Anja Šišić, tinejdžerka iz Sarajeva, iako ima samo 19 godina, punih osam se profesionalno bavi konjičkim sportom.
Konji su u savremenom dobu automatski znače luksuz i prestiž.
Sportovi koji imaju veze s konjima su u pravilu "rezervisani" za one sa dubljim džepom, ali i tzv. aristokratijom i elitom u svakom društvu.
Možda tako i nije u bosanskohercegovačkom, ali je nesporno da samo istinski ljubitelji životinja mogu da se bave konjičkim sportom zbog neophodnosti uspostavljanja povjerenja između čovjeka i konja uz posebnu vrstu komunikacije na osnovu tumačenja govora tijela.
Ljubav na prvi pogled s konjima desio se Anji Šišić, 19-godišnjoj Sarajki, koja je kao trogodišnja djevojčica zajahala konja i od tada je gotovo stalno u sedlu.
"Već 13 godina sam u ovom sportu, a profesionalno pet godina manje. Prvi put me deda popeo na divljeg konja na planini kao trogodišnju djevojčicu i od tada sam zaljubljena u te plemenite životinje. Još kad mi je otkriven dijabetes u šestoj godini, počela sam internzivnije da se družim i jašem konje. Rečeno mi je da će mi druženje s konjima pomoći da se nosim s tom bolešću, posebno kad je riječ o mom psihičkom stanju", rekla je Anja u razgovoru za MONDO.
Izvor: Anja Šišić privatna arhivaPrvi klub joj je bio Rakovica, ali tamo nije naišla na razumijevanje nadležnih u klubu jer je insistirala na takmičenjima, pa je odlučila da promijeni sredinu gdje će joj biti omogućeno da pokaže svoje jahačke sposobnosti.
"Otišla sam u Konjički klub Ilidža 2022 u Butmiru i tamo je bio trener koji mi je dozvolio da se družim i jašem konje do mile volje".
Za razliku od srpskog košarkaša iz Denvera Nikole Jokića, čiji se konji takmiče u kasačkim trkama, Šišić je najprije objasnila konjičke discipline i otkrila na kojoj se ona takmiči.
"Postoji dresurno jahanje, prepone, endurans i brze trke na kratkim distancama od 1.200 - 1.400 metara. Dosad sam se takmičila u enduransu odnosno daljinskom jahanju na stazama od 20 do 60 kilometara. U zavisnosti na koju sam se odlučila, staza se ponavlja poslije 20 kilometara uz pauzu od 10-ak minuta da se konji i džokeji napiju vode i malo odmore. U toj disciplini džokejima je zabranjeno da koriste bič za razliku od prepona i brzih trka. Mene dresursko jahanje nije interesovalo, ali je ta disciplina vjerovatno najzahtjevnija jer se gleda položaj konja, položaj jahača, svaki sekund je važan, noge, ruke, leđa, apsolutno sve".
Izvor: Anja Šišić privatna arhivaPrema njenim riječima konjički sport jeste jako skup za prosječne građane BiH.
"Nekad je luksuz bio imati dobar auto, a danas je biti vlasnik rasnog konja. Takođe i oprema je jako skupa, a o konjima da i ne govorimo. To su velike cifre. Konkretno moj konj vrijedi 50.000 KM ili više, ali nije na prodaju. U prosjeku u BiH konji koštaju oko 20.000 KM, istina mogu se kupiti jeftinije neujahani konji, ali to zahtijeva dosta vremena, treninga i truda da biste spremili konja za neko takmičenje. Sami treninzi i članarina u klubu iznose 400 KM, ja sam jedina u klubu napredni jahač, pa imam popust od 100 KM. Inače godišnja članarina za održavanje kluba iznosi 120 KM. Plus naravno morate da kupite i svoju opremu za konja - sedlo, uzde, podsedlice...".
U Sarajevu postoji pet-šest klubova, postoje i konjički klubovi u Bihaću, Nevesinju, Banjaluci...
"Takmičila sam se dosad pet puta i svaki put osvojila prvo mjesto u enduransu sa jako dobrim prolaznim vremenom. Čak sam ostvarila rekord, 20 kilometara sam prošla za sat vremena iako je prosjek duplo veći".
Uskoro će ponovo uskočiti u sedlo i biti jedina i najmlađa djevojka na trci u Butmiru.
"Sredinom maja biće održane druge galopske trke poslije dosta godina i pripremam se zajedno sa svojom Amal, arapskom kobilom i jedino sam žensko dijete koje će se takmičiti na toj trci. Najmlađa sam i jedina djevojka na takmičenju i nadam se da ću ostvariti dobar rezultat", zaključila je mlada Sarajka.