI
OSMINA FINALA
Belgija - SSSR 4:3 (2:2 u regularnom toku)
Meksiko - Bugarska 2:0
Brazil - Poljska 4:0
Argentina - Urugvaj 1:0
Francuska - Italija 2:0
SR Njemačka - Maroko 1:0
Engleska - Paragvaj 3:0
Španija - Danska 5:1
ČETVRTFINALE
Francuska - Brazil 4:3 penalima (1:1 poslije produžetaka)
SR Njemačka - Meksiko 4:1 penalima (0:0 poslije produžetaka)
Argentina - Engleska 2:1
Belgija - Španija 5:4 penalima (1:1 poslije produžetaka)
POLUFINALE
SR Njemačka - Francuska 2:0
Argentina - Belgija 2:0
ZA TREĆE MJESTO
Francuska - Belgija 4:2 (2:2 u regularnom toku)
FINALE
Argentina - SR Njemačka 3:2
KONAČAN PLASMAN
1. Argentina, 2. SR Njemačka, 3. Francuska, 4. Belgija
-----------------------------------------------------------
Utakmica sa najviše golova: Danska - Urugvaj 6:1 (prva faza)
Ukupno golova na turniru: 132
Prosjek golova po utakmici: 2,54
Najbolji strelac: Gari Lineker (Engleska) - 6
Najviše golova na utakmici: Emilio Butragenjo (Španija) - 4
Najveća posjeta: 114.600 (Meksiko - Paragvaj, prva faza)
Ukupna posjeta: 2.393.331
Prosječna posjeta: 46.025
Debitovali: Danska, Irak, Kanada.