"Morate znati jednu stvar: 'Za hrvatsku reprezentaciju kad sam ja igrao, 75 ili 80 posto su činili Hrvati rođeni u BiH'. Isto važi i za selekciju Srbije", kaže nekadašnji reprezentativac Hrvatske u intervjuu za MONDO.
Mato Neretljak, za razliku od recimo Džonija Štulića, nije morao samom sebi dati nadimak a imao ih je nekoliko i to veoma pohvalnih - od "Labuda" sa Save, koji je zbog gracioznosti pokreta i posavskog porijekla dobio od legendarnog kapitena Hrvatske Darija Srne, do "hrvatski Lusio", po odličnom brazilskom reprezentativcu.
A krenuo je iz malog mjesta u Bosni i Hercegovini, tačnije iz posavskog gradića Orašja, preko Osijeka, Splita, stigao do Južne Koreje i Japana i tamo pobrao sve moguće fudbalske nagrade i priznanja.
Aktuelni trener Metalegea iz Jajca, jedini je stručnjak u Premijer ligi BiH koji obavlja i funkciju menadžera po uzoru na engleski Premijeršip, a uz kafu na banjalučkom Gradskom stadionu u prisustvu supruge Ankice, prisjetio se za MONDO svoje igračke karijere.
"Pola svijeta sam prošao kroz fudbal, ali i meni i mojoj porodici Seul je drugi dom, šest godina sam proveo u Suvon Bluvings, najviše sam trofeja osvojio i najviše sam mu dao. Izabran sam i za najboljeg odbrambenog igrača Azije, tamošnje lige, a i dan-danas sarađujem sa Južnom Korejom. Zastupam ih u ovom dijelu Evrope i moj dalji put vezan je za tu azijsku zemlju čim završim i dobijem pro licencu", počeo je Neretljak razgovor za naš portal.
Nekoliko sezona je poslije koreanskog kluba nastupao za japanski Omija Ardiju.
"Bilo nam je dobro i u Japanu, odnosno Tokiju dvije godine, ali Koreja je nekako sličnija nama jer i kod njih postoji 'kompenzacija', može i da nema novca, kompenzovaćemo nešto, dok je u Japanu sve prema protokolu. Doduše i Japan je 'moj' jer mi se sin rodio tamo".
I u "Zemlji izlaćeg sunca" je dizan u nebesa, ali posebno mjesto u njegovom srcu ima Hajduk i sam grad Split, koji nerijetko zna da bude i poprilično grub prema onima sa "strane".
"To je sve istina, ali ne možeš narod prevariti. Ne moraš biti najbolji, ali ako igraš pošteno i daješ maksimum, odnosno ako si korektan, onda to ljudi cijene i poštuju. Pogotovo ako vas je rezultat pomazio, a mene srećom jeste. Osim toga, u svakom od klubova u Hrvatskoj sam u prvim mečevima postizao golove, pa sam bio od starta prihvaćen".
KAD TE PRIHVATE U SPLITU, ZNAČI DA SI USPIO
Ipak, na "Poljudu" se kod "Torcide" morao malo više pomučiti.
"Split je zaista specifična sredina. Kažu da je to najljepši i najluđi grad na svijetu. Ja stvarno volim taj grad, imamo tamo kuću i dosta vremena provodimo. Splitska publika jako voli i razumije fudbal, ali tamo je jedino mjerilo ipak samo rezultat. Srećom, kad sam igrao u Hajduku, imali smo rezultate, došao sam i do reprezentacije Hrvatske. Hajduk je meni dao sve, dao sam i ja njemu i Splićani su me zavoljeli. Kad te splitska publika prihvati to je nešto najveće, to znači da si uspio".
Tek u Hajduku je stekao status standardnog reprezentativca Hrvatske, iako je u "vatrene" pozvan i dok je igrao sa slavonski klub sa "Gradskog vrta".
"Pozvan sam 2.000 godine protiv Grčke u Varaždinu, tad su još igrali Davor Šuker, Robert Jarni, Goran Vlaović, konkurencija je bila ogromna, a ja sam dobio poziv kao najperspektiviniji U-21 reprezentativac kod Mirka Jozića. Jedini sam bio iz hrvatske lige, i to kao član Osijeka. Mislim da sam prvi postao reprezentativac poslije Šukera. Poslije sam prešao u Hajduk i brzo izborio standardno mjesto u nacionalnom timu kod selektora Ota Barića. Bio sam i na EURO 2004. u Portugalu kao jedini iz HNL-a".
Nije dobio "ni minuta" da se predstavi na evropskom takmičenju, gdje su "kockasti" ispali u prvom krugu u konkurenciji Švajcarske (0:0), Francuske (2:2) i Engleske (2:4).
"U to vrijeme hrvatska selekcija je bila izuzetno jaka, svi igrači su nastupali u najjačim ligama Evrope i nije bilo lako uopšte se naći među najboljima, a meni je to pošlo za rukom. Tada su u odbrani igrali braća Niko i Robert Kovač, Igor Tudor, Josip Šimunić, Boris Živković... Sve fudbaleri koji su bili nosioci igre u svojim klubovima u 'ligama petice'".
