Svih 11 golova koje je Čelsi postigao ove sezone djelo su DJECE koja ne bi ni igrala za klub da ih FIFA nije kaznila i da nije došao Frenk Lampard...
Kada je FIFA u februaru na adresu Čelsija poslala pismo u kome im saopštavaju da im je zabranjeno da dovode nove igrače u naredna dva prelazna roka - svi u klubu su se uhvatili za glavu.
Nije tajna, ni sramota, kazati da je Čelsi bio jedan od prvih "timova na keš pogon", koji je novcem Romana Abramoviča i odličnim strateškim potezima, naročito angažovanjem Žozea Murinja, za kratko vrijeme uspio da se svrsta u red najmoćnijih klubova, baš sa onima koji takav status i uticaj gradili decenijama unazad, kada je kapital koji se obrtao u fudbalu bio znatno manji.
Investicija za investicijom, rekord za rekordom, na "Bridžu" su postajali svjesni da bi svaki problem mogli da riješe novcem, što je u jednom trenutku postalo i osnovno sredstvo rada, a raspršilo se poput pijeska na vjetru kada je ta misao došla i do drugih vlasnika klubova.
I kada su im ruke, konačno, potpuno bile "zavezane" ovog ljeta.
Roman Abramovič nije bio spreman da ulaže koliko Mančester siti i Pari sen Žermen to čine danas, ali kao da je očekivao da će se to i desiti u budućnosti zbog čega je davno osnovao Akademiju fudbala. Kroz nju, i ogromnu mrežu skauta, Čelsi je trebalo da dobije supertalentovane igrače - u koje neće morati da uloži stotine miliona evra, nadajući se da će to biti njihova prednost u odnosu na ostale.
Međutim, tu je postojao jedan problem...
Nijedan od trenera nije bio spreman da "gura" mlade igrače valjda svjestan i toga da je ruski oligarh nestrpljiv, da sve želi odmah i sada, a treneri su dobijali otkaze kao na traci i poslije pristojnih sezona, pa je i za njih bilo bolje da traže "na gotovo".
Manjak hrabrosti vlasnika, direktora i stručnog štaba ponovo je preispitan ovog ljeta kada se praktično završila jedna era u Čelsiju.
Prvi put otkako je Roman Abramovič kupio akcije kluba iz Londona, sada već davne 2003. godine, došli su u situaciju da moraju da prodaju glavnog fudbalera, svjesni da ne mogu da mu ponude novac i ambicije kakve nude drugi.
Eden Azar je napustio Čelsi i zbog toga što je bio svjestan da mu "kuca biološki sat", kao i da će "plavci" početi rekonstrukciju uslovljenu FIFA zabranom - bez dinara investicija.
Brod koji još ne tone, međutim sve je bušniji, napustio je i menadžer Maurico Sari svjestan da se i njemu sprema "svilen gajtan" u slučaju lošijih rezultata sa sve slabijim timom, a uz to ga je pozvao klub u kom konačno može da zadovolji svoje ambicije o titulama, peharima...
A kada je zavladala muka - zovi one koji te vole!
Čelsi je ove sezone doveo jedno pojačanje, Matea Kovačića iz Real Madrida za 50 miliona evra, zbog "rupe u propisima", ali i zbog toga što bi bili u velikom problemu igranja na četiri fronta zbog malog broja veznih igrača.
Klub je iznenada odlučio da se okrene svojim legendama (kako drugačije), tako da je na funkcije odmah postavio Petra Čeha, Karla Kudićinija, Kloda Makelelea i na kraju Frenka Lamparda, s kojim su nedeljama pregovarali, prije svega o klupskoj strategiji.
Najbolji strijelac među veznim fudbalerima, koji je 13 godina nosio dres Čelsija, tražio je čvrste garancije da neće biti potrošna roba na "Stamford bridžu" bez obzira na rezultate.
Klub je morao dobro da ga uvjeri da je za njega pametno da u drugoj godini trenerske karijere (!), pošto je prethodno samo vodio Derbi, i to vrlo dobro, preuzme Čelsi u vrijeme najveće krize, i to sa svim predznanjem koji je imao o tome kako se u ovom klubu postupa sa trenerima koji zabrljaju - on je kao igrač ispratio osmoricu.
Važno je bilo i da mu klub pruži povjerenje da igrače iz Akademije, u koje niko nije vjerovao, izvede na pravi put baš kao što je to uradio u Derbiju.
