Svetislav Pešić blizu povratka na klupu reprezentacije. Sa njim je Srbija posljednji put podizala pehare i bili šampioni Evrope i svijeta.
Cijeli svijet je uživao u dokumentarcu "Poslednji ples" i priči o Majklu Džordanu, Skotiju Pipenu, Filu Džeksonu i uspjehu Čikago Bulsa.
Izgleda da bi srpska verzija mogla da se dogodi vrlo brzo, pošto je Svetislav Pešić blizu povratka na klupu reprezentacije!
Kako je nezvanično potvrđeno "MONDU" legendarni Kari će do kraja ove sedmice sjesti za pregovarački sto sa predsjednikom Predragom Danilovićem.
Biće to početak razgovora o selektorskoj poziciji koja je od danas i zvanično upražnjena poslije raskida saradnje sa Igorom Kokoškovim, nakon neslavnog kraja njegove kratke epizode na klupi.
Početak pregovora sa legendarnim "Karijem", tvorcem asova i zlatnih medalja, svakako će probuditi navijačima i emocije i sećanje na zlatne dane naše košarke, kada su pod njegovim vođstvom Dejan Bodiroga, Peđa Stojaković i ekipa početkom vijeka pokorili Evropu i svijet.
Na tim vrhovima Pešić je bio i sa reprezentacijom Njemačke, sa kojom je bio prvak Evrope 1993, pokorio je Evropu i sa Barselonom 2003, a i kao igrač sa Bosnom 1979. Osvajao je i evropsko zlato sa kadetima Jugoslavije, a bio je selektor i nezaboravne juniorske generacije iz Bormija, koja je pobedila Ameriku.
Ipak, iako je osvajao Olimpe i bio tvorac i trener košarkaških divova, Pešićev pečat u njegovoj zemlji zauvek će biti uspesi koje je postizao sa Jugoslavijom 2001. i 2002. i kakvi do danas nisu ponovljeni.
Posljednje dvije zlatne medalje srpskom nacionalnom timu donio je upravo Pešić, bilo je to na Evropskom prvenstvu u Turskoj 2001. godine i na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu godinu dana kasnije.
Od tada su na klupi sjedili Duško Vujošević, Željko Obradović, Dragan Šakota, Zoran Slavnić, Dušan Ivković, Aleksandar Đorđević i Igor Kokoškov. Duda i Sale Nacionale su donosili odličja sa šampionata, dominirali i oduševljavali naciju, ali su izostala ona najsjajnija odličja.
A ova odličja su Pešićev potpis:
TURSKA 2001. GODINE
Sjeo je Svetislav Pešić te 2001. godine na klupu reprezentacije i odmah dobio najteži mogući zadatak - Evropsko prvenstvo.
Poveo je strašan tim u Antaliju, pošto su u sastavu bili Dejan Bodiroga, Saša Obradović, Igor Rakočević, Marko Jarić, Peđa Stojaković, Milan Gurović, Veselin Petrović, Vlado Šćepanović, Dejan Milojević, Predrag Drobnjak, Dragan Tarlać i Dejan Tomašević.
Kroz grupnu fazu su se prošetali pored Njemačke, Hrvatske i Estonije sa koš-razlikom od +82. Koliko je to bilo ubjedljivo moglo je da se vidi po podatku da je najbliža bila Rusija iz grupe D sa +39. Uslijedila je selidba u Istanbul.
U četvrtfinalu su pregazili Letoniju (114:78), a pojedinci su se kladili u poluvremenu. Potom su u polufinalu bili bolji od Španije (78:65) i na kraju od domaćina Turske (78:69). Nagradu za najkorisnijeg igrača (MVP) odnio je Peđa Stojaković.
Bilo je to prvo zlato za Pešićeve izabranike.
SVJETSKO PRVENSTVO 2002. GODINE
Poslije Evropskog, uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Indijanapolisu.
Pešić je napravio nekoliko promena u sastavu, pa su na to takmičenje otputovali: Dejan Bodiroga, Igor Rakočević, Vladimir Radmanović, Marko Jarić, Miloš Vujanić, Milan Gurović, Predrag Stojaković, Predrag Drobnjak, Žarko Čabarkapa, Dejan Koturović, Vlade Divac i Dejan Tomašević.
Iz grupe je reprezentacija izašla kao drugoplasirana, ubjedljivo su pobijeđeni Angola i Kanada, ali su Španci slavili (71:69).
Uslijedila je druga faza, napravljena je nova grupa, a tu je Jugoslavija završila kao treća, pošto su pored pobjeda protiv Brazila i Turske izgubili od Portorika (85:83). To je ujedno značilo i da reprezentacija mora na najtežeg rivala u četvrtfinalu - reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država.
Nisu im davali mnogo šanse, ali isto tako nisu računali na samopouzdanje Pešića prije meča, a onda i na majstorije Divca, trojke Gurovića, poteze Stojakovića...
"Sutra ćemo pobijediti Amerikance", izgovorio je Pešić dan pre meča.
I tako i bi... Gurović je trojkama vratio ekipu sa dvocifrenog zaostatka (59:69), Jarić je bio hladnokrvan sa penala, a trojka Andrea Milera nije prošla kroz obruč, što je značilo da je ostvarena pobjeda (81:78). Jedan od momenata koji se prepričava je i čuveni trenutak kada je Bodiroga isprovocirao Redžija Milera i obrisao se njegovim peškirom.
U polufinalu je rutinski savladan Novi Zeland, a taj duel pamti se po odluci selektora Pešića da odstrani Vladimira Radmanovića iz tima zbog banane.
No, to je ujedno i značilo da će u finalu igrati sa Argentinom. Tamo su "gaučosi" bili bolji u većem dijelu meča, na oko dva minuta pre kraja su imali osam poena prednosti (74:66) i djelovalo je da je sve gotovo. Tada je loptu uzeo Bodiroga, donio izjednačenje (75:75), Divac je sa penala promašio pobjedu, a sudije onda nisu svirale faul na Skonokinijem što je značilo da će meć otići u produžetak.
Tamo su Stojaković, Divac i Bodiroga bili u glavnim ulogama i to je značilo samo jedno - pobjeda i novo zlato!
Ukoliko se zaista Kari ponovo vrati na klupu čekaju ga kvalifikacioni mečevi za Svjetsko prvenstvo, prvi već u novembru.
Idealno za srpski "Posljednji ples", pa da ponovo bude doček pred više od 150.000 ljudi kao 2002. godine...