Olimpijska šampionka posjetila redakciju MONDA. Srdačna i bez zadrške je priznala da joj prija pažnja medija i sugrađana nakon zlatne medalje.
Ni dvije nedjelje nakon što je obradovala naciju osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu, ne smanjuje se interesovanje za sjajnu tekvondistkinju Milicu Mandić.
U moru obaveza ova sjajna djevojka ipak stiže svakome da izađe u susret, razdragana prima čestitke od znanih i neznanih, sagovornike razoružava prelijepim osmijehom.
"Pa ne mogu drugačije! Ovakve stvari se dešavaju jednom u životu i u svemu beskrajno uživam. Jedino mi je žao što za porodicu nemam dovoljno vremena, kada dan prođe i uveče se vratim kući više nemam snage da pričam sa njima", priznaje Milica u razgovoru za MONDO.
Pogledajte foto-galeriju!
Slike iz Londona još su svježe u sjećanju srpske olimpijske šampionke. Prva radost podijeljena sa trenerom nakon što je sudija označio kraj finalnog meča, pa dodjela medalja, snažne emocije dok je ponosna pjevala himnu, pa malo slavlje u olimpijskom selu.
"Događaji su se smjenjivali kao na traci. Trener i ja smo se trudili da ugrabimo prvi slobodan trenutak da ispunimo zajedničku želju, da se slikamo sa medaljom pored Big Bena. To će biti uspomena za cio život", dodaje Milica kojoj godi saznanje da je njeno odličje iniciralo još jedno, bronzu vaterpolista.
"Mnogo mi je drago zbog momaka! Priznali su mi da su gledali moje mečeve, da su navijali, da sam ih na neki način motivisala za njihovu utakmicu. To je sjajno! Prvi put sam bila u prilici da dijelim neizvjesnost sa našim sportistima, da budem dio velikog tima", objašnjavala je olimpijska šampionka otkrivši da je na takmičenju u Londonu sa drugačijim stavom izlazila na tatami:
"Olimpijske igre su mi dale neku posebnu snagu. Ali u isto vrijeme nisam gubila fokus, znala sam šta je cilj. Eto, tek sada, s ove vremenske distance, mogu da kažem da se sve sleglo. Sada u glavi imam svaku borbu. Zanimljivo je da sam za London spremala udarac koji ranije nisam koristila, to je pravolinijski udarac u glavu, protivnice to nisu očekivale!"
Profesionalno bavljenje sportom podrazumijeva odricanja, ipak Milica kaže da joj malo stvari nedostaje.
"Obožavam slatkiše, čokoladu i sladoled, to mi nedostaje jer moram da vodim računa o kilaži. Slatkiši i zlatne medalje! ", priznaje i šali se u isto vrijeme reprezentativka Srbije koja se takmiči u kategoriji preko 67 kilograma:
"Imam propisan jelovnik, sve je u gram isplanirano, pa moram da vodim računa o tome da budem kod kuće na vrijeme i da hrana bude spremljena. Sve je vrlo ukusno i zdravo, ali radi se o pet obroka dnevno i to obavezuje i zahtijeva da budem disciplinovana".
Mandićeva otkriva koja karakterna osobina joj pomaže da bude uspješna u sportu koji je izabrala.
"Definitvno je to moja tvrdoglavost! Savršeno ide uz tekvondo. A šta mi nedostaje?! Strpljenje! Uf, kada primim poen koji ne bi trebalo, postajem nervozna, pada mi koncetracija. Trener pomaže u tim trenucima, govori da idemo korak po korak, idemo do kraja", iskoristila je Milica priliku da se zahvali stručnom štabu i klubu Galeb čije boje brani.
"Trener Dragan Jović i cio stručni štab stoje iza ovog uspjeha, pa kondicioni trener Dragan Jablan, pa Marija Srećkov. Moj klub Galeb je pružio sjajnu podršku, to su sve nesebični i iskreni ljudi koji su svim srcem navijali za nas da uspijemo u Londonu".
Uigrani tandem Milica Mandić i trener Dragan Jović već pravi planove za narednu sezonu.
"Imaćemo kratku pauzu pa slijede pripreme za Evropsko i Svjetsko prvenstvo. Krajem godine ponovo ćemo biti u žestokom ritmu. U principu u narednom olimpijskom ciklusu sva takmičenja će biti test turniri. Jurićemo šansu da se plasiramo na Olimpijske igre u Riju, u našem sportu postoje samo dvije prilike, turniri svjetskih i kontinentalih kvalifikacija. Ali, o tome ćemo kada za to bude vrijeme. Sada još malo da uživamo ... ", uz osmijeh završila je razgovor Milica Mandić, osvajačica prvog zlata u tekvondou i prve zlatne medalje od kada se Srbija pod tim imenom takmiči na Olimpijskim igrama.
(Sanja Grčić - MONDO)