"Ne smatram da je neuspjeh što nisam išao ka NBA, imao sam priliku da igram u različitim zemljama“, rekao je Dešon Stivens u razgovoru za MONDO u kojem je govorio i o igranju u Japanu, ABA ligi, treneru Bajiću...
Ekipa Igokee igra još uspješnu sezonu u ABA ligi i sa skorom 8-6 drži mjesto koje vodi u plej-of, dok su se u FIBA Ligi šampiona domogli plej-ina i čak upisali trijumf nad Ostendeom.
Jedan od zapaženijih u ekipi Dragana Bajića ove sezone je krilni centar Dešon Stivens, koji se krajem godine našao i u timu kola nakon vrlo dobre partije protiv Cibone, kada je postigao 16 poena i 15 skokova.
Amerikanac sa francuskim pasošem zadovoljan je svojim učinkom i učinkom ekipe, ali smatra da uvijek može bolje, te da ekipa mora da bude mentalno jaka u nastavku sezone.
"Imamo još stvari na kojima moramo da radimo i da napredujemo, ali to pokušavamo da ispravimo na treninzima. Zadovoljan sam sezonom, mada možda smo mogli i da dobijemo još neke utakmice. Mogli smo da budemo i na boljoj poziciji, ali ja sam onaj što ne gleda mnogo u prošlost, već je okrenut budućnosti. Ono što je bilo ne možemo da promijenimo. Moramo da budemo mentalno jaki za ostatak sezone i da igramo bolje“, rekao je Stivens na početku razgovora za MONDO.
Jedna od njegovih najboljih partija ove sezone bila je protiv Partizana u Laktašima, koju je Igokea izgubila.
"Osjećao sam se kao da smo u gostima, bilo je mnogo njihovih navijača. Ali volim kada ima mnogo publike, volim te mečeve, kada igraš i imaš reakcije sa tribina. Odigrali smo dobro, ali smo izgubili, pa mi ta utakmica nije baš u najljepšem sjećanju uprkos statistici. To je jedna od utakmica u kojima smo pali. Većinu utakmica koju su izgubili smo mi u stvari samo sebe pobijedili. Nismo bili dovoljno dobri, zalaganje nije bilo najbolje. Ali Partizan je veliki tim, nema sumnje", rekao je i dodao:
"Uvijek je lijepo igrati protiv tako teških protivnika. Te utakmice najviše volim, lično sve utakmice se maksimalno trudim, ali kao tim u tim mečevima imate mnogo više motivacije, utakmice protiv Partizana ili Zvezde vas guraju, motivišu. Tako da je veliki izazov bila utakmica sa Partizanom, Panter igra odličnu sezonu, protiv bilo koga god da igra", osvrnuo se Stivens.
Mnogo lakše Igokea je izašla na kraj sa Zvezdom. Ili je bar tako izgledalo.
"Ne. Ni u jednom trenutku nisam pomislio da je laka utakmica, ni nakon velikog vođstva. To je jedna od tih utakmica kada smo svi mentalno bili u meču, igrači, stručni štab, svi mi. Svi su bili spremni, znali šta hoćemo i trebamo da radimo, zato je došla i pobjeda. U drugim utakmicama imali smo takav pristup nekih pola sata, a onda posljednjih pet ili deset minuta stanemo kada se meč odlučuje“, upozorio je krilni centar Igokee.
Bajićeva ekipa savladala je crveno-bijele i zahvaljujući atipičnoj odbrani koju zna da forsira trener Igokee, ali koja se Stivensu veoma sviđa. Kada čuje ono „switch“ Stivens se obraduje.
"Ja to volim, to mi je omiljeno. Volim da branim različite igrače, od jedinice do petice. Jednostavno, volim taj izazov, tako da ja volim kada rotiramo. Vjerujem u svoje saigrače, da mogu da brane centra, oni vjeruju meni da mogu da branim beka. Imamo tu povezanost, hemiju. Ja bih tu odbranu igrao svaku utakmicu, ali jednostavno to ne ide tako (smijeh). Protivnici pokušavaju da nađu mane, da ih iskoriste, ali nema ih mnogo".
