Glumica i pjevačica Snežana Savić se poslije više od dvije decenije vraća na srpsku pozorišnu scenu ulogom Olge Krunić u predstavi “Pozovi M radi uzitka”.
Tim povodom izjavila je da je svih ovih godina čekala pravi glumački zadatak i da je ova predstava došla u pravi čas za nju.
Njen posljednji angažman u teatru bio je pre šest godina u Mostarskom narodnom pozorištu, ali je na srpskoj sceni nije bilo više od 20 godina, pa sutrašnja premijera komada Mirjane Bobić Mojsilović u njoj izaziva posebno uzbuđenje.
“Ne mogu da se požalim da nije bilo poziva i ponuda, ali čekala sam jedan pravi glumački zadatak i on se dogodio i to sa autorom koga izuzetno poštujem, čiju estetuku volim i mogu da kažem da sam godinama priželjkivala saradnju sa njom”, rekla je Savićeva u intervjuu Tanjugu.
“Mira (Mojsilović) je bliska mom senzibilitetu i sve što napiše i uradi meni je blisko i savršeno razumijem”, dodala je glumica, koja je posebno vezana za Zvezdara teatar, u kome je počela ameterski da se bavi glumom, a zaradivši prvi honorar, prvi put je vidjela more.
O predstavi kaže da je to priča “o nama samima, danas aktuelnija nego prije osam godina kada je napisana”.
“Komad govori o ovom trenuku, o tranziciji i svim posljedicama koje ona izaziva u nama, o jednom teškom periodu u kome se svi trudimo da preživimo. Svi smo negdje sakriveni iza maski, pomalo lažemo, živimo u svijetu hipokrizije, pada morala, pristajanja na sve i svašta i u strahu od autoriteta, koga ima malo ili možda nimalo”, istakla je Savićeva.
Ona očekuje da će predstava probuditi kod svakog gledaoca jedan gorak ukus u ustima i da će svako u komadu prepoznati sebe i okolnosti u kojima živi, a ona lično je u liku Olge Krunić pronašla sebe.
“To je glumica na zalasku svoje karijere, koju su zaboravili, koja je prinuđena da radi na 'hot lajnu' da bi preživjela. Njen sin (Ivan Jevtović), svršeni student dramaturgije bez posla, piše za kriminalce i ljude sa margine, dok Katarina Žutić igra mladu glumicu, djevojku moga sina, koja dolazi u agenciju da bi zaradila koricu hljeba, uveseljavajući klijente, dahćući u telefon”, ispričala je Savićeva i pohvalila svoje mlađe kolege.
Na pitanje zašto je toliko dugo nije bilo u pozorištu, Savićeva je rekla da je željela da radi u teatru, koji najviše voli, ali da joj se otvorio put ka muzičkoj karijeri i ona je jednostavno slijedila taj izazov, povremeno praveći pauzu da bi snimila film ili televizijsku seriju.
“Kada mi je ponuđena pevačka karijera, ja sam išla izazovima u susret, pjevala po svijetu, ne mogu reći zaradila, jer sam bila sama sa ćerkom i morala sam da joj obezbijedim egzistenciju”, objasnila je glumica.
Ona je dodala da na žalost nije imala vremena da se bavi pozorištem, koje smatra najtežim i najozbiljnijim medijem glume, koji traži od glumca mnogo vremena, odricanja, davanja.
Iako su joj sve uloge podjednako drage, ipak misli da je najveći pečat u njenoj karijeri ostavila Koštana, koju je igrala još davne 1976. godine, u filmu reditelja Slavoljuba Stefanović Ravasija.
“Sjećam se da je Danilo Bata Stojković jednom prilikom izjavio da sam ja za njega najbolja Koštana i da on bolju nije vidio, a evo sada mi se događa da igram na sceni koja nosi njegovo ime. Ima tu nečeg neobjašnjivog”, primjetila je Savićeva.
Nedavno je snimila CD sa ansamblom Ministarstva odbrane “Stanislav Binički” i svojim kolegama Predragom Cunetom Gojkovićem, Dubravkom Nešović i Žarkom Dančuom, na kome se nalaze starogradske pjesme, a kada je pozorište u pitanju kaže da nije neko ko planira, ali da je raspoložena za sve što je kvalitetno.
“Ja po starinski čekam da se neko sjeti mene, pa ako sam mu potrebna, ja sam tu da to prihvatim, naročito ako smatram da to mogu dobro da uradim”, rekla je Savićeva.
(Tanjug)