Kako se igra balet u Srbiji, kako izgleda biti "skoro savršen" i kako se preživljava Survivor, za MONDO otkriva baletski igrač Milan Rus.
Prvi solista baleta Narodog pozorišta i učesnik VIP rijaliti šou programa Survivor, Milan Rus, u intervjuu za MONDO otkriva kako je počeo da se bavi baletom, šta je njegova najveća strast, kako je preživio Survivor, kakve ga to djevojke privlače a kakve ne, i zašto je još uvijek singl.
Povod za naš razgovor sa Milanom nije samo vaše interesovanje za ovog momka koji se direktno iz baletanki preselio na vrući filipinski pjesak, preko noći. Sa Milanom smo se sreli i povodom premijere njegove nove predstave, koja je premijerno izvedena 25. januara na sceni Narodnog pozorišta.
Predstava nosi naziv "Songs", koreografa Maria Bigoncetija, u kojoj igra zajedno sa Ašhen Ataljanc i Dejanom Kolarovim.
MONDO: Baletom se baviš od svoje petnaeste godine. Da li je istina da je do toga došlo sasvim slučajno?
Od malena sam volio umjetnost, muziku, glumu, slikarstvo...uvijek me je to privlačilo. I da, sticajem okolnosti moja najbolja drugarica me je odvela u svoju baletsku školu i tako sam počeo. Muški baletski igrači, bar kod nas, su uvijek u deficitu, bili tada i danas su, tako da su me odmah prihvatili i prepoznali moj talenat. Danas ne mogu ni da zamislim da se bavim nečim drugim.
MONDO: Da li misliš da bi se tvoj život drastično razlikovao da si otišao na studije u Kan?
Svakako jer to je jedna od najpoznatijih svjetskih baletskih akademija. Ja sam bio primljen ali me je povreda spriječila da odem tamo i ko zna šta bi danas bilo. Možda bih igrao u Narodnom pozorištu, ali kao gost (smijeh).
BALET JE VELIKA ŽRTVA!
MONDO: Da li balet podrazumijeva velika odricanja? Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?
Kao i svaki posao, ako ga radite kako treba naravno da iziskuje puno napora i odricanja. Balet je u tom smislu izuzetno zahtijevan. Moj klasičan dan počinje sa jutarnjim vježbama, nakon toga radimo na usavršavanju tehnike, zagrijavamo se za probe sa tekućeg repertoara. Probe imamo i prije i popodne. Za neke premijere probe umiju da traju i po čitav dan..cijeli dan provedemo u sali. Pored toga, ja idem redovno u teretanu jer sama tehnika nije dovoljna, potrebno je imati i snagu. Zamislite koliko je energije potrebno da podignete balerinu i pritom zadržite određeni stav i izvedete pokret onako kako treba.
MONDO: Koja od tvojih uloga ti je lično najdraža, i koju predstavu najradije igraš?
Volim sve moje predstave i teško mi je da neku ulogu posebno izdvojim. Ali to je recimo uloga Pjevača u predstavi " Ko to tamo pjeva" za koju je muziku pisao Voki Kostić, zatim uloga toreadora u "Don Kihotu", kao i uloga u predstavi "Kraljica Margo". Kad već moram da biram, eto to su mi recimo neke od dražih uloga.
ZA LJUBAV NEMAM VREMENA!
MONDO: Jesi li emotivna osoba i koliko je ljubav važna u tvom životu?
Emotivna sam osoba i ljubav mi je izuzetno bitna u životu, ali nažalost teško je imati drugu osobu pored sebe koja bi bila u stanju da isprati tempo koji ja imam, a koji mi diktira profesija. Ja za ljubav gotovo da nemam vremena, u bukvalnom smislu te riječi.
MONDO: Imao si tri duge veze. Da li trenutno postoji neka posebna osoba u tvom životu?
Trenutno ne postoji niko jer od kada sam se vratio iz Survivora nisam imao vremena ni za šta. Odmah sam uletio u mašinu. Probe, pripreme...sve me je to sačekalo. Tempo je bio zaista jak. Ali da budem potpuno iskren, to nije presudno, presudno je to sto se još uvijek nije pojavila prava osoba. Eto, ja je još uvijek čekam...(smijeh)
MONDO: Izjavio si da si povučen, čak stidljiv. Da li to znači da se teško odlučuješ na prvi korak kada su u pitanju djevojke? Da li ti smeta ukoliko djevojka to učini?
Nemam ništa protiv toga da djevojka učini prvi korak...Zašto bih!? Povučen sam, to je istina i taj prvi kontakt sa nekim novim mi je uvijek pomalo težak, ali kasnije, kada se bolje upoznamo sve je sasvim drugačije. Recimo da sam potpuno drugačiji nego pri prvom utisku....mogu da iznenadim i budem potpuna suprotnost (smijeh).
NISU SVI BALETANI HOMOSEKSUALCI!
MONDO: Baletske igrače prate različite predrasude, među njima i reputacija feminiziranih, a nerijetko vas poistovjećuju sa homoseksualcima. Da li ti smetaju takve insinuacije?
Na početku karijere mi je smetalo, sada... Ne dotiče me zaista. Homoseksualnost je zastupljena u svim profesijama. Žao mi je samo što jednu profesiju etiketiraju na taj način, to je nekako nepravedno. Pa nisu svi baletski igrači homoseksualci! To bi bilo isto kao da kažete da su sve balerine lezbijke, na primjer. To je nonsens. A to što nas smatraju feminiziranima, to je vjerovatno produkt prefinjenosti profesije koju ljudi ne mogu da povežu sa muškim polom, pa je automatski i etiketiraju na taj način, jer je ne razumiju.
Cijeli intervju pročitajte na www.mondo.rs
(MONDO)