Krešimir Mišak: "Okruglozemljaš" sa 2.000 ploča

Popularni tv voditelj za MONDO komentariše neke od svojih kontroverznih stavova, otkriva da je "okruglozemljaš", da nema smartfon (!?), ali i da je ponosni vlasnik kolekcije od 2.000 LP ploča!

Jedno od takvih večeri desiće su banjalučkom klubu Illyricum (bivša "Tvornica"), 14 aprila, kada će publika biti u prilici da posluša Mišakova izlaganja, ali i da mu postavlja pitanja i polemiše sa njim.

Mišak svojim naročitim uglom gledanja na kontroverzne teme nastoji da razmekša i ukine uobičajene predodžbe i dogme o svijetu i nama, a sve u skladu sa svojim uvjerenjem "da svijetom manipuliše do najdubljih nivoa". Jedan od interesantnijih fenomena koji su se desili zadnjih godine u svijetu, pa i kod nas, je nevjerovatno "vaskrsnuće" drevne ideje da je zemlja ravna ploča, a ne kugla. Na prvi pogled, čini se da se i pobornici ove teorije, takozvani "ravnozemljaši" takođe bore protiv dogmi...

Da li je to zaista tako i da li je on lično "okruglozemljaš" ili "ravnozemljaš", zamolili smo Mišaka da nam kaže početku razgovora za MONDO.

"U mojoj uvjetovanoj imaginaciji (rekao bi jedan moj prijatelj 'ravnozemljaš') Zemlja je okrugla. No, nisam se baš jako ufuravao u temu, jer ta tema u cjelini potpuno promašuje i ne dodiruje ono što ja smatram najbitnijim pitanjem, a to je priroda percepcije. Čak mi se čini da ta tema upravo zaobilazi sva bitna pitanja takve naravi, a i nekako mi je bilo sumnjivo što ju je, recimo, američki predsjednik Obama tako izreklamirao.

Inače, moram reći da taj moj prijatelj 'ravnozemljaš' barata vrlo uvjerljivim podacima i pitanjima, a i sam ponekad gledam kako se kroz oblake lepezasto šire zraci sunca i pitam se je li to zato jer je Sunce nisko unutar atmosfere. Znam naravno i za druge argumente (barem ovako iz druge ruke) i tko zna - možda je stvarno ravna. S druge strane, u modelu ravne zemlje sunce nikad ne zalazi za horizont, a imao sam priliku gledati sunce kako pri zalasku obasjava oblake (koji se nalaze na do dva kilometra visine) odozdola, što bi značilo da ipak zalazi. No, ako pričamo o uvjerenjima, onda sam ja 'okruglozemljaš'."

U jednom ranijem intervjuu si rekao da svjetski "trustovi umova pletu mrežu i ostvaruju neki svoj interes. Oni upravljaju određenim stvarima i produciraju trendove budućnosti". Da li to znači da je naša budućnost na neki način "programirana", kao i da svi živimo u nekakvom virtuelnom svijetu?

"Našu se budućnost nastoji isprogramirati i to tako da se ljude na razne načine uvjetuje da scenarije koji se zbivaju prihvate kao jedine moguće. No, to ne mora tako biti, ovisno o tome koliko će se ljudi dati isprogramirati i koliko će prevlast nad vlastitim stavovima u uvjerenjima dati nekome izvana. To da živimo u virtualnom svijetu drugi je par rukava, a živimo - prije koju godinu upravo je to bilo zaključak znanstvenika i filozofa, jer se danas zna kako radi naša percepcija, a također već i sami možemo napraviti virtualne stvarnosti, pa, kako su rekli na toj konferenciji, 80 posto su šanse da živimo u virtualnoj stvarnosti i nema razloga za smatrati da netko to nije već napravio. I u konačnici, naš um stvara virtualnu stvarnost ovako i onako, jer u mozgu vidimo i čujemo, tek se tamo određeni izbor frekvencija dekodira u skladu s nekim programima naših navika i uvjerenja o tome kakve stvari jesu."

Izvor: Mondo/YouTube

Iako vodi naučnu tv emisiju, Krešimir Mišak na neki način je tradicionalista i konzervativan tip, a to dokazuje i gotovo nevjerovatna činjenica da uopšte ne posjeduje pametni telefon! Naime, on je ostao vjeran svojoj staroj Nokiji, a sve u skladu, kako kaže, sa stihom Ramba Amadeusa: "Konobaru daj mi rakije i punjač stare Nokije".

Takođe, Mišak važi i za euroskeptika... Priupitali smo ga koje su još mogućnosti pred državama iz regiona, ukoliko bi se odustalo od modela priključenja EU?

"Mogućnost je da budu samostalne i da same odlučuju o svojim unutarnjim stvarima, a ne da downloaduju setove uputa i pravila (tzv, 'zakona' i tzv. 'pravne stečevine') iz nekog dalekog političkog, korporatističkog i prije svega neizabranog (dakle - nedemokratskog) središta koje ne dijeli sudbinu zemalja kojima nameće pravila, ali je zato sve one debelo plaćaju."

