Fizička snaga oduvijek je bila predmet divljenja, ali se na treniranje kod nas nije oduvijek gledalo sa odobravanjem.
Pionir bodibildinga u Srbiji Petar Čelik i aktuelni rekorder u dizanju tegova Rade Savić, pričali su nam kako je bilo trenirati nekad i sad.
"Kada sam ja počinjao, običaj mi je bio da prije škole idem na trčanje. Jedna komšinica koja je živjela preko puta nas uvijek bi stajala na prozoru i kad me vidi da prolazim, ona se krstila. U očima primitivnih ljudi to je izgledalo kao da je u mene ušla neka nečista sila koja me tjera da trčim, a ja ne znam zašto“, objasnio je Čelik.
"Ljudi su pričali: on diže tegove, onda je vjerovatno glup, ljudi nisu imali pojma šta se krije iza te priče, jer kad bi to bilo dovoljno, da se samo dižu tegovi, pa mi onda ne bismo imali ljude koji su loše građeni, onda bi jaki bili svi. Niko ne govori o tome da treba pobijediti sebe, promijeniti navike i prilagoditi uslove života tome“, dodaje Čelik.
A uslovi u njegovo vrijeme nisu bili sjajni. Teretane nisu postojale, vježbao je sa tegovima koje je sam pravio i koji su ga više povređivali nego što ih je koristio, a o dodacima ishrani je samo bio načuo.
"Mi smo kupovali neku hranu za bebe, 'Bebiron', u apoteci, jer smo čuli da je to dobro, ali smo mogli i bez toga jer čovjek kad uzima dovoljno jaja, njemu više proteina ne treba“, ističe Čelik i dodaje da, prema njegovom mišljenju, nije tačna tvrdnja da prekomjerno konzumiranje jaja šteti zdravlju.
"Ta priča što ljude plaše sa holesterolom, to je jedna izmišljotina. Od jajeta ne mogu da se dobiju loše posljedice od holesterola jer u jajetu postoji lecitin koji sve to neutrališe, dok recimo niko ne pominje govedinu koja nema lecitin, a ima holesterol i veoma je nezdrava“, objašnjava Čelik i dodaje da je u jednom periodu svog života konzumirao između 25 i 30 jaja dnevno.
Posebnog režima ishrane pridržava se i Rade Savić, koji je nedavno oborio svjetski rekord digavši u "raw bench pressu“ čak 290 kilograma.
"Jedem kilogram i po mesa dnevno, vježbam dva sata i za jedan trening podignem između 20 i 30 tona“, rekao nam je Rade.
Rezultati koje je postigao na svjetskim takmičenjima nisu prošli nezapaženo. Njemu su u sportskim rubrikama posvećivane čitave strane, često je na televiziji, a nedavno je o njemu snimljen i dokumentarni film. Kaže da je postigao da bude kao njegovi idoli iz detinjstva, Konan i Roki, a da bi volio da se okuša i kao glumac.
Pogledajte VIDEO.
Negativnih komentara okoline nije bilo, bar ih Rade nije čuo, a uzevši u obzir da izgleda kao odvaljen od stijene, nije teško povjerovati u to.
Ono što je ostalo isto nekad i sad, saglasni su Petar i Rade, je da je potrebno mnogo odricanja i volje za vrhunske rezultate i da uspjeh ne može doći preko noći.
"Teretana se ne broji u danima i mjesecima, nego u godinama, i meni je bilo potrebno dvadeset godina da postanem svjetski rekorder i prvak“, ističe Rade.
(MONDO/tekst: Marija Atanasković, foto: Petar Stojanović)