Dejan Borovnjak je svašta prošao u karijeri, od Duška Vujoševića do evroligaških sezona u Zelenoj Gori, a i u Sankt Peterburgu je bio dio istorije. Kada su Rusi premjestili Trijumf u ovaj grad i nazvali ga Zenit, znali su da to ne može da prođe bez bar jednog Srbina.
Nisu Srbi propuštali bitne događaje u Sankt Peterburgu pa tako da naravno bez Srba nije moglo da prođe ni stvaranje košarkaškog kluba. Još otkako je Danilo Srdić učestvovao u napadu na Zimski dvorac, Srbi su se trudili da budu tu kada se u Lenjingradu stvara istorija.
Tako se 2013. godine u ovom gradu našao i Dejan Borovnjak. Jedan od produkata onog Partizana Duška Vujoševića koji je stvarao igrače, te 2013. je kao već ozbiljan igrač riješio da dođe na sam sjever Evrope i da bude jedan od pionira Košarkaškog kluba Zenit.
"Sezonu prije toga sam igrao u Gacijantepu i igrali smo Evročelendž. Otišli smo na F4 i osvojili bronzu. Mi smo u četvrfinalu igrali protiv Trijumfa iz Moskve koji je sljedeće sezone prešao u Sankt Peterburg i postao Zenit. Za Trijumf je godinu ili dvije prije toga igrao Milovan Raković i sjećam se da sam obje utakmice u Evropi protiv njih odigrao dobro. Cijela ta sezona u Gacijantepu mi je bila na jednom dobrom nivou i u ligi i u Evročelendžu. Stigao mi je poziv tokom ljeta, objasnili su mi da je to ta ekipa, da prelaze u Sankt Peterbug, da ostaje isti trener i da se igra Evrokup pored VTB lige", počeo je svoje prisjećanje na tu istorijsku sezonu Dejan Borovnjak.
Srbin koji je donio Evrokup u Sankt Peterburg
U tom momentu krilni centar sa iskustvom igranja Evrolige, nastupima za Partizan, Vojvodinu, Gran Kanariju i Zelenu Goru iz Turske je došao u klub koji će za nekoliko godina postati stabilan i uspješan evroligaš. Tako će postati prvi Srbin u Zenitu, u kome će kasnije igrati i Stefan Marković. Dobra vijest je bila da je tu već bilo poznatih imena.
"Vjerovatno su me tu vidjeli, kontaktirali i brzo smo to riješili. Bilo mi je bitno da ostanem na istom nivou, tako da mi je značilo što igramo Evrokup. Trener je bio Sergej Karasjov, igračka košarkaška legenda. Sve nekako zajedno se skupilo i poslije sam saznao da će mi saigrač biti plejmejker Valter Hodž koji je bio odličan igrač za taj nivo takođe. Igrali smo prije nekoliko godina u Zelenoj Gori zajedno. On je ljevoruk i super smo sarađivali. Pomoglo mi je da znam nekoga sa kim sam igrao ranije."
Kada se hodao jednim od 33 ostrva na kome se prostire remek-djelo od grada Petra Velikog i kada se stiže do "Gasprom arene" koja odslikava svu raskoš i moć Rusije i njene naftne industrije na čijoj je veličini do skora živjela Evropa, stiže se i do KSK Arene gdje se održava F4 srpsko-ruske bratske lige na kome su se nažalost po srpsku košarku ove godine plasirali samo ruski klubovi. Tu je počela ova sada već velika košarkaška priča.
Vojnik Duškovog Partizana pisao istoriju u carskom gradu: Sa Hulkom čekao bijele noći i rusko čudo u Evroligi
"Djelovalo je da oni žele da dođu na visok nivo, ali da im je potrebno nekoliko godina da organizacijski slože te kockice. Mi smo prvih mjesec i po dana proveli van Sankt Peterburga na kampovima, turnirima. Nije to organizacijski izgledalo sjajno na startu. Bili smo smješteni po nekim stanovima daleko od hale. Treniralo se u novoj dvorani, to je bilo sjajno. Ali Sankt Peterburg je veliki grad, a to je dvorana na ostrvu. U gradu je zimi baš velika gužva i treba ti nekad i više od sat vremena da dođeš na trening. Sreća je bila što su treninzi uglavnom bili jednom dnevno, ali dešavalo se i da su prije i poslije podne pa razmišljaš da li da ideš kući. U startu su imali te sitne organizacijske stvari kao problem, ali su brzo došli na taj nivo da slože sve i idu ka gore. I te godine smo imali super rezultate, mislim da nas je u Evrokupu izbacio Himki u recimo osmini finala Evrokupa. U VTB smo igrali korektno, da li smo bili četvrti ili peti pored jakog UNIKSA i Himkija, Nižnji je bio jako dobar takođe te godine. Ta prva godina kluba je bila jako dobra gdje su uhvatili zamah i napravili jače sponzorske ugovore. Imali su u narednim sezonama sve bolje budžete", ističe Borovnjak za MONDO.
