U Banjaluci je u ponedjeljak uveče premijerno prikazan dokumentarni film "Slađana u plavom", koji govori o prebogatoj reprezentativnoj karijeri banjalučke košarkaške kraljice Slađane Golić, koja je čak 465 puta obukla dres sa jugoslovenskim grbom.
Slađana Golić je prije dvije i po decenije, u dupke ispunjenom Boriku, stavila tačku na bogatu košarkašku karijeru, koja je trajala od 1976. godine.
Ponikla je u banjalučkom Mladom Krajišniku, u čijem dresu je 2. juna 2000. godine rekla zbogom narandžastoj lopti. U međuvremenu je nastupala za Šantakler Bordo, Pamplonu i Vršac, a od 1980. do 1991. godine je čak 465 puta obukla dres reprezentacije Jugoslavije, po čemu je apsolutna rekorderka bivše države!
Braneći boje SFRJ, kojoj se prvi put priključila 1980. godine na Balkanskom prvenstvu, u Banjaluku je donijela šest medalja sa velikih takmičenja. Prvim se pohvalila 1983. godine, kada je na Univerzijadi u Edmontonu osvojila bronzu, dok je na univerzitetskoj smotri u Zagrebu četiri godine kasnije oko vrata stavila zlatno odličje.
Osvojila je dva srebra na evropskim prvenstvima – 1987. u Kadizu i 1991. godine u Tel Avivu. Prije 35 godina bila je srebrna na Mundobasketu u Kuala Lumpuru, dok je kruna karijere olimpijsko srebro, do kojeg je stigla dvije godine ranije u Seulu.
Svi reprezentativni uspjesi, trenuci tuge, sreće, odricanja, ponosa... preneseni su na filmsko platno. Dokumentarni film "Slađana u plavom" u ponedjeljak uveče je premijerno prikazan pred banjalučkom publikom, u Cineplexxu Palas. Krajem septembra, film su mogli da pogledaju i građani Beograda, u sklopu manifestacije "Dani Srpske u Srbiji", a prikazan je u dvorani Doma sindikata.
Jedna blistava košarkaška epoha stala je u 80 minuta, a nakon završetka filma i paljenja svjetala, dugo je bioskopskom salom odjekivao gromoglasni aplauz.
Košarkaška kraljica Slađa Golić za MONDO: Košarka je bila MOJ ŽIVOT!
Scenarista i režiser filma je Ljubiša Bajić, koji je banjalučkim novinarima rekao da je prvobitno bilo planirano da film traje deset minuta duže.
"Potom smo ga skratili na 80, Slađani sam rekao u neka doba 'u redu, ti si rekorderka po broju nastupa za reprezentaciju, ja ne znam napraviti film kraći od 80 minuta'. Poslije premijere u Beogradu, sjeo sam sa Slađanom i pričali smo o samom filmu, o reakcijama. Naš zaključak je bio da je film emotivan, da na kraju nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Takav prijem smo imali i večeras u Banjaluci. Dosta ljudi je poslije projekcije prišlo i vidno pogođeni filmom čestitali su na uspješno obavljenom poslu", istakao je Bajić.
Za potrebe filma, govorile su brojne saigračice Slađane Golić iz reprezentativnog doba – Vesna Bajkuša, Razija Mujanović, Anđelija Arbutina, Olivera Krivokapić, Jasmina Perazić, Mirjana Čovičković... dok su se među sagovornicima, između ostalih, našli i košarkaški treneri Vladislav "Lale" Lučić i Zoran Kovačić "Čivija".
"Znala sam da će biti jako emotivno za mene. Iznijela sam iz kutija sav arhivski materijal koji sam imala i dospjela večeras na platno. Ne znam šta da kažem, puna sam emocija, lakše mi je bilo na terenu. Kao što je Cober (bivši košarkaški trener Dragoljub Obradović, op.a.) govorio, 'drži se pravougaonika, pokaži šta znaš'. Hvala svima, ponosna sam što sam Banjalučanka i što sam ovo doživjela. Toliko prijatelja, sportskih radnika, da me još jednom pozdrave, da me nisu zaboravili, da vide šta sam ja to radila od 1980. godine... Jako sam skromna, ali ovo danas je trebalo doživjeti", emotivno je Slađana Golić započela obraćanje sedmoj sili po završetku premijere.
Bilo je, ističe, teže u Banjaluci nego u Beogradu.
"Tamo sam se našla sa svojim bivšim saigračicama i trenerima, kao da se nismo ni rastali. Sve smo proživjeli zajedno i te emocije smo tamo pokazali, a danas sam ih pokazala među vama, među svojim novinarima, sugrađanima, saigračicama, sportskim radnicima, radnim kolegama... Mnogo hvala svima i ovo nikad neću zaboraviti", istakla je Slađana Golić, poručivši svim mladim ljudima da se bave sportom.
"Ostvarite snove koje sam ja ostvarila jer sve se može upornošću, ljubavi prema sportu i timskim radom."
Mirjana Čovičković, Slađanina dugogodišnja prijateljica i saigračica, podvlači da je bilo veoma emotivno prisjetiti se sportskog razvoja banjalučke dive pod obručima.
"Pouka svega što smo vidjeli večeras, koja se vidi i iz izjava igračica i trenera, svodi se na to kakva je Slađa bila kao igrač i kakva je kao čovjek. Karijera fantastična, za divljenje, još su veće pohvale za nju kao čovjeka. Naše prijateljstvo traje sigurno preko 40 godina i stvarno je obilježila ovaj grad. Može da se kaže da je ona i sportska ikona ovog grada."
Slađana Golić je, naglašava Čovičković, bila oslonac za sve druge igračice.
"Uvijek smo mogle da se oslonimo na nju i kad ide i kad ne ide. Uvijek je davala sve od sebe i čovjek može da se zapita odakle joj tolika snaga i želja da bude borbena i po karakteru i na terenu. Sve igračice su zahvalne i mogu da kažem ponosne zbog toga što su mogle i imale šansu da budu dio njene karijere", podvukla je Čovičković.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)