Povremeni rukometni reprezentativac Srbije Vladica Stojanović odlučio je da prekine profesionalnu karijeru. I to u 30. godini... "U jednom trenu, sve mi se zgadilo".
"Da. Stvarno sam završio karijeru. Znam da čudno zvuči. Pričao sam sa mnogim prijateljima, takođe su svi mislili da se šalim, niko nije vjerovao, ali, eto, došlo mi jedan dan i…", kaže Stojanović u intervjuu za "Sportski žurnal".
Ovaj odlični rukometaš je 14. juna ove godine napunio 29 godina.
Zašto tako rano?
"Nije život samo rukomet", kaže igrač, koji nikada u potpunosti nije zaliječio tešku povredu koljena. Čak ni operacija nije pomogla, već je povreda prešla u hroničnu.
"Znam da zvuči kao da sam se povukao mlad, ali ja sam u rukometu već 18 godina. Malo li je?", pita Stojanović, koji se u trenutku odluke nalazio pod dugoročnim ugovorom sa rumunskim šampionom Konstancom. Ugovor je trebalo da važi do 2013. godine.
"Lako sam se dogovorio sa ljudima u klubu. Mogao sam da ih lažem, da se pretvaram da me stalno nešto boli, da sjedim na klupi i uzimam lovu, a vjerujte nije mala svota. Ali, najvažnije je biti pošten. Rekli su mi: 'Svaka čast, korektan si', pa smo se lako dogovorili", opisao je Stojanović rastanak sa ljudima iz Konstance.
"Nije odluka bila laka... Možda sam malo i požurio, ali mislim da sam dobro odlučio. Ipak, zdravlje mi je preče od rukometa, a ja sam već toliko puta operisan. Nisam ja jedini kome je svega bilo dosta... Sjetite se košarkaša Predraga Danilovića. I on je tako jedan dan samo rekao da je dosta. A, mogao je mnogo još da pruži", podsjeća Stojanović i nastavlja:
"Krenuli smo sa pripremama, uvodni dio, trčanje... Poslije dva dana, sve mi se u trenu zgadilo", kaže Stojanović.
"Muka mi je i da treniram. Mogao bih da se mučim i pomalo igram, ali zar treba potom da postanem invalid u 35. godini, a sve zbog para?", rezonuje Stojanović, koji je prvu operaciju ukrštenih ligamenata koljena imao još dok je na početku karijere igrao za Crvenu zvezdu (1999-2003).
Poslije Crvene zvezde, Stojanović je prešao u Partizan (2003-2004), a potom otišao u Španiju, gdje je branio boje Bidasoe (2004-2006). Sljedeća stanica u njegovoj karijeri bio je njemački Melsungen, za koji je igrao do ove godine. Tokom 2010, Stojanović je kratko boravio u Tuluzu i onda otišao u Konstancu, koju je u tom trenutku trenirao Zoran Kurteš.
Ipak, gledajući utakmicu košarkaša Partizana na Fajnal foru u Parizu, Kurteš se ugušio i preminuo.
"U Konstancu sam otišao zbog tragično preminulog Kostreša. Čim sam se vratio u zemlju, otišao sam u Novi Sad i zapalio mu svijeću na grobu", rekao je Stojanović, koji nije odlučio da li će nastaviti život u Srbiji ili Njemačkoj.
"Nisam još odlučio. Najvjerovatnije u Beogradu, mada imam mnogo prijatelja i u Njemačkoj, mogao bih i tamo da se odselim".
Šta dalje?
"Ne znam ni to! Nisam razmišljao... Trenutno sam na odmoru u Crnoj Gori, a kako je krenulo potrajaće taj odmor", sa osmijehom je pričao Stojanović.
A, ako pozovu Partizan ili Crvena zvezda?
"Nikad ne reci nikad. Može i to da se dogodi, ali moralo bi mnogo toga da se poklopi", ostavio je Stojanović prostor da ipak u nekom trenutku ponovo istrči na teren.
"Teško je poslije toliko godina potpuno se distancirati od nečega. Možda ponekad odigram po koju utakmicu, pomognem nekom klubu na mjesec ili dva. Volio bih to. Nije lako odreći se rukometa".
Prošlog decembra, Stojanović se našao na širem spisku kandidata Srbije za EP u Austriji, ali nije mogao da se odazove na poziv tadašnjem selektoru Seadu Hasanefendiću, upravo zbog problema sa koljenom.
(MONDO, foto: MN Press)