Šta je zajedničko filozofskom tekstu, detektivskom romanu, Džeku Trbosjeku, Londonu iz 1850-tih sa našim neoliberalističkim društvom saznaćete ako pročitate knjigu Adriane Zaharijević "Ko je pojedinac?", koja je promovisana u Banjaluci.
Riječ je o filozofskom djelu feministkinje i filozofkinje iz Beograda, koja je dosad objavila 30-ak naučnih radova i knjigu - "Postajanje ženom", zbornike "Neko je rekao feminizam?" i ovu posljednju iz prošle godine koja se bavi korijenima i istorijskim uslovima nastanka građanstva i građanskog društva.
Za one bez filozofskog obrazovanja naizgled jedna nezanimljiva tema s kojom obični ljudi nemaju previše dodirnih tačaka...Ali, u svojoj suštini, otkrila je Adriana, veze su gotovo očigledne s današnjim neoliberalizmom.
Na samom početku promocije autorka se našalila da je i za nju jedna od dosadnijih stvari u životu promocija knjiga, čak i kad je riječ o njenim, pa je bila posebno zadovoljna jer je Muzički paviljon bio skoro dupke pun.
"Iznenađena sam što je mnogo ljudi došlo na jednu od dosadnijih stvari poput promocije knjiga, Zaista vam hvala jer sam po prvi put u životu u Banjaluci", šaljivo je počela Zaharijević s predstavljanjem svog filozofskog djela.
"I dalje mi je užasno teško da kažem ono što obično rade autori na predstavljanju svoje knjige, a to je da objasne o čemu se radi. Ni ja, a ni čitaoci ne mogu to sa sigurnošću da ustvrde, ali mogu da vam pričam o svojim motivima da ju napišem. Osim klasičnih akademskih jer je počelo sve kao doktorska disertacija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, jedan od glavnih razloga je moj aktivizam odnosno težnja da naše društvo načinim boljim mjestom za život".
Iako se "radnja" odvija u Londonu 1850-tih, lagano se mogu povući brojne paralele sa današnjim društvima nastalim raspadom bivše Jugoslavije.
"Šta je pravo pojedinca, a šta građanin, ko ima prava? Ko je pojedinac, samo su neka od pitanja koja se na prvi pogled čine vrlo paradoksalnim. Odgovor je neutralan odnosno 'svako ili niko', ali čim postoje ova pitanja moraju da postoje i odgovori i ja sam željela da ih pronađem. Jako mi je bilo stalo da to što pišem ne bude klasični teorijski tekst odnosno 'suvoparna' filozofija. Svaki filozofski tekst trebao bi da bude i neka vrsta detektivskog romana ili tragedije. Zato ću onima koji nisu čitali odmah da otkrijem ime ubice - to je Džek Trbosjek i on se pojavljuje na dva mjesta. Moja ideja je da je njegovo doba izuzetno slično našem”, rekla je autorka vodeći se metodom Mišela Fukoa razumijevajući istoriju kao resurse promišljanja naše sadašnjosti.
Kao ilustraciju pomenula je "malog običnog čovjeka", odnosno priču o njemu i uopšte kako je nastala ta sintagma.
"Ti 'mali ljudi' u Engleskoj su stvarno bili desetak centimetara niži od ljudi iz srednje klase, njih 60 živjelo je u 30-tak kvadratnih metara. Interesantno potlačenima je jedina ideja vodilja bila da postanu pripadnici srednje klase, a da ukoliko ne uspiju da se uzdignu na klasnoj ljestvici smatrano je da su sami krivi jer nisu bili dovoljno sposobni, snalažljivi itd. Takođe država o njima, iako ih je bilo najviše, nije previše vodila računa".
Prema njenim riječima, to svakako zvuči poznato iz našeg vremena, a kao slikoviti prikaz je pomenula prošlogodišnje majske poplave koje su poharale BiH, Srbiju i Hrvatsku.
"Poplave su najbolji pokazatelj koliko su se građani samoorganizovali i samo zahvaljujući vlastitim inicijativama spasili što se u dalo spasiti u tim trenucima. Gotovo da nisu mogli da računaju na pomoć države, koja se pokazala vrlo neefikasnom".
"Kao ni u slučaju klasa, ni borba žena nije imala revolucionarni štih odnosno težnju, iako je bila emancipatorska, ali je ta emancipacija stigla mnogo kasnije".
Šefica odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Milena Karapetrović bila je moderatorka promocije posebno se osvrnuvši na dosadašnji rad Adriane, s akcentom na prevođenje.
"Prevela je Hanu Arendt i Džudit Batler i to je meni kao filozofkinji posebno važno. Ipak, ovo djelo me navelo da postavim sebi brojna pitanja, poput 'Ko je bio građanin u 19. vijeku?' ‘Sad kad smo svi mi formalno pravno gledano građani sa svojim pravima kako nejednakost nije iščezla?'”, izjavila je između ostalog banjalučka profesorka i dodala da se u djelu kritički promišljaju društvena pitanja, a da su ključni pojmovi knjige "pol i klasa".
Društveni teoretičar Zoran Vučković, koji je na promociju po sopstvenom priznanju došao u svojstvu čitaoca saopštio je niz paralela Engleske iz 19. i Bosne i Hercegovine iz 21. vijeka, s osvrtom na prošlogodišnje građanske proteste koji su doživjeli neuspjeh. Takođe otvorio je pitanje "neutralnosti" pojedinca.
"Da li je pojedinac pokretačka snaga društva koja može da iznjedri promjene i da li postoje modaliteti za aktivnije učešće građana u javnom i političkom životu u Bosni i Hercegovini? Ko je zaista neutralan? Ko danas predstavlja radnike, žene, građane? Zato mi je jako bilo zanimljivo čitati ovu knjigu", rekao je Vučković.
On kao i ostali učesnici u diskusiji ustvrdili su i zaključili da je jedna od najvažnijih segmenata svakog pojedinca edukacija i animiranje na što raznovrsnije načine učešća u društvenim procesima.
Događaj je organizovan u okviru projekta PRO-Budućnost Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Projekat je implementirala Catholic Relief Services u saradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Forumom građana Tuzle i Helsinškim parlamentom građana Banjaluka.