Na današnji dan Rukometni klub Borac je ostvario najveći uspjeh od osnivanja kluba.
Prije tačno 47 godina, tadašnja generacija Rukometnog kluba Borac uvela je banjalučki klub u "društvo besmrtnih"!
Tog 11. aprila 1976. godine, banjalučki rukometaši su pred domaćom publikom, u još uvijek "friškoj" dvorani Borik, podigli trofej namijenjen šampionu Evrope i ostvarili uspjeh koji, u najvećoj mjeri, simbolizuje banjalučki sport.
U finalu Kupa evropskih šampiona, Borčevi igrači su ugostili dansku Fredericiju, koju su u velikom finalu savladali rezultatom 17:15, a koja je poklekla praktično u posljednja dva napada.
Pri rezultatu 16:15 za tim trenera Pere Janjića, Danci su krenuli u napad, Seren Andersen je bio "na ziceru", ali je Abas Arslanagić, Borčeva "hobotnica", uspio da ukroti taj udarac.
Odmah potom, jedan od najboljih igrača svijeta ikada Zdravko Rađenović je izborio sedmerac, na 15-ak sekundi do kraja, a u gol ga je pretvorio Nedeljko Vujinović za konačan rezultat.
Izvor: Dragan Šutvić, mondo.baA kako je izgledao put do trofeja?
U prvoj rundi, 20. novembra i 11. decembra 1975. godine, Borac je ukrstio koplja sa Červenom hviezdom iz tadašnje Čehoslovačke. U prvom duelu, igranom u Boriku, crveno-plavi su trijumfovali dvocifrenom razlikom (27:14), dok je u revanšu u Bratislavi bilo plus četiri za banjalučki tim (22:26).
Naredna runda donijela je dvomeč sa španskom Kalpisom, koja se takođe "nije dobro provela" u dvomeču sa banjalučkom ekipom. Osmog januara 1976. godine u Banjaluci Borac je upisao pobjedu razlikom od sedam golova (28:21), dok u Alikanteu, u revanšu igranom deset dana kasnije, pobjednika nije bilo (13:13), pa je Borac zakazao polufinalne duele sa slavnim Gumersbahom!
Prvi meč igran je 10. marta u Dortmundu, gdje je Borac godinu dana ranije porazom od Frankfurta propustio priliku da još tada postane prvak Evrope (19:17). Gumersbah je do dvomeča sa Borcem već imao četiri titule prvaka Evrope, ali banjalučkim rukometašima ni na pamet nije palo da se unaprijed predaju, naprotiv!
U prvom duelu, pobjednika nije bilo (16:16), dok je u revanšu, u krcatom Boriku baš kao i u finalu, Borac trijumfovao rezultatom 15:13 i namjerio se na već spomenutu dansku Fredericiju. A ostalo je istorija...
Borac se, inače, zahvaljujući ovom uspjehu nalazi u odabranom društvu od 30 klubova koji su imali tu čast da osvoje titulu prvaka Evrope.
BORAC: Arslanagić, Selec 2, Rađenović 6, Karalić 2, Bjelić, Vujinović 2, Vukša, Unčanin 2, Popović 1, B. Golić, M. Golić 2, Ravlić.
FREDERICIJA: Jepsen, F. Hansen 3, Hideman, Nilsen 3, Sorensen 1, Jungland 1, A. Hansen, Andersen 3, Pulsen, Madsen 2, Petersen 2.
DOSADAŠNJI PRVACI EVROPE
11 – Barselona
5 – Gumersbah
4 – Kil
3 – Dukla Prag, Sijudad Real, Magdeburg, SKA Minsk
2 – Zagreb, Steaua, Gepingen, Metaloplastika, Grosvalštat, Monpelje, Vardar
1 – Bjelovar, CSKA, Portland San Antonio, Flensburg, Dinamo Bukurešt, MAI Moskva, Borac, Honved, Kantabrija, Bidasoa Irun, Vive Kjelce, Redbergslids IK, Lajpcig, ASK Frankfurt/Oder, Celje, Hamburg.