Jedinom nobelovcu u našem regionu Ivi Andriću na današnji dan prije 50 godina dodijeljeno je ovo prestižno priznanje za roman "Na Drini ćuprija".
Andrić je vijest saznao kada se iz šetnje vraćao kući na ručak. U njegovom stanu dočekao ga je otpravnik poslova švedske ambasade Rene Belding i službeno mu saopštio odluku Švedske akademije, prenose Nezavisne novine.
Početkom decembra Andrić je otputovao u Stokholm, gdje mu je uručena nagrada, a on održao svoj slavni govor o priči i pričanju. Novčani dio nagrade, kako je poznato, namijenio je razvoju bibliotečnog fonda u Bosni i Hercegovini.
"Pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničemu ako na jedan ili na drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti", rekao je naš slavni nobelovac primajući ovo priznanje.
Pet decenija nakon ovog događaja brojne manifestacije i događaji posvećeni su upravo Andriću i dodjeli Nobelove nagrade.
Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se godišnje autoru iz bilo koje zemlje svijeta koji je napisao "najizvrsnije djelo s idealističkim stremljenjima".
Roman "Na Drini ćuprija", u kojem se hronološki opisuje svakodnevni život višegradske kasabe, zapravo je "višegradska hronika"
Riječ djelo ne označava striktno jedno djelo, može značiti i životni opus autora. Švedska akademija odlučuje ko će dobiti nagradu. Među sadašnjim članovima, poznatim pod nadimkom Osamnaestorica, nalaze se istaknuti švedski književnici, lingvisti, profesori književnosti, istoričari i ugledni pravnici.
Roman "Na Drini ćuprija", u kojem se uglavnom dosljedno hronološki opisuje svakodnevni život višegradske kasabe, zapravo je "višegradska hronika", pandan "Travničkoj hronici" i "Omer-paši Latasu", koji je "sarajevska hronika". U sklopu tog hronikalnog troknjižja Ivo Andrić pripovijeda o "turskim vremenima" u BiH.
Djelo o mostu se, kao i većina drugih Andrićevih romana i pripovijedaka, hrani istorijom BiH, zemlje razmeđa na kojoj se sustižu i miješaju evropska i azijska religija i način života, vode ratovi i mirnodopske međukonfesionalne i političke borbe, i sklapaju kratka i varljiva primirja.
Kao zemlja protivrječnosti, BiH njedri osobenu kulturu življenja, punu vitalizma, ali i atavizma. Ljudi koji se, igrom sudbine, zatiču na takvoj pozornici igraju samo kratkotrajne dramske epizode u velikom pozorištu istorije.
Roman počinje dugim geografskim opisom višegradskog kraja i navođenjem više legendi o nastanku mosta, od kojih je posebna markantna ona o uziđivanju hrišćanske djece u jedan od stubova.
Pet decenija nakon ovog događaja brojne manifestacije i događaji posvećeni su upravo Andriću i dodjeli nagrade.
Porijeklo legende je u nacionalnom mitu i epskoj viziji svijeta koja je književni ekvivalent tog mita. Legende su po pravilu paralelne, imaju hrišćansku i muslimansku verziju.
Most ima simbolično značenje u romanu. Predstavlja sponu različitih vremenskih perioda i različitih ljudskih sudbina. Most je mjesto gdje se odvija lokalni život, ali i istorijski događaji i legende. Najvažniji smisao mosta je u njegovoj postojanosti i trajnosti.
Premda Ivo Andrić nikada nije volio da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao, sa zahvalnošću i poštovanjem se sjećamo priznanja kojim je on osvijetlio i osvjetlao našu književnost, duh, istoriju i jezik.
Posljednjih deset dobitnika
2001. - Vidiadhar S. Najpaul
2002. - Imre Kertesz
2003. - Džon Maksvel Kotze
2004. - Elfrida Jelinek
2005. - Harold Pinter
2006. - Orhan Pamuk
2007. - Doris Lesing
2008. - Žan Mari Gustav le Klezio
2009. - Herta Miler
2010. - Mario Vargas Ljosa
2011. - Tomas Transtromer
Medalja
Dobitniku Nobelove nagrade za književnost pripada novčana nagrada, diploma i medalja. Medalju koju dobiva dobitnik nagrade za književnost dizajnirao je švedski kipar Erik Lindberg, a predstavlja mladića koji sjedi pod stablom lovora, te sluša i zapisuje pjesmu Muze.
Na medalji su ugravirane riječi iz Vergilijeve "Eneide": "Oni koji su svojim znanjem učinili život na zemlji boljim."
(MONDO)