Đoković: Sa zadovoljstvom ću doći u Sarajevo

Novak Đoković je u intervjuu sarajevskom "Dnevnom avazu" potvrdio da je poslije 2004. godine kad je kao klinac igrao u Sarajevu opet spreman da dođe i odigra neki humanitarni meč.

"Uvijek, naravno. Moj raspored jeste gust i veoma rijetko, ustvari, imam priliku da radim bilo šta osim da treniram i budem na turnirima, ali ako se poklope planovi organizatora i moje vrijeme, uvijek ću sa zadovoljstvom doći da obiđem taj prelijepi grad na Miljacki, o kojem se toliko i pjeva i piše", rekao je najbolji teniser svijeta.

Đoković je priznao da ako i kad bude osvojio sve što se osvojiti može, neće imati problem da pronađe nove ciljeve i motive u životu.

"Naprosto sam takav. U ovom trenutku postoji gren slem koji nisam osvojio pa mi je Pariz zbog toga toliko važan. S druge strane, jednako je bitno da traješ, da pokazuješ konstantnost u svojoj igri, da napreduješ - jer uvijek može bolje. Definitivno ću rezultate sabirati kada okončam karijeru. Sada igram i uživam u svakom meču".

Srpski teniser smatra da mu je meč sa Rafaelom Nadalom u prošlogodišnjem finalu Australijan Opena dosada najbolji u karijeri.

"Meč koji je trajao pet i po sati i poslije kojeg obojica nismo mogli da stojimo na nogama, bio je, prema mom uvjerenju, najbolji meč mog života. Naravno da postoje detalji na kojima stalno radim sa svojim timom, da prvi servis bude što bolji, da malo više izlazim na mrežu, ali sam, generalno, veoma zadovoljan svojom igrom".

Novak nema provjeren recept kako se postaje veliki šampion i ne može da kaže da li je to psiha, naporan trening, talenat, ishrana ili...

"U svemu pomalo. Ne možete biti prvi ako niste mentalno jaki. S druge strane, ne možete biti mentalno jaki ako nemate dovoljno samopouzdanja, a ono se stiče samo pobjedama. Vrlo je jednostavno, ali potrebno je dosta napora i rada da biste došli u priliku da pobjeđujete. Ne čak ni stalno nego da uđete u jedan dobar pobjednički niz. Trening je, naravno, mnogo važan, kao i oporavak poslije mečeva, jer je suština da budeš spreman i da se ne povređuješ. To je nauka. U mom slučaju, ishrana je bila veoma važna karika u lancu i kako nije dobro radila, imao sam određene zdravstvene smetnje. Sada je sve u redu, hranim se zdravo i zbog toga se osjećam veoma dobro".

Na konstataciju da je jedan od rijetkih sportskih ličnosti iz bivše Jugoslavije, možda i jedini, kojeg smatraju uzorom na svim "stranama", Đoković je rekao da je vaspitan na taj način.

"Odgajan sam da ljude vrednujem samo po tome kakvi su i ništa drugo mi nije važno. Mnogo puta sam ponovio da na turnirima, pored saigrača iz moje zemlje, najviše vremena provodim s teniserima iz Hrvatske i da se veoma poštujemo i lijepo družimo. Ako bismo se na ovaj način svi ponašali i razmišljali, ne ko si nego kakav si, ne bi bilo potrebe da nas iko miri. Sve je do nas, jer bolje društvo mogu stvoriti samo bolji pojedinci".

Đoković se potom osvrnuo i na činjenicu da je postao svjetska superzvijezda.

"Moji najbolji prijatelji su drugari s kojima se poznajem čitav život, još iz školskih klupa. Mnogo toga smo prošli zajedno i nikada nismo imali nesporazume. U svoj život veoma teško puštam ljude dijelom zato što tako želim, a dijelom zato što rijetko boravim dugo na istom mjestu pa ne stignem da produbim svoje odnose s drugima".

Srbin je odrečno odgovorio da li je imao nekih neugodnosti sa djevojkama, koje bi vjerovatno, sve dale da se nađu u njegovom društvu. A kako na to gleda njegova bolja polovina Jelena Ristić?

"Nije bilo neugodnosti, najiskrenije. Naravno da uvijek neko želi da priđe, da se upozna, ali ni najmanje nisu neprijatne te situacije. Jelena je posljednjih godina skoro stalno sa mnom na putovanjima i to mi veoma prija. Mi se zabavljamo više od sedam godina i za to vrijeme smo sazreli, mijenjali smo se i u potpunosti jedno drugom prilagodili. Danas ona ima svoj posao, vodi Fondaciju, bodri me, podržava i uvijek je pozitivna, što meni izuzetno znači".

Đoković je dodao da se najviše druži s kolegama, ali da nema niko iz "bijelog sporta" ko ga posebno iritira.

"Naravno da ti neko odgovara manje, a neko više, ali niko me ne iritira. Svako od nas ima svoj put, tim, obaveze, provodimo zajedno onoliko vremena koliko nam prija i koliko imamo, a to je, opet, veoma malo, čak i da bi neko stigao da vas iznervira".

Prema njegovom mišljenju, put ka uspjehu u svakom sportu je prvenstveno ljubav.

"Jedna od najbitnijih stvari jeste da dijete zavoli sport koji trenira. U trenutku kada se prvi put susreće s reketom i lopticom, s terenom, mora da se osjeća dobro, da mu prija da ide na treninge, da se raduje susretu s trenerom. Ta veza između njih je najvažnija, za razliku od mnogih drugih sportova, gdje su važni društvo i drugari pa se međusobno motivišete. Sva ostala pravila su identična kao i za sve druge stvari u životu - red, odgovornost, disciplina".

Na kraju intervjua za sarajevski list, Đoković je sastavio kratki spisak svojih idola iz djetinjstva i po njemu, najboljih sportista svih vremena:

"Pit Sampras, Majkl Džordan i Alberto Tomba. To su, ujedno, i moji sportski idoli iz djetinjstva", zaključio je Đoković.

(MONDO)