U okviru sedmog Festivala mladog glumca „Zaplet“ u srijedu je u Gradskom pozorištu „Jazavac“ u Banjaluci odigrana predstava „Njuške“ zagrebačkog Teatra Exit.
Riječ je o predstavi rađenoj po tekstu C. J. Džonsona, u režiji Matka Raguža, u kojoj glume Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš.
Minimalna scenografija, svedeni, ali izuzetno efektni kostimi i odlična režija i gluma oduševili su banjalučku publiku, koja je svaku pojedinačnu priču ispratila aplauzom. A sve priče su pseće i o psima, ali i ljudima.
Gledajući "Njuške" proživjeli smo pravi emocionalni rolerkoster. Neke su nas od srca nasmijale - hiperaktivni džek rasel koji moljaka hranu od publike, i koji nije odustao dok mu nismo dali bombone, afganistanski hrt koji nikako da uhvati tog prokletog zeca, hrvatski ovčar koji ima sjajnu taktiku da ovce održi na broju, carinski bigl, rasni pas koji za parenje dobija tri hiljade evra.
Neke priče su nas navele da razmislimo o tome da li smo dobre gazde svojim ljubimcima – rotvajler koji ima problem u komšiluku, mješanac koji se zaljubi u poznim godinama, kao i pomenuti hrt koji samo želi da bude dobar svom gazdi.
A zbog nekih smo krišom plakali – retriverka koja uguši kučiće da joj ih ne uzmu, stari slijepi pas kome umre gazda, policijski vučjak koji je odlikovan za svoj posao, ali koji je morao da gleda smrt dva psa u ilegalnim borbama...
Njuške jesu priče o psima, ali na kraju, one govore o ljudima i ljudskim razmišljanjima o seksu, ljubavi, prijateljstvu, svijetu u kome živimo.
„Kada sam čitao tekst uvidio sam koja je bazična ideja, a kako sam i sam sklon psima, vidio sam u „Njuškama“ nešto Exitovsko. Ova predstava se svodi na bazično glumački posao, radili smo na njoj nekoliko mjeseci i rezultat je ovo što ste večeras vidjeli“, otkrio nam je režiser Matko Raguž.
Prema njegovim riječima ova priča može da bude dio bilo kog pozorišta, repertoara ili grada, jer se rijetko rade predstave koje su za odrasle i o životinjama.
„Interakcija s publikom se stalno razvija, na svakom izvođenju se desi nešto novo. Glumci svaki put imaju sve slobodniju interakciju, baš kao što su i psi mnogo slobodniji od ljudi. Mi ljudi svoje socijalno ponašanje režemo i pravimo se da neke stvari nismo vidjeli, ali psi nemaju te filtere, oni na sve reaguju. Trenutno nemam psa, ali imao sam ih nekoliko i svakako da su neki detalji koje sam kod njih vidio ubačeni u predstavu. Kroz interakciju s publikom vidio sam da je to bila dobra odluka“, istakao je Raguž.
Filip Križan igra, između ostalih i džeka rasela koji insistira na hrani, pa smo ga pitali je li se nekad desilo da mu publika ne da ništa.
„Taj je džek jako uporan, nema šanse da ostane praznih šapa“, kazao nam je Križan uz osmijeh i dodao:
„Tekst je sam po sebi posložen tako da su neke priče izmišljene, a neke bazirane na istinitim događajima, a i mi smo dosta improvizovali. Generalno, nisam primijetio da se bilo gdje u regionu o problemu pasa lutalica radi sistemski, kao ni da se ulaže mnogo u njegovo rješenje. Mi smo sarađivali sa nekim udruženjima koji se brinu o napuštenim psima i bilo je sjajnih rezultata. Oni su postavljali štandove, ljudi su poslije predstave usvajali kučiće, a ukoliko ih dovedu, ti psi su na kraju bili s nama na sceni“, ispričao nam je.
Treća festivalska noć završena je druženjem sa glumcem Zoranom Cvijanovićem u kafeu Pauza, a večeras nas čeka predstava „Dogvil“ beogradskog Mikser Hausa.