Stivens cijeni trenera Bajića, za kojeg je čuo od bivšeg saigrača iz turskog Banvita, Džekija Karmajkla, koji je prošle sezone nosio dres Aleksandrovčana.
"Trener Bajić je emotivan. U svakoj utakmici u svakom napadu, za njega ne postoji izgubljena lopta, čak ni kada mi odustanemo, on ne odustaje od tog posjeda. Odbrana, napad, vodi računa o svakom aspektu i detalju i takav je u pripremi utakmice. Džeki Karmajkl mi je pričao o njemu, ali nisam znao da je trener ovako, kako da kažem, intenzivan. Ima tu galame, mnogo energije, ali to je nešto što nam ponekad treba", ističe Stivens.
Džeki Karmajkl je bio njegov glavni izvor informacija o novom klubu, kada je prošlog ljeta momak rođen u Los Anđelesu odlučio da preseli u Laktaše.
"Ja sam iz velikog grada, Los Anđelesa tako da mi je Džeki, koji me dobro poznaje, rekao da će mi najveći problem biti da se naviknem na malo mjesto. Osim toga rekao mi je da će mi se trener svidjeti, da moram da igram dobro odbranu, što ja volim da radim. Sve najljepše o klubu i mjestu mi je rekao".
Ono što je zanimljivo kod Dešona Stivensa je da je pravi košarkaški "nomad". Igokea je njegov 15. klub u posljednjih osam i po godina, a njegov košarkaški put je tek posebna priča.
Rođen je u gradu Lejkersa i Klipersa, ali je u svom rodnom gradu igrao samo za Los Anđeles Difenderse, odnosno klub u Razvojnoj ligi, i to tek nakon što je odradio nekoliko sezona po svijetu.
Dešon Stivens u dosadašnjoj karijeri nosio je dres japanskih ekipa Hamamitsu Feniks i Akita Nordern Hepinets, turskog Banvita i Bandirme, francuskog Šalona, Los Anđeles Difendersa, Kaljarija, venecuelanskog Trotamundosa, Makabi Rišona, Hapoela iz Tel Aviva, italijanskog Fortituda i Skafati Basketa, danskog Baken Bersa i Igokee.
Ne samo da nije imao uobičajenu košarkašku karijeru koja bi podrazumijevala koledž pa razvojne timove i borbu za NBA ugovor, već ju je počeo ni manje ni više nego u Japanu!
Stivensov prvi klub je tako bio Hamamatsu Finiks, klub iz prefekture Šizuoka, koji trenutno nosi ime San-en NeoFeniks i kojeg sada vodi Branislav Vićentić, koji je između ostalog nekada radio u Crvenoj zvezdi, OKK Beogradu, bijeljinskom Radniku...
"Sa mnom je čudno malo. Igrao sam košarku po terenima za basket, ali pravu organizovanu košarku tek na koledžu. Tada sam shvatio šta košarka može da mi pruži, iako u tim fakultetskim godinama nisam razmišljao da ću da idem negdje daleko da igram košarku. Mislio dam da je NBA jedini pravac u kojem neki košarkaš može da ide. Nisam uopšte shvatao da postoji taj nivo košarke poput Evrolige, Evrokupa, koliko liga ima u svijetu. Kada sam dobio priliku da igram u Japanu vidio sam da postoji i drugačija košarka u svijetu. To je u stvari pomoglo da još više zavolim košarku, imam priliku da igram košarku na mnogo različitih mjesta", kaže Stivens.
„Svi imaju nešto svoje, ali košarka koja je meni najviše odgovarala je vjerovatno ona dok sam igrao za Šalon. Bilo je tu dosta brzine, atleticizma, skokova, to je možda nešto gdje se najviše uklapam. U Danskoj sam imao najbolju sezonu, imao sam dosta slobode. Kada se sve uzme u obzir košarka u Francuskoj je najbolja za mene“.
