Banjalučanin Ozren Đurđević je teniski sudija sa najvećih svjetskih turnira u "bijelom sportu". Za naš portal je govorio o počecima, greškama, Novaku Đokoviću i ostalim igračima iz svjetskog vrha...
Većina ljubitelja tenisa zna trnovit put do vrha kojim je prošao najbolji srpski i svjetski teniser Novak Đoković.
Sličan put kao arbitar u tenisu imao je i Ozren Đurđević, Banjalučanin koji je još kao tinejdžer shvatio da od njegove igračke karijere neće biti ništa zbog nedostatka novca i podrške nadležnih, pa se okrenuo drugačijem načinu da bude među najboljima u "bijelom sportu".
"Otkako znam za sebe, sam u tenisu, ali sam brzo 'ukapirao' da potičem iz male zemlje i da kao igrač ne mogu da dođem do svjetskog vrha. Moja vizija je bila da moram ostati u 'bijelom sportu', pa sam odlučio da to uradim kao arbitar na najvećim turnirima", počeo je Đurđević priču za MONDO.
Da bi dosegao ove visine, uložio je jako mnogo truda. Da li možete da zamislite koje su šanse da jedan Banjalučanin sudi na Vimbldonu, pored arbitara zemalja koje imaju gren slemove (Australija, Francuska, Velika Britanija i SAD) ili ATP turnire serije 1000? Gotovo nikakve.
"Nekoliko stvari je odlučilo da dobijem šansu od kojih su presudna bila dva - faktor znanja i faktor sreće odnosno nekih privatnih poznanstava, pa sam ušao u cijelu priču. Dosad sam 'odradio' prošlogodišnji Vimbldon, ove godine ću opet na gren slem u Engleskoj, a dobio sam poziv i da radim na Otvorenom prvenstvu SAD što mi je bio jedan od dječačkih snova".
Kako jedan najveći turnir vuče drugi, pod uslovom da posao obavi besprijekorno, očekuje i da se u januaru naredne godine nađe u Melburnu.
"Mislim da će od narednog Australija Opena biti na spisku i moje ime, iako to ne mogu sa sigurnošću da tvrdim. Takođe, od velikih turnira radio sam 16 finala u Dubaiju, sva četiri finala Rima ove i prošle godine, Dohu takođe radim godinama, a ove sam prvi put bio u Istanbulu. Tu je i turnir u Beču 13 godina bez pauze, zatim sam sudio Dejvis i Fed kupove, juniorska svjetska i evropska prvenstva..."
Đurđević je linijski sudija koji je više nego zadovoljan ostvarenom karijerom i zasad nema ambiciju da postane glavni arbitar na nekom od najvećih turnira.
"Obzirom da dolazim iz ovakve države bez teniskog ugleda, onda je to poprilično nemoguća misija. Naravno, nije neostvarivo u perspektivi, ali zasad nemam tu ambiciju. Iskreno to i nije neka posebna razlika niti prednost jer samo prisustvo na terenu dok igraju Novak Đoković, Rafael Nadal, Rodžer Federer, Serena Vilijams, Marija Šarapova... je velika stvar".
Veliki doprinos razvoju tenisa u BiH dao je Damir Džumhur, kojem je takođe imao priliku da sudi.
"Gledao sam Džumhura često, a skoro sam mu sudio meč prvog kola Istanbul Opena na kojem je na žalost izgubio. Kad je napravio 'senzaciju' na Australijan Openu, odmah poraste interes za tenis kod djece, medija i sponzora u BiH. To je uvijek tako. Uvjeren sam da Damir nije pokazao sve što može, ne znam hoće li uspjeti da se domogne najboljih 20 na ATP listi, ali napravio je dosad veliku stvar. Zamislite, on je poslije čelendžera u Banjaluci otišao u Melburn i ostvario veliki uspjeh! Sad je takođe bio odličan u Parizu, šteta što je 'natrčao' na Federera, da je ishod žrijeba bio drugačiji, možda bi prošao i koji korak dalje na Rolan Garosu. Želim mu svu sreću u budućnosti".
Priznao je da su pozivi za najveće turnire uslijedili zbog činjenice da nije imao nijednu veću grešku u karijeri.
"U početku su mi se događale neke greške, ali kasnije su se svele zaista na minimum. Bitno je da ne napravite neku grešku od nekoliko centimetara, a takve nisam nikad imao, niti se one oproštaju. Da biste bili dobar linijski sudija najvažniji su koncentracija i iskustvo jer kad nešto radite dugo godina, onda vam postane stvar rutine".
Prema njegovim riječima, u karijeri je "dijelio pravdu" svim najboljim teniserima i teniserkama današnjice.
"Nema nijednog tenisera u svjetskom vrhu kojem nisam sudio po desetine mečeva. Takvi dvoboji za mene predstavljaju poslasticu i profesionalni izazov. Iskreno, najviše uživam kad sudim Novaku, Federeru, Sereni... Jeste uvijek najveća tenzija, ali je i najveće zadovoljstvo".
Poslije dobro obavljenog posla, šta poslije biva u svlačionicama, hodnicima?
"Nije dozvoljeno neko posebno druženje sa igračima, ali se tolerišu pozdravljanje jer je nemoguće fizički izbjeći susrete u hodniku sa Novakom ili Jankom Tipsarevićem ukoliko vama oni priđu da se pozdrave. Naravno, ne možemo poslije da odemo recimo na bilijar ili kafu, ali niko vam neće zamjeriti ako razmjenite pokoju riječ".
