Dado Pršo prošao je trnovit put u karijeri. Bio je alkoholičar, radio kao automoheničar u izbjeglištvu, a onda mu se život preokrenuo
Dado Pršo, hrvatski fudbaler, mogao bi da napiše knjigu o tome kako je u životu prošao mnogo toga. Kako je dotakao dno, a potom se vinuo u zvijezde. Portal Goal.com prisjetio se jedne od najboljih priča hrvatskog fudbala.
Miladin Dado Pršo rođen je 1974. godine u Zadru, malom mjestu Obrovac, u srpskoj porodici sa ocem Radetom i majkom Nadom. Dok je rat buktao na Balkanu otišao je na sjever Francuske u Ruen, a roditelji iz Obrovca izbjegli su u Bačku Topolu.
U Francuskoj nije igrao fudbal, morao je da se snalazi za život pa je radio kao automehaničar. Imao je sto kilograma, gotovo svako veče konzumirao je alkohol i bio je strastven pušač.
"Pušio je više od dvije kutije cigareta dnevno. Svako veče pio bi pivo i šnaps u jednoj od birtija u blizini svog malog stana. Kao i drugi radnici, svoje probleme trudio se da oduva u dimu cigareta", piše "Goal.com", prenosi index.hr, prisjećajući se vremena kada je Pršo kao 19-godišnjak živio u Ruenu kao izbjeglica.
"U Hajduku nije mogao da igra, nisu ga željeli. Činilo se kako je njegova posljednja šansa za fudbalskom karijerom propala kada je počeo rat. Otišao je u Francusku. Nije znao niti jednu riječ i družio se gotovo isključivo s čašama u koje je prečesto i preduboko gledao. Prilikom jednog opijanja, život mu se konačno promijenio. Kroz dno čaše vidio je, kako sam kaže, ljubav svog života. Mlada Francuskinja Karol bila mu je spas i uz nju se preporodio. Smršao je 20 kilograma, smanjio broj cigareta i vikende je ponovno provodio na fudbalskom terenu", nastavljena je priča o fudbaleru kojeg su mnogi zapamtili po kosi uvijek vezanoj u rep.
Novi start bio je u četvrtoligašu Stad Rafaloa. Imao je sreće. Igrao je sjajno jednu utakmicu na kojoj se nalazio skaut iz Monaka. On je odlučio tada da 23-godišnjeg Pršu odvede u slavni klub. Monako je već imao igrače poput Anrija, pa za Pršu nije bilo mjesta. Otišao je na pozajmicu u Ažaksio i tamo je napokon prestao da pije.
Ono što se malo zna da se Pršo baš u to vrijeme odrekao svog srpskog porijekla i imena Miladin.
Ženidbom sa Kerol dobio je francuski pasoš, a to je bio konačni razlog za promjenu. I prije nego što je to učinio, bio je prepoznatljiviji po nadimku.
O tome nikada nije govorio u Hrvatskoj, ali je jednom demantovao slovenačke medije da je Srbin.
"Ja sam Hrvat, presrećan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto malo donijeti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti", pričao je prije 20 godina Pršo.
Bratanac Miladina Prša je nekada talentovani srpski fudbaler Milan Pršo, kome je Dado pomagao tako što mu je slao opremu i dresove. Milan je bio kapiten Crvene zvezde u generaciji 1990. godine, predviđala mu se velika karijera, ali je stigao najviše do Rada i Bežanije.
"Na pozajmici je bio sjajan i odlučili su da ga vrate u Monako. Konkurencija je bila strašna - David Trezege i Marko Simone. Ali još jednom je teška sudbina zadesila bivšeg mladog alkoholičara. Prilikom rutinskog pregleda otkrivena mu je dislokacije kosti u desnoj nozi koja mu je stvarala probleme. Morao je da ide na operaciju na kojoj su mu polomili kosti kako bi ih ponovo namestiti. Pršo je rekao kako je tada morao ponovno da nauči da hoda".
Ali, sreća ga je pogledala poslije toga.
"Uradio je sve što je mogao da se na teren vrati što je prije moguće. Trezege je otišao iz Monaka i otvorila mu se šansa, a on ju je zgrabio. Odveo je Monako u Ligu šampiona, a Didije Dešan je rekao kako nikad nije vidio takvog borca".
Posebno se pamti utakmica protiv Deportiva kada je postigao čak četiri gola. Pršo je tako izjednačio rekord Lige šampiona. Četiri gola prije njega na jednoj utakmici postigli su samo Simone Inzagi i Marko van Basten. Taj rekord srušen je tek 2012. godine, kada je Leo Mesi dao pet golova protiv Bajer Leverkuzena.
Ostalo je istorija. Pršo je postao jedan od najvećih napadača u istoriji hrvatske reprezentacije i tri puta bio proglašen za najboljeg fudbalera u svojoj državi. U 32 nastupa postigao je devet golova, a osvajao je titule u Monaku i Glazgov Rendžersima.