Džejms Naneli pričao je o Željku Obradoviću i odnosu koji je izgradio sa njim, kao i o teškoj povredi koju je doživio u Fenerbahčeu.
Džejms Naneli jedan je od igrača koje Željko Obradović obožava. Doveo ga je u Fenerbahče kao anonimnog američkog košarka iz Avelina, pa su zajedno osvojili Evroligu. Sada ponovo sarađuju u Partizanu. Kakav odnos imaju najbolje govori to što je on potpisao ugovor na još jednu sezonu kako bi ostao da radi sa srpskim stručnjakom.
Kako je to izgledalo na početku? Tako što Naneli nije znao ko je Obradović... "U Avelinu sam igrao odlično, imali smo sjajan tim, dobre veterane i mlađe igrače. Iskreno, nisam imao pojma ko je Željko Obradović. Stvarno, pojma nisam imao. Sve što mi je agent rekao bilo je 'taj trener će da te izazove, ali bićeš dobro'. To je sve što mi je rekao, od riječi do riječi", počeo je Naneli priču u podkastu Evrolige kod Džoa Arlaukasa.
Sve je krenulo u Las Vegasu. "Upoznao sam se sa Maurisiom Gerardinijem u Vegasu, potpisao sam ugovor tada. Kada sam počinjao karijeru, moj cilj je da iz godine u godinu budem plaćen više i više. Kada sam prešao u Fener, onda sam došao do određenog nivoa što se plate tiče, tako da se sada više ne vraćam na takve stvari. Sada sam zahvalan na svemu, znam kroz šta sam sve prošao."
Nije jednostavno sarađivati sa Obradovićem, posebno zbog činjenice da je on perfekcionista i da zahtjeva da svaki detalj bude odrađen do tančina.
"Igrati za Željka, nije lako, prva godina je baš teška. Želi da izgradite odnos, da zaradite njegovo poštovanje. Igrao je na najvišem nivou, trenirao je najbolje, vidio je sve, šta ćeš ti uraditi da se istakneš i zaradiš njegovo poštovanje? Ako mu kažeš nešto, za šta misliš da greši, dobiješ odgovor od njega i onda se zapitaš da si možda ti taj koji je pogriješio."
Te 2017. godine je osvojio Evroligu sa Željkom u Istanbulu, a godinu dana kasnije doživio je tešku povredu. Na meču protiv Baskonije je zakucao, izgubio ravnotežu na obruču i pao. Izgledalo je baš strašno, spekulisalo se da bi mogao da završi karijeru. "Sjećam se toga, nisam pričao to ljudima. Bio sam toliko bijesan na Obradovića što me nije ubacio, uveo me u igru na kraju treće četvrtine. Ušao sam pred kraj treće dionice, sjedio sam na klupi, bio ljut, pitao sam se šta se kog đavola dešava. Zašto ne igram? Bio sam baš bijesan. Onda me je uveo."
Nastavio je Džejms u istom dahu. "Mislim da sam u prvom napadu poentirao, pa asistirao u sljedećem, onda je došao taj potez, spremio sam se da zakucam jednom rukom, pa da se okrenem i da pogledam trenera onako u bijesu, da mu kažem da je trebalo da igram od početka. Skočio sam, zakucao, odrazio sam se sa pogrešne noge, nisam uspio da uhvatim obruč i kada sam zakucao. Onda je uslijedila tišina, čuo sam neki zvuk pucanja, samo se toga sjećam. Ne znam od čega se to čulo, sve je bilo tako tiho. Probudio sam se u sljedećem momentu i prošao kroz bolnička vrata. Samo se toga sjećam.
Nije bilo ni malo naivno ni u bolnici, prvenstveno zbog povreda na mozgu. "Imao sam devet malih oštećenja na mozgu, krvario je na devet mjesta, polomio sam lijevu ruku i imao sam potres mozga. Imao sam sreće što nije bilo povrede vrata. Nisam htio da gledam taj pad, ljudi su me tagovali na društvenim mrežama, odmah sam ih blokirao. Izbjegavao sam da gledam oko godinu dana, onda sam pogledao. Moja supruga i ćerka su bili na utakmici. Komšija i dadilja su odveli ćerku, žena je bila sa mnom u kolima i u bolnici. Rekla je da sam se probudio u ambulantnim kolima i da sam htio da se vratim u ugru. Vjerovatno sam imao noćne more i vikao na Željka jer me nije uveo u igru. Ispričala mi je da su me doktori držali, vjerovatno sam se opet onesvijestio poslije toga."
Ostavilo je to traga i za budućnost. "Plašio sam se da zakucam loptu poslije toga, čak i sad razmišljam o tome, gledam da li je neko oko mene. Rehabilitacija je dobro prošla, niko me nije forsirao, imao sam vremena. Radio sam razne skenere dvije nedjelje baš često prije nego što su me pustili da uđem u period rehabilitacije. Poslije tri nedjelje sam počeo da igram", zaključio je Naneli.