Poredeći kvalitet košarke ističe da je ovo možda i najkompetitivnija sezona.
"Igrao sam Evrokup sa Banvitom, to je možda najviši nivo koji sam igrao, ali iskreno, ova sezona je možda i najkompetitivnija. U isto vrijeme igramo utakmice ABA lige i Lige šampiona na izuzetno visokom nivou, tu su ekipe koje igraju Evroligu i Evrokup. Pa čak i ekipe koje ne igraju evropska takmičenja iz ABA lige su izuzetne teške. Trebalo mi je malo vremena da se naviknem, ispočetka nisam baš igrao dobro, nisam bio tamo gdje sam želio da budem, još uvijek se privikavam i 'učim' o ABA ligi. Sviđa mi se ovo takmičenje“.
San svakog košarkaša je da zaigra u NBA, ali Stivens ne žali mnogo, što nije išao tim putem.
"Ne gledam na to kao da nisam uspio u karijeri. Na trenutke pomislim da sam možda trebao drugačije, da idem možda u Razvojnu ligu odmah, odradim godinu dvije, pa da vidim gdje sam. Oni obično biraju te neke igrače koji su potencijali, koje mogu da izgrade. Zbog tog mi je možda jedino žao. Ali sve to zavisi i od trenutne situacije u klubovima, koliko ćeš dobiti priliku, da li ćeš ju dobiti... Npr. Lejkersi su trenutno užasni, ukoliko si u njihovom razvojnom timu, možda možeš da se nadaš pozivu s obzirom na situaciju i rotaciju", rekao je Stivens i nastavio:
"Nisam nikada razmišljao na način da nisam uspješan. Isto tako mnogi tamo koji igraju NBA ili Razvojnu ligu ne bi mogli da igraju u Evropi, jer je to drugačija košarka. Neki ne mogu da se prilagode. Zato neki ostanu u Razvojnoj ligi zauvijek, jer ne mogu da pronađu način da igraju evropsku košarku. Zato mi je Kobi omiljeni košarkaš. On je bio to što je to, jer je imao i ono nešto evropsko, one osnove, igra sa obje ruke i mnogo toga. A imao je i sve ono potrebno za NBA ligu, on je to sve nekako 'pomiješao' i bio tehnički genije. To ga je izdiglo iznad svih ostalih".
Za razliku od Amerikanaca koji su svašta proživljavali dok su igrali u Laktašima, Stivens nije imao nekih posebnih situacija, košarkaši Igokee više ni ne jedu u čuvenoj roštiljnici kod teta Mire, ali se krilni centar Igokee upoznao sa lokalnim specijalitetima.
"Probao sam domaću hranu. Ćevapi su najbolji, jednostavno jelo, ali odlično, supruga i ja ga obožavamo. Vožnja mi je bila problem kad sam tek došao u Evropu. Dobio sam automobil sa ručnim mjenjačem, ali ne mogu to da vozim. Prvih par dana ovdje nisam imao auto, pa nisam znao gdje bismo mogli da jedemo, jer imaš samo tu glavnu ulicu (smijeh), ali kasnije sam dobio auto, pa je sve lakše. Moja supruga je sa mnom tako da je lakše da se izboriš sa svim. Džejms i Voler, momci koji su tu duže su mi pomogli, rekli šta mogu da očekujem, gdje da jedem, dosta su mi pomogli“.
Na kraju, da li bi Igokea mogla biti prvi klub u kojem bi „sastavio“ cijelu godinu.
"Zavisi od mnogo toga, pričaću sa agentom. Ali ono što bih želio je da nađem 'dom', negdje gdje bih se vraćao, naravno uz dobar tim, trenera itd. Ali ostajem do kraja sezone, to mi je bar cilj (smijeh)", zaključio je Stivens razgovor za MONDO.