Ne samo kao sjajnog igrača i sportistu, Đurđević je apostrofirao Novaka i kao stvarno super osobu, koja je veoma pristupačna za sve.
"Nole jeste onakav kakvim se predstavlja! Fenomenalna ličnost, nije umišljen niti nedodirljiv i do njega je prilično lako doći u odnosu na ostale tenisere. Novak uvijek nađe vremena za sve, od sudija, obezbjeđenja na turnirima do skupljača loptica. Za razliku od recimo Federera ili Nadala, koji su uglavnom okruženi sa brojnim ljudima iz obezbjeđenja".
Uprkos velikom obezbjeđenju, jedan dječak je upao na teren Federeru tokom nedavnog Rolan Garosa i "lupio" selfi sa Švajcarcem.
"To je po meni bila bezazlena situacija koja je dovela do toga da imate po osam zaštitara na svakom meču Rolan Garosa, iako je uobičajeno da budu dva čovjeka u obezbjeđenju. Taj dječak je udaljen sa turnira. Uvjeren sam da se to dogodilo Novaku, on bi se fotografisao i ne bi ispao nikakav problem. Ipak, to je Federer, koji je malo 'nedodirljiv'".
Banjalučki sudija se takođe složio sa nedavnom izjavom Novakovog trenera Borisa Bekera da "postoji animozitet između Noleta i Federera".
"To je istina. U prostorijama gdje nemate kamere se stvarno vidi da između Srbina i Švajcarca postoji određena doza netrpeljivosti, ali ona postoji i između nekih drugih igrača, tako da to nije ništa posebno".
Đurđević nije mogao da se odluči ko je najbolji igrač u istoriji "bijelog sporta" iako je razumljivo na Novakovoj strani.
"Po nekim elementima najbolji u istoriji mogu biti sva trojica! Novak, Rodžer i Rafa su postavili određene standarde i podigli visoko letvicu jer do njihove pojave mnoge stvari nisu bili viđene u tenisu. Novakov zenit još traje i pitanje je gdje će se zaustaviti. Složio bih se sa ocjenom Džona Mekinroa da će biti šokiran ako Đoković ne osvoji još najmanje pet-šest gren slemova. Njegova dominacija nije viđena u istoriji tenisa, ali po meni, sva trojica su najbolji na svoj način".
Banjalučanin u svojim počecima nije imao neke posebne uzore, iako su u to vrijeme "aktuelne" teniske zvijezde bili Slobodan Živojinović, Bruno Orešar ili Goran Prpić, ali je priznao da je najviše simpatija gajio prema Novosađanki Moniki Seleš.
"Tenis sam zavolio na terenima u parku 'Mladen Stojanović', ali je 'Mala Mo' imala najviše uticaja na sve klince u bivšoj državi i dosta se zanemaruje njen doprinos razvoju 'bijelog sporta' kod nas. Ona i danas ima jedan gren slem više od Novaka, ali malo ko to spominje. Vjerujem da je tome doprinijela i njena promjena državljanstva, ali Monika je dala nemjerljiv doprinos našem i svjetskom tenisu".
Složio se s konstatacijom da je jedina razlika između najboljih igrača i onih iz "Top 50" u "glavi".
"Takve situacije najbolje vidite kad sudite. Istom brzinom vam padaju lopte i 200. reketa planete i igrača iz "Top 10". Nema nikakve razlike, ali mentalna priprema je najvažnija i ona pravi razliku u klasi tenisera. Kod teniserki često se zna dogoditi pad u psihološkoj pripremi pa da recimo igračica iz vrha izgubi od 100. na svijetu. Osim kod Serene, koja je za klasu iznad ostalih! Ona kad odluči da dobije meč, nema te rivalke koja može da je spriječi".
Zarada na gren slemovima između muškog i ženskog dijela turnira je potpuno izjednačena i doprinijela je ravnopravnosti polova iako se po teniskim kuloarima moglo čuti i da to "nije OK".
"Dugo vremena postoji diskusija da to nije fer, ja nisam kompetetan da govorim na tu temu, ali bih se složio s nekim teniserima, koji doduše stidljivo o tome govore, da je mnogo teže muškarcima doći do trofeja i zarade nego ljepšem polu jer jednostavno rečeno, djevojke igraju na dva, a muškarci na tri dobijena seta".
Na kraju razgovora Đurđeviću smo postavili i jedno hipotetično pitanje: "Da li bi prećutao milimetarski aut Đokoviću na meč lopti kojim bi kompletirao Gren slem (Australija Open, Rolan Garos, Vimbldon i US Open) čime bi definitivno postao najbolji u istoriji 'bijelog sporta'"?
"Ne bih zažmurio! Kod mene nema sentimentalnosti, iznutra bih navijao za Novaka svim srcem, ali nikad ne bih progledao kroz prste zbog digniteta posla koji obavljam. Osim toga, kontrole su rigorozne i ukoliko ne dolazite iz velikih teniskih država, takve greške vam ne bi oprostili. Naravno, svjesni su da Nole ima sjajne odnose sa svima nama iz bivše države, ali se nisu nikad ustručavali da me postave da sudim njegov meč. Posao se mora obaviti profesionalno i ne bih prećutao ni milimetarski aut", zaključio je banjalučki teniski sudija.