Sigurno je bilo pesimista, jedno je Čempionšip, a drugo tim koji se bori za vrh tabele u Premijer ligi, ali ono što za sada Čelsi pruža na "pogon svojih mladića" više je nego dobro, iako je evidentno da postoji mnoštvo mana, posebno u odbrani.
Ključno je povjerenje, kao glavna poluga u napadu već su se "vezali" Mejson Maunt i Tejmi Ejbraham, šansu polako dobija i štoper Fikajo Tomori, dok se čekaju i rekonvalescenti.
Pri prvom timu je i talentovani Ris Džejms koji je ostao da se bori za mjesto sa Sezarom Aspilikuetom, dok vredi istaći i da Čelsi na pozajmicama ima još 30 igrača, na koje mahom više ne računa, sem na Sterlinga, Ampadua, Čalobu... Ostali su maltene otpisani i klub će probati da ih se "riješi".
Vjeruje se da će Frenk Lampard, čovek sa velikim ugledom kod igrača, uspjeti da podigne i nivo igre kod Rubena Loftusa-Čika i Kaluma Hadsona-Odoija, koji se vraćaju iz teških povreda, a koji su bili na korak od napuštanja kluba jer im nije ukazana šansa, međutim postignuti su dogovori o produžetku saradnje, s tim da se za drugopomenutog još čeka zvanična potvrda.
Vjerovali ili ne, ali svih 11 golova koje su igrači Čelsija postigli u Premijer ligi ove sezone upravo je djelo njihove"djece" koju je klub zamalo odbacio i proglasio "viškom".
Sedam pogodaka dao je mladi Tejmi Ejbraham (21), dok je Čelsi dovodio Iguaina, Moratu, Batšuaija, već tri pogotka ima i vezista Mejson Maunt (20), dok se u strelce upisao i štoper Fikajo Tomori (21), a kao što ste mogli da primetite u zagradama - svi su U21 igrači.
"Isforsirana" strategija kluba omogućila je Frenku Lampardu da u klub vrati "duh Čelsija", koji je zapravo nestao od Džona Terija, dok će na ovoj osnovi u prelaznom roku moći da nadograde tim, a ne da ga stvaraju iznova kao što je to bio slučaj ranije, kada bi treneri poželjeli "svršenog igrača" umesto onog koji uz sebe ima prišiven znak "supertalenat".
I to nije slučaj samo sa "njihovom djecom", nego i onom koju su kupovali u tinejdžerskom ili ranom dvadesetogodišnjem dobu, a koji nisu dobili pravu šansu.
Prvi na um dolaze Kevin de Brujne i Mohamed Salah, trenutno dvojica od petorice najboljih igrača Premijer lige, koji nisu imali strpljenja za dobro pozatu strategiju Čelsija o pozajmica, kao što ni sam klub nije imao strpljenja za njih.
Čelsi je ostao i bez Deklana Rajsa, njihovog djeteta, koje sada vrijedi 80-90 miliona funti i od koga će Vest Hem zaraditi bogatstvo, u ranom dobu su "plavce" napuštali i Romelu Lukaku i Nemanja Matić, koji se doduše vratio nešto kasnije za mnogo novca, a svi oni su mogli da pomognu klubu iz Londona da ostvari mnogo veće uspjehe od onih koje jeste.
Sada igraju atraktivan i lepršav fudbal, potrebno je još "samo" da se "dotegne odbrana" koja ipak ne prašta godine i manjak kvalitet i dobićemo novi Čelsi, bez onog pejorativnog "ČelsKi".
Izgleda da je kazna bila prava mjera koja ih je trgnula iz stanja u kome su se nalazili, i iz kog su odbijali da odu, pa im je zabrana transfera u dva prelazna roka došla kao šamar koji im je pogled okrenuo na drugu stranu, pravo u svoje dvorište.
Nekada je toliko jednostavno!
Ne treba zaboraviti da je u engleskom fudbalu mnogo razočarane djece koja nisu dobila šansu u klubu u kom su ponikla, pa su sreću potražili negde drugdje, čak i u Njemačkoj, a ne treba da bude iznenađenje ako tim fudbalerima upravo Čelsi bude iduća destinacija...
Spekuliše se već da će pokušati da pozovu Džejdona Sanča iz Dortmunda (ex Siti), gdje bi stvorili sveengleski napad, nešto što od devedesetih nije viđeno u TOP klubu sa Ostrva.
Dobrodošli u novo doba fudbala!