Drugi, ujedno i posljednji evro-trofej Borac je osvojio na današnji dan 1991. godine
![RK Borac Kup IHF 1991 2020 30 godina RK Borac Kup IHF 1991 2020 30 godina](https://static.mondo.ba/Picture/400890/jpeg/kupihf.jpg)
Kroz istoriju dugu sedam decenija, Rukometni klub Borac može da se pohvali osvajanjem dva evropska trofeja.
11. aprila 1976. godine tadašnja generacija crveno-plavih momaka, predvođena trenerom Perom Janjićem, a koju su, između ostalog, činili Abas Arslanagić, Nebojša Popović, Milorad Karalić, Rade Unčanin, Zdravko Rađenović... pokorila je Stari kontinent trijumfom u finalnom meču Kupa evropskih šampiona nad danskom Fredericijom rezultatom 17:15.
Na drugi trofej čekalo nešto više od 15 godina, a osvojen je na današnji dan, prije 30 godina, kada je Borac došao do titule u Kupu IHF!
Predvodnik ekipe na klupi bio je Velimir Petković, tada perspektivni 35-godišnji trener, a njegova ''produžena ruka'' na terenu bio je golman Zlatan Arnautović, osvajač zlatne olimpijske medalje na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu, a koji je nakon trofeja u Kupu IHF, u 35. godini, odlučio da ''razveže patike'' i završi karijeru.
Osim Zlatana, ekipu su još činili Mehmedalija Mulabdić, Mustafa Torlo, Draško Prtina, Senjanin Maglajlija, Aleksandar Knežević, Davor Perić, Jani Čop, Samir Nezirević, Andrej Golić, Dragan Marković i Goran Stupar.
Bio je to pravi "vrtić", kako su tad zvali crveno-plave jer su, na primjer, Maglajlija i Knežević imali samo 23 godina, Jović i Stupar napunili su 19, dok je, recimo, Andrej Golić imao samo 17!
U osmini finala, igranoj krajem oktobra i početkom novembra, Borac je odmjerio snage sa belgijskim Herstalom.
U prvoj utakmici, na gostujućem terenu, remizirao je rezultatom 20:20, dok su u revanšu u Boriku "pokazali ko je gazda" i trijumfovali rezultatom 26:18, zakazavši dvomeč sa Emporom, u februaru 1991. godine.
Ogroman posao po pitanju prolaska u narednu fazu Borac je obavio u Roštoku (18:22), dok je u revanšu u Boriku bio nešto blaži prema rivalu – 17:14.
U polufinalu, u aprilu, crveno-plavi su se namjerili na favorizovani TUSEM iz Esena. Rijetko ko je davao šanse Petkovićevom timu da će napraviti podvig, pogotovo nakon prvog meča u Esenu, koji je završen pobjedom domaćeg sastava rezultatom 24:17.
U revanšu, međutim, druga priča. Borčev tim je njemačkog velikana sveo na samo 12 golova, a postigao 19, što je, zbog većeg broja golova u gostima, bilo dovoljno za FINALE i okršaj sa još jednim velikanom evropskog rukometa – ekipom CSKA iz Moskve!
Predstavnika tadašnjeg SSSR predvodio je kasnije najbolji rukometaš svijeta Talant Dujšebaev, ali se crveno-plavi nisu prepali ni njega, ni moćnih Rusa.
U Banjaluci su im održali rukometni čas pobijedivši rezultatom 20:15 5. maja 1991. godine, dok su u revanšu, na današnji dan prije tri decenije, doživjeli poraz koji ne boli (24:23).
Borac je, tako, postao prvi od ukupno dva kluba sa prostora bivše Jugoslavije koji je dolazio do trofeja u ovom takmičenju, osnovanom 1981. godine. Osim Banjalučana, to je za rukom pošlo još i ekipi Metkovića, koja je do pehara stigla prije tačno 20 godina.
Takmičenje se, inače, zvalo Kup IHF sve do 1993. godine, kada je promijenilo naziv u Kup EHF. Od 2012. godine, spojeno je sa Kupom pobjednika kupova, a od naredne takmičarske sezone zvaće se EHF Evropska liga.