...rečeno rukometnim žargonom.
Živa legenda jugoslovenskog rukometa Veselin Vujović u intervju za MONDO govorio je o Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, gdje kao selektor Slovenije, privodi kraju nastup „zmajčeka“ u grupnoj fazi takmičenja.
Slovenci su pod njegovim vođstvom zabilježili tri pobjede (nad Angolom, Islandom i Makedonijom, remizirali sa Tunisom) i prošli u osminu finala.
„Kad smo saznali rivale na Mundijalu, očekivao sam da možemo biti među prve četiri ekipe što smo i ostvarili. Uz dužno poštovanje jasno je bilo da je autsajder Angola, znali smo da neće biti lako sa Makedonijom Lina Červara, Islanđane je dobila Bosna i Hercegovina i znali smo da nisu neki poseban bauk, dok je Tunis najbolja afrička selekcija koja igra jako dobar rukomet. Zasad smo bez poraza“, počeo je priču popularni Vuja.
U četvrtak uveče u Mecu igraće za prvo mjesto u grupi protiv selekcije Španije (20.45).
„Dobro smo ih analizirali, oni su naši stari znanci. Do mog dolaska na čelo Slovenije, nikad nismo dobili Špance, a otkako sam preuzeo tim, oni nas nikad nisu pobijedili. Selektor Španije Đordi Rivera ranije je vodio mlađe kategorije 'crvene furije', pobjeđivao sam ga kao selektor Srbije i Crne Gore, bio je potom trener Ademar Leona, a ja Siudad Reala i tu sam ga 'tukao', bio je takođe i trener Brazila a ja Slovenije, pa je ishod bio identičan. Vidjećemo šta će biti večeras“.
Španci će protiv Slovenije biti jači za Raula Entreriosa, koji je dugo vukao povredu.
„Ne mora da znači da će im igrač koji se tek vratio predstavljati pojačanje, može to Špancima da bude mač sa dvije oštrice. Jasno je da je Entrerios lider tima, koji godinama fali Špancima, još od Talanta Dušebajeva. Njima uvijek treba tako neko ko će da preuzme odgovornost kad ne ide onako kako su zamislili. Ko im se hrabro suprotstavi nije bez šansi“.
Bez obzira na ishod utakmice sa Španijom, Slovenci će imati šansu da se bore za četvrtfinale, a Vujović bi volio da protivnik bude Brazil, nikako selekcija Rusije.
„S obzirom da će u osmini finala protivnik biti pobjednik meča Brazil - Rusija, bez obzira na sve uvijek kažem da je 'najbolji Rus, mrtav Rus', rečeno sportskim odnosno rukometnim žargonom. Rusija uvijek može da odigra iznad svojih mogućnosti, da ih krene, dok za Brazilce, koji nisu došli u najjačem sastavu, a već smo ih dobili pred njihovom publikom, vjerujem da bi nam više odgovarali“, dodao je slovenački kormilar uz dodatak da neće biti kalkulisanja.
„Treba igrati sportski i ne birati protivnike“.
Tako je bilo od njegovog dolaska na čelo reprezentacije Slovenije iako je ostao bez 15 igrača koji su u proteklim godinama bili nosioci igre „zmajčeka“.
„To je ogromna promjena za zemlju mnogo većih rukometnih kapaciteta kakva je Slovenija. Ali, nismo pali u kontinuitetu nastupa na velikim takmičenjima. Igrali smo Olimpijadu, prošli kvalifikacije za Mundijal, sigurno ćemo se kvalifikovati na Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj. Za nastup u Francuskoj odlučio sam da idemo bez Gorazda Škofa, bez Uroša Zormana, jedino što nam nije išlo na ruku je povreda Deana Bombača, srednjeg beka i to me malo omelo u planu. Cilj je bio da afirmišemo što više mlađih igrača, da steknemo iskustvo, da na narednom EP budemo što bolji i na kraju razmišljamo o medalji na sljedećoj Olimpijadi“.
Ozbiljne ekipe i Savezi očigledno prave dugoročne planove, pa zato nije želio da „poleti“ i kaže da se Slovenija i u Francuskoj može umiješati u borbu za medalju, ali je priznao da postoji nada...
„Ako bih pričao o želji, maštarijama, upustio bih se u borbu za medalje, ali već sam u godinama kad moram biti realan. Imam strahovito mladu ekipu, koja može jako visoko da poleti, ali i da padne. Trebamo ići iz meča u meč jer samo ja znam koliko nedostataka i problema ima moja mlada ekipa. Imamo još mnogo prostora za napredak, ali uvjeren sam da kad se jednom popnemo na pobjedničko postolje, s njega nećemo silaziti najmanje pet-šest godina“.
Na najviše postolje po svim prognazama trebalo bi da se popnu domaćini Francuzi...
„Hrvati nisu uzeli titulu pred svojom publikom, nisu ni Danci kad su bili domaćini, pa igranje pred svojim navijačima često zna da bude smetnja. Opet Francuzi su velika sportska nacija, to se vidi na svakom koraku u smislu organizacije koja je na maksimalnom nivou, i licemjerno bi bilo reći da osim njih neko može da bude favorit za zlato. Poslije njih, Danska, koja je olimpijski prvak, ali im se povrijedio bitan igrač Lase Anderson. Međutim, ako izdrži Mikel Hansen, onda su tu. Logično slijede Nijemci, kao evropski šampioni, a sve ostalo će biti jako interesantno. U igri su Hrvati, Šveđani, Norvežani ili čak Slovenija“.
Priznao je takođe da će osim njegovog tima navijati za Hrvatsku.
„Ne znam zašto, ali Hrvatska uvijek ima dosta sreće pri žrijebu, osim toga za razliku od Olimpijskih igara, gdje su bili sjajni do odlučujuće utakmice, na početku Mundijala ne igraju dobro. Volio bih da te važne mečeve odigraju kako treba i dođu do same završnice i borbe za medalje. Ja sam uvijek najprije za lokalnu pripadnost - Srbija i BiH, pa onda regionalnu za timove iz bivše Jugoslavije. Bolje da imaš dobrog komšiju nego lošeg brata. Navijaću naravno za Hrvate, koja logično u ovoj fazi štedi Domagoja Duvnjaka. Bez njega Hrvatska nije Hrvatska, iako smatram da moja Slovenija, ukoliko budemo na standardnom nivou, ako nas poštede povrede, možemo da pobijedimo bilo koju reprezentaciju na svijetu“.
Bilo je jako interesantno posmatrati Vujovićev duel sa Linom Červarom, s kojim je često dolazio u sukobe dok su vodili dva skopska kluba Metalurg i Vardar, ali Vuja izuzetno poštuje hrvatskog trenera s makedonske klupe.
„Ne mogu reći da smo prijatelji, ali da postoji ogromno međusobno poštovanje to je sigurno. Nije bilo lako raditi u Makedoniji u trenucima kad se samo dvije ekipe bore za titulu, postojalo je mnogo igara i oko terena, teško je uvijek zadržati koncentraciju i izdržati pritisak. Izuzetno poštujem Červara kao trenera, niko ne može da mu oduzme rezultate koje je postigao jer je najtrofejniji trener s ovih prostora. Neko bi mogao da kaže da je imao sreće sa sjajnom generacijom, s kojom bi bilo ko mogao da osvoji medalje, ali se s tim nikako ne bih složio. Dobar trener pravi dobre igrače“, zaključio je Vujović.