Danas je finale, danas igra Nole!

Nije da nisu Srbin i Škot u svojih prethodnih 18 duela odigrali neke spektakularne, poput finala US Opena prošle godine, ali nijedan nije bio onako, baš, baš dobar, upečatljiv, za premotavanje i repriziranje.

Poput recimo finala Australijan Opena između Đokovića i Rafaela Nadala iz 2012. godine ili finala Vimbldona između Nadala i Rodžera Federera iz 2008. godine.

Momci su sada "Broj 1" i "Broj 2", u tenisu znaju sve, a znaju i sve jedan o drugome. U nedelju, u 15 časova, igraju finale 127. Vimbldona, najstarijeg i najprestižnijeg turnira na planeti. Nisu samo 2.000 ATP bodova, 1,6 miliona funti i ples sa Marion Bartoli na svečanom balu u igri, već i slava, besmrtnost.

Doduše, Novak je u tom smislu već besmrtan, a Endi bi tek trebalo da postane... Mnogo toga čini ih sličnima...

Neumorne noge, dvoručni bekendi, ista istrajnost u odbrani, isto oklijevanje da se izađe na mrežu, efikasnost prvog servisa i mnoge drugi sličnosti pokazaju koliko ima sličnosti između ove dvojice igrača, rođeniih u razmaku od nedelju dana prije 26 godina. Čak im je i visina slična, a razlika je samo u dva centimetra.

Sličnosti na stranu, velika razlika između dvojice igrača je njihov karakter. Đoković je uvijek nasmijan, spreman za šalu, spreman da zabavlja publiku i uvijek pokazuje otvorenu ličnost karakterističnu za Južne Slovene.

Marej, sa druge strane, je jedan od najstrožijih igrača na terenu, a čak ni velike pobjede, ni svijetla reflektora ne mogu da mu izvuku iskren osmjeh.

Najveća i najočiglednija razlika među njima su, međutim, rezultati. Srpski reprezentativac bi danas mogao da se penzioniše i da se pohvali velikom karijerom od šest gren slem titula, uključujući i Vimbldon 2011, dva mastersa, Dejvis kup i prvo mjesto na ATP listi.

Britanac je daleko od ispunjenja svih svojih snova, čak i pošto mu je pao veliki teret s leđa kada je prošle jeseni osvojio svoj prvi gren slem, pobijedivši Đokovića u finalu Ju-Es Opena.

Eventualni trijumf na Vimbldonu u svom drugom finalu bi ga definitivno uvrstio u heroje nacije, koja već 77 godina očekuje domaćeg pobjednika u najstarijem i najprestižnijem gren slemu.

Duel Đokovića i Mareja daleko je od sukoba stilova koji donosi izuzetne mečeve kao što su sudari Rodžera Federera i Rafaela Nadala, ili ranije Pita Samprasa i Andrea Agasija ili još ranije Bjerna Borga i Džona Mekinroa.

Rivalstvo Đokovića i Mareja više podsjeća na mečeve između Matsa Vilandera i Ivana Lendla, trenutno trenera Britanca, koje su ljubitelji tenisa pratili tokom osamdesetih godina prošlog vijeka.

Finale Australijan Opena u januaru, koje je dobio Đoković, bilo je razočaravajuće za gledaoce.

BOLJI: Novak Đoković uradio je više u karijeri od Endija Mareja

Seriji možda trebaju bolje okolnosti da bi postala epska. Njih dvojica su vladari tenisa u posljednjih godinu i po dana, osim na šljaci, na kojoj je suvereni vladar i dalje Nadal.

Centralni teren Vimbldona pruža im savršeno okruženje, u kome je do sada odigrano mnogo antologijskih mečeva.

Đoković i Marej su se na njemu sastali prošle godine u polufinalu Olimpijskih igara, a tada je pobijedio Škot, ali nikada u finalu gren slema.

Finale će najvjerovatnije biti neizvjesno, ali svjetski broj jedan, koji je osigurao tu poziciju bez obzira na ishod, naizgled ima malu prednost. U međusobnim susretima Đoković vodi 11:7, a u finalima gren slemova to je 2:1 i trenutno djeluje malo sigurnije nego njegov prvi pratilac na ATP listi.

Mareju se predviđao otvoren put do finala poslije eliminacije Federera, Nadala i Žo-Vilfreda Conge, ali je on ipak igrao pet setova protiv Fernanda Verdaska u četvrtfinalu i onda četiri u polufinalu protiv Ježija Janoviča.

Đoković je u petak takođe igrao pet setova protiv Huana Martina Del Potra u meču koji su mediji ocijenili kao pravo remek-djelo. (MONDO/Tanjug)