U Pekingu, Đoković je osvojio svoju 102. titulu i otvoreno govorio o izazovima tenisa. Pročitajte kako se bori protiv najboljih na svijetu.
Novak Đoković je osvojio titulu u Pekingu, gdje mu je Aleks de Minor predao meč početkom drugog seta. Srpski teniser stigao je do 102. titule u karijeri, a zatim je Kinezima objasnio koliko mu znači što i dalje može da se takmiči protiv najboljih igrača na planeti - i da ih pobjeđuje, jer je u četiri dana nadigrao trojicu iz Top10.
Kada je stigao do svoje sedme titule u Pekingu, Novak Đoković je otvorio dušu. Jedno novinarsko pitanje pogodilo ga je tačno tamo gdje treba, pa se raspričao i dugo objašnjavao ono što svi žele da znaju - kako se i dalje bori protiv najboljih na svijetu, nakon što je osvojio svaki turnir koji je želio.
"Možda je djelovalo lako u posljednja dva meča. U meču protiv Saše, imali ste set zaostatka. Bilo je 4:4 u drugom setu, 30:30. Izlazite na mrežu i on vas prolazi. U suštini jedan poen, ako ga izgubite, ispadate sa turnira. Odigrali ste još jedan servis-volej, spasili brejk loptu i pobijedili u meču. Sada ste šampion turnira. Fascinantno je jer ovo radite više od dvije decenije protiv Rodžera i Rafe u finalima grend slemova. Sada, protiv igrača koji su duplo mlađi od vas, pokazujete potpuno isto srce koje pokazujete već dvije decenije. Kako uspijevate i dalje to da radite poslije svih ovih godina?", glasilo je jedno veoma važno pitanje upućeno Novaku.
"To je dobro pitanje. Hvala vam što ste ga tako formulisali. Borbenost nije nešto sa čime se rađate. To je nešto što zaista mora da se izgradi. Mora da se razvija. Razvija se onih nedjelja ili dana kada vas niko ne gleda. Kada vas svi gledaju na terenu, naravno, oni se ili dive ili kritikuju. Pretpostavljam da svako to vidi iz svoje perspektive i ima svoj sud o tome kako igrate, šta je trebalo da uradite, kako to radite. Poenta je da individualni sport poput tenisa zahtjeva 100 odsto posvećenosti i predanosti sportu, ne samo kada je u pitanju trening, već i kada je riječ o cjelokupnom načinu života", rekao je Novak Đoković.
Zašto je tenis poseban sport?
Nije se Novak tu zaustavio, već je u sklopu istog odgovora pokušao da objasni koliko je tenis teži od drugih sportova. Iako Đoković prati i voli ostale sportove, za tenis smatra da je poseban - jer nema nikog ko će vas zamijeniti i jer nemate drugu šansu kada kročite na teren.
"Uz svo poštovanje prema svim ostalim sportovima, mislim da postoje neki nevjerovatni sportovi, ja sam veliki ljubitelj sporta, ali mislim da ne postoji sport kao što je tenis. Ako se jednog dana ne osjećate dobro, ispadate. Ne možete da sjednete na klupu pa da neko uđe umjesto vas i da vas zamijeni.
Takođe je prilično surov sport jer se igra po nokaut sistemu. Imamo jedan turnir godišnje, a to je Završni masters u Torinu, gdje postoji grupni format. Sve ostalo je nokaut. Ako izgubite u prvom kolu zato što jedno veče niste dobro spavali, imali ste trovanje hranom, šta god da je u pitanju, gubite i ispadate. Ali to je ono što naš sport čini tako zahtjevnim i posebnim", zaključio je Novak.
Motivacija i odgovornost!
Đoković je na ovu temu poentirao pričom o tome da mu protivnici ništa ne znače - koga god ima na drugoj strani mreže, riješen je da mu ništa ne pokloni. To mu je cilj i zbog odgovornosti koju ima prema navijačima, koje želi da "ispoštuje" jer neki od njih nikada više neće imati priliku da ga gledaju.
"Tako da, mislim da je dugačak odgovor na to pitanje zaista ta borbenost, posvećenost i taj neki duh koji se nikada ne predaje, a koji je zaista uvijek uz mene. Kada sam na terenu, bez obzira na to ko je sa druge strane mreže, ja zapravo ništa ne poklanjam. Zaista guram sebe do samih granica, posebno kada igrate finala velikih turnira pred punim stadionom.
Da, uvijek osjećam taj dodatni pritisak i značaj zbog privilegovanog statusa koji imam kada izađem na bilo koji turnir, na bilo koji teren na svijetu, posebno u posljednjih, koliko god, pet godina. Ima nečeg veoma posebnog u izlasku na teren, kada ste to što jeste. Ljudi očekuju od vas da budete u svom najboljem izdanju. To donosi i dodatnu odgovornost. To je motivacioni faktor. Ako se ne osjećate dobro, to vas takođe može opteretiti. Možete osjetiti ogroman teret na svojim ramenima. Ali to je ono za šta sam predodređen. Zaista vjerujem da mi je Bog dao ovu priliku i talenat da budem to što jesam i da budem gdje jesam. Zahvalan sam. Trudim se da ispunim svoju misiju i potencijal što je više moguće.
Ljudi dolaze iz cijele Kine ili cijelog svijeta da vas gledaju možda samo jednom u životu. Kobi Brajant je to umio da kaže. Uvijek je želio da igra jer vjerovatno uvijek postoji bar jedan ili više navijača koji dolaze možda po jedini put da vas vide kako igrate. Ne igrate samo za sebe; igrate za ljude, za sport. Mnogo više nosite na svojim leđima ako ste zvijezda sporta", zaključio je Đoković.
Bonus video:
(MONDO)