Dragan Đumić iz Banjaluke zbog kung- fua, prelazi pola svijeta.
Banjalučanin Dragan Đumić zbog borilačke vještine kung-fu uradio je dosta toga. Skoro 30 godina, sada već majstor kung-fua, trenira. Sve je počelo u Požarevcu, a nastavljeno u Kini.
" Te davne 1988. saznao sam za magazin o kineskim borilačkim vještinama, koji je izlazio u Požarevcu. Naručio sam ga, ali je, umjesto magazina, stigao poziv jednog gospodina, koji me je pitao da li bih radije trenirao kung-fu. Želio sam to, ali su roditelji bili protiv. Bio sam dijete, Požarevac je bio daleko i oni su odlučili da je knjiga, ipak, bolje rješenje. Nisam pričao s njima dok mi nisu omogućili da odem na prvi trening", rekao je Đumić za "Avaz".
Tada je upoznao i svog učitelja Mileta Vasiljevića, i tako je počela Đumićeva avantura, koja se 30 godina poslije pretvorila u život.
" Spavao sam na autobuskim stanicama, u ciganskim naseljima, parkovima. Desetak godina nakon prvog treninga, osnovao sam vlastiti klub u Banjoj Luci, osvojio nekoliko medalja i priznanja na takmičenjima u Americi, Italiji i Iranu, a onda sam, prije četiri godine, počeo ići u Kinu", kaže Đumić.
U Kinu odlazi tri ili četiri puta godišnje i ostaje po mjesec dana .
" Put u jednom pravcu dug je 12.000 kilometara. Ali, to je samo avionska trasa. Nakon toga slijede lokalni letovi, vožnje autobusima, pješačenja. Godišnje prijeđem do 100.000 kilometara u potrazi za starim majstorima. Jednog od njih Li Dži Duana pronašao sam prošle godine i on je sada supervizor mog napredovanja. On je jedan od najvećih majstora danas", dodaje Đumić, koga boli što je njegov sport kod nas na marginama.
"Danas svi smatraju da se kung-fu uvijek radi zbog publike. Najsavršeniji pristup učenju borenja je kineski zato što polaznika provlači kroz svaki aspekt treninga. Najprije mora da se izbori sam sa sobom pa tek onda s neprijateljem koji stoji prekoputa", kaže Đumić.