NA KORAK OD HSV-a, UTJEHA GOL PROTIV NJEMAČKE
U tom periodu bio je na korak od ostvarenja dječačkog sna - nastupanja u Bundesligi, ali nisu se kockice posložile zahvaljujući odluci čelnika Hajduka.
"Bio sam dogovorio prelazak u Hamburger, prošao ljekarske preglede, ali zbog spleta okolnosti splitski klub je odlučio da me vrati nazad i proda u Koreju. To je bila odluka kluba i nisam na to mogao da utičem".
Barem je Nijemcima postigao jedini gol u kockastom dresu i to na "Poljudu" (1:2), što mu je donekle nadoknadilo neispunjeni san.
"Na tom meču FIlip Lam je prvi put nastupio u njemačkom dresu, tad sam igrao protiv Kevina Kuranjija, a mislim da je u napadu još igrao Fredi Bobić. Na kraju je trebalo da bude neriješeno, ali smo poraženi u sudijskoj nadoknadi pogotkom Karstena Ramelova".
Potvrdno je odgovorio da je kao Hrvat iz Orašja uvijek imao potpuno ravnopravan tretman u odnosu na igrače rođene u Hrvatskoj.
"Morate znati jednu stvar: 'Za hrvatsku reprezentaciju kad sam ja igrao, 75 ili 80 posto su činili Hrvati rođeni u BiH'. Hrvatska reprezentacija nikad ne bi opstala da nema igrača iz Bosne hrvatske nacionalnosti. Nisam nikad imao problema u svlačionici jer sam iz Orašja. Nikad me nisu etiketirali kao Bosanca već sam tretiran jednako. Isto važi i za reprezentaciju Srbije, je imala i ima dosta fudbalera iz BiH, poput Save Miloševića, odličnog igrača i čovjeka. BiH je zaista specifična zemlja".
Dijelom zbog toga se vratio u Orašje, a zbog obećanja i date riječi predsjedniku Metalegea je došao da pomogne jajačkim "kraljevima" iako priznaje da je jedan od ciljeva povratak u Južnu Koreju.
"Ja sam u kontaktu sa ljudima iz Seula svakodnevno, nemam nikakav predugovor ili neku garanciju. Agencija koju predstavljam ne pokriva samo Koreju, već i Japan, Kinu, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate i zaista je riječ o poprilično velikom tržištu. Meni jeste cilj da jednom krenem iz Koreje, ali ovdje sam došao zbog obećanja direktoru Metalegea, koji je za tri godine napravio čudo u BiH. Mi smo beskućnici, želimo da dobijemo teren u Jajcu i koliko imam informaciju do toga treba da dođe u skorije vrijeme. To bi bio najveći plus za sredinu, da djeca imaju gdje da treniraju i da imaju jednog premijerligaša. U Metalegeu se sve radi pošteno. Klub plaća poreze, doveo je mene i date su mi odriješene ruke. Ja sam doveo anonimne igrače jer nemamo toliko novca da dovedimo pojačanja u rangu Željezničara, Sarajeva, Zrinjskog ili Širokog Brijega, već se oslanjamo na mlade igrače. Naš moto je samo rad, a ne imena i prezimena".
Neretljak smatra da će odluka o tituli šampiona BiH pasti u posljednjem kolu.
"Zrinjski je najbolje organizovan klub u državi. Smijenio je trenera (umjesto Vinka Marinovića na klupi je Ivica Barbarić), zašto mi to ne znamo, s moje strane za to nema logike, ali s njihove ne znam. Bodovna prednost je u prvom kolu počela da se topi, Željezničar se dobro pojačao i ima dobrog trenera, to kažem sa svog stajališta, Sarajevo je iskusan tim... Borba za titulu će se voditi do posljednjeg kola".
U BANJALUCI KAO KOD KUĆE
Prema njegovim riječima, Metalege ima realne šanse da osigura opstanak u Premijer ligi BiH.
"Šanse za opstanak smo povećali pobjedama nad Olimpikom u posljednjem jesenjem kolu i sad trijumfom nad Širokim Brijegom u Banjaluci. Niko nije mogao da vjeruje da ćemo da pobijedimo ekipu sa 'Pecare', ali ima nas 'budala' koji vjerujemo u fudbal. Imamo osam bodova prednosti, ali još ima dugo da se igra. Sve ćemo napraviti da osiguramo nastup u eliti u sljedeće sezone".
O Banjaluci, u kojoj "kraljevi" ovog proljeća igraju domaće utakmice, govorio je u superlativima.
"Moram da pohvalim sve ljude i zahvalim što su nam omogućili da igramo na ovom prelijepom stadionu i ovom još ljepšem gradu. Na prvoj utakmici protiv Širokog Brijega, Banjalučani su došli i navijali za nas. Nije ih bilo mnogo, ali vjerujem da će ih u drugom meču biti još više. Sretan sam što možemo da igramo na Gradskom stadionu. Naravno hvala veliko u Travniku, gdje smo igrali prvi dio sezone, ali u Bnajaluci su nam veće šanse da izborimo opstanak. Ovdje je naš domaćinski stadion i mi se ovdje osjećamo kao kod kuće".