Sa Hulkom u obilazak čuda na Nevi
Vojnik Duškovog Partizana pisao istoriju u carskom gradu: Sa Hulkom čekao bijele noći i rusko čudo u Evroligi
O samom gradu stvorenom na ušću Neve u Finski zaliv 1703. godine ispisano je mnogo stranica i naslikano mnogo slika. Teško je čak i opisati kako život u takvom remek-djelu koje su gradile i nadograđivale carska, sovjetska i na kraju moderna Rusija izgleda. A Dejan Borovnjak je u obilaske grada išao između ostalog i sa legendarnim brazilskim fudbalerom - Hulkom.
"Grad je prelijep. Proljeće i ljeto su ljepši nego zima koja dugo traje, ali ima i zima svojih čari, pogotovo kada su praznici. Dosta je vode, jezera, ima mnogo mostova. Mnogo muzeja, crkvica, mnogo je simpatičan grad. Široki bulevari. Ja nisam bio tokom ljeta kada su te bijele noći, uhvatio sam samo početak toga i imao sam noć samo tri sata. Ti u ponoć ideš da spavaš i moraš sa onim zavjesama ili roletnama da zatvaraš da bi odspavao. Ali u to proljeće kada sam bio jako fino da izađeš na jezero. Sjećam se da se Valter Hodž dosta družio sa Hulkom i onda smo nekoliko puta na brodiću išli Nevom sa njim zajedno. Lijepo je vidjeti grad sa vode. Ima taj most veliki koji se zatvara i otvara u određeno vrijeme. Znali smo da sačekamo u gradu uveče dok se taj most ne spusti. Najveći utisak su ta mala ostrvca i zimi to daje posebnu draž. A ljeti kad sve procvjeta baš izgleda sjajno priroda, to je posebna ljepota tog grada", ispričao nam je Borovnjak.
Vidjelo se šta će biti
Vojnik Duškovog Partizana pisao istoriju u carskom gradu: Sa Hulkom čekao bijele noći i rusko čudo u Evroligi
Na startu je na mečeve Zenita dolazila samo košarkaška publika, ali kako su se ređali uspjesi i kako su dolazili sve bolji i bolji igrači znala je košarka da "uštine" i nešto hokejaških i fudbalskih navijača.
"Bilo je publike, ali ne previše u startu. Nije bilo organizovanog navijanja kao u fudbalu i hokeju, ali je bilo publike koja voli košarku. Kako smo igrali sve bitnije utakmice u Evrokupu i sa velikim klubovima kao CSKA bilo je malo više navijača, ali nije bilo pretjeranog interesovanja od starta, te prve sezone", ističe on.
Vojnik Duškovog Partizana pisao istoriju u carskom gradu: Sa Hulkom čekao bijele noći i rusko čudo u Evroligi
Na kraju nije u Zenitu dočekao evroligaške dane i Ćavija Paskvala, ali je poslije Zenita zaigrao Evroligu. Čini se da se poklopilo najbolje moguće. "Bilo je interesovanja, sezona je bila odlična i sa moje i sa strane kluba, ali eto poslije toga se ispostavilo da sam otišao na evroligaški nivo u Zelenu Goru kod Saše Filipovskog. I to nije da mi je bila jedina evroligaška opcija. Sticajem okolnosti se desilo da se nisam dogovorio sa Zenitom i možda je i bolje ispalo. Nema nekog konkretnog razloga, da se brže reagovalo možda bih i ostao."
Već sljedeće sezone je Zenit bio drugi u VTB ligi, a u Evrokupu je bio redovan četvrfinalista. Potom su 2022. i osvojili VTB, a u Evroligi su stigli do četvrtfinala, prije nego što su ruski klubovi izbačeni iz takmičenja. Da nije bilo sankcija, to bi sada bio klub i tim za F4.
"Sigurno, u tom smjeru su išli i sada se vidi da je to smisleno rađeno. Iz sezone u sezone su se uzdizali. Drago mi je da sam bio u takvom klubu. Ozbiljan je to klub, vrlo brzo su oni to složili i od tada je išlo samo na gore", završio je svoju priču za MONDO Dejan Borovnjak.
(MONDO, Nikola Lalović)