Baviš se, prilično uspješno i pisanjem naučnofantastičnih priča. Poznati srpski pisac Zoran Živković u jednom intervjuu je rekao da "danas više ne pišemo naučnu fantastiku naprosto zato što živimo u njoj". Da li se slažeš sa ovim stavom i kakva je, po tebi, situacija na regionalnoj i svjetskoj SF sceni?

"Složio bih se sa Živkovićem. U mnogim aspektima stvarnost je nadrasla SF ili čak pokazala koliko su neke projekcije bile pogrešne, ali su zato mnoge druge bile bolno točne. Ne pratim svjetsku ni regionalnu scenu, ali u Hrvatskoj je scena živahna (mada - ali tako je oduvijek i bilo - relativno malobrojna). No, puno je kad postoje dva časopisa, Sirius B i Marsonik, i nekoliko redovitih SF-konvencija (Zagreb, Opatija, Pazin) na kojima se ljubitelji SF-a okupljaju, a uz neke od tih konvencija izdaju se redovite godišnje zbirke SF-priča domaćih autora."

Osim što si novinar i pisac, sviraš i u bendu Hakuna Matata. Koliko često nastupate i koji su planovi grupe? Za šta sebe najviše smatraš - novinarem, piscem ili muzičarem?

"Nedavno smo izdali četvrti album, pod nazivom 'Snovi i oružje', nešto od toga se može čuti na našoj Facebook stranici (a u tražilicu treba ukucati 'band Hakuna Matata', jer bez riječi 'band' izlazi crtić). Imam desetak svirki godišnji po klubovima kojih ima najviše u Zagrebu, ali i drugdje od Šibenika, Knina, Ljubljane, Osijeka, Pakraca. Bend nema nekih planova osim samog postojanja, koje su sebi onda stvara određene ciljeve, a primarno smo posvećeni stvaranju i snimanju autorske glazbe. Od svega navedenog čime bih se trebao smatrati, ne smatram se ničim jer nekako za pravo i nisam ništa od toga. A sad, što jesam...e, na tom se pitanju još radi."

Možeš li da nam navedeš svoje omiljene pjesme i izvođače?

"Čovječe, kako to možeš pitati fanatika s dvije tisuće ploča?! A, ne znam, uvijek sam jako volio Elvisovu stvar 'Walk a Mile in My Shoes', riff, zvuk, tekst, vokalna interpretacija, sve mi je savršeno. Pa onda grupa Jam i pjesma 'Going Underground', jer me uvijek po atmosferi podsjećala na zagrebačku noć u gradu, kad si mlad i izlaziš, doduše nemamo podzemnu, ali imamo tramvaje. Jedan od mojih apsolutnih favorita je pjesma 'Ophelia' grupe The Band, jer tako fenomenalno spaja soul-ritam, Nju Orleans akorde i brass sekciju te country-rock interpretaciju, kako u vokalu tako i na gitari.

Četvrta bi mogla biti stvar od meni najomiljenijeg benda, Stray Cats, a pjesma se zove 'Hot Rod Gang'. U njoj mi se sviđa što su na tom trećem album napravili apsolutno savršen rockabilly stil, a pri tom ipak zvuči moderno, a cijela stvar je puna poleta, a tu je naravno i Brian Setzer koji rastura gitaru u tom stilu kao nitko drugi koga sam ikada slušao (a dao sam šansu mnogima). Još jedna od mojih životnih favorita mogla bi biti pjesma 'Night They Drove Old Doxie Down', ali u verziji Joan Baez koji mi je nekoliko puta bolja od izvornika grupe The Band. I mogao bih tako u nedogled, samo mi padaju pjesme na pamet..."  Plejlistu Krešimirovih omiljenih pjesama poslušajte OVDJE...

Koji je tvoj najveći strah?

"Nemam ga definiranog, a kroz život me prate, kao i sve druge ljude, svakojake kombinacije većih i manjih strahova, ali, kako bi rekla jedna moja poznanica, uglavnom se svi svode (mada ih mi drugačije interpretiramo) na strah od gubitka životnog standarda. Da, doista je toliko banalno."

Dostojevski je rekao - ljepota će spasiti svijet. Da li se slažeš sa tim? Šta je po tebi
važnije - istina ili ljepota?

"To su u biti dva lica iste medalje. O svakoj stvari postoji neka istina koju ti ne možeš dokučiti, neka gola činjenica bez ikakvih interpretacija (a mi ljudi živimo isključivo u svijetu interpretacija, a ne činjenica), ali možeš u svom doživljaju stvoriti njenu ljepotu. I mada bih na prvu rekao da bi istina bila ta koje bi spasila svijet, zapravo je Dostojevski u pravu. Mi bismo trebali biti gospodari svog doživljaja i ako postoji ljepota, tada je mi stvaramo. A ako je stvaramo, to znači da smo prokužili trik. Jer sve dvojbe kako pojedinačnih života, tako i znanstvenih pitanja, svode se samo na jednu dilemu: Da li stvaram ili vidim? Pa ti vidi!"

Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu