U Beogradu je obilježena 31 godina od smrti srpskog pisca Branka Ćopića polaganjem vijenaca na njegov grob u Aleji velikana na Novom groblju, prigodnim govorima i recitovanjem stihova.
Direktor Fondacije "Bašta sljezove boje" Dušan Ilić pozvao je na pružanje podrške inicijativi da se podigne kuća Branka Ćopića u njegovim rodnim Hašanima.
On je podsjetio da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik obećao da će biti pokrovitelj spomen područja "Bašta sljezove boje" pored Une, posvećenog Ćopiću, te se založio da u stanu Branka Ćopića u Beogradu bude osnovan muzej.
Glumac Tomo Kuruzović, koji je glumio Ćopićeve likove, rekao je da je Ćopić bio heroj svog vremena kada niko nije smio da kaže "ne", čovjek koji nije odustajao od svoje satire i ideala i "naše prvo pero da istinu u laž zabode".
"Sve što je napisao od satire nastalo je u Beogradu i `Doživljaje Nikoletine Bursaća` i `Osmu ofanzivu`. Njegova želja je bila da bude u Beogradu. Volio je svog djeda Radu, koji ga je zvao i Baja i Biograde moj", rekao je Kuruzović.
SJEĆANJE NA ĆOPIĆA I U RODNIM HAŠANIMA
U Hašanima, rodnom mjestu književnika Branka Ćopića, danas je polaganjem vijenaca na bistu ispred spomen škole koja nosi Ćopićevo ime, obilježena 31 godina od njegove smrti.
Vijence su položili predstavnici opštine Krupa na Uni, Zavičajnog društva "Branko Ćopić" Hašani i Fondacije "Branko Ćopić" Banjaluka.
Predsjednik Fondacije "Branko Ćopić" Svetozar Ličina rekao je da je Ćopić iza sebe ostavio ljudske i književne razloge da ne bude zaboravljen.
"Evo nas ponovo u Bašti sljezove boje, došli smo stazama djetinjstva jednog pisca koga smatramao zavičajnim, ali je on i evropski i svjetski i najviše narodni", rekao je Ličina.
On je naveo da Ćopić nije pisac prošlosti nego sadašnjosti, možda i budućnosti.
"S tobom se lakše i ljepše živi, odavde si iz zavičaja krenuo u svijet i stvorio novi, svoj svijet ali si se uvijek vraćao djetinjstvu i Hašanima, i vratio si se svojim djelom i nezaboravom", rekao je Ličina.
Prema njegovim riječima, Ćopićeva djela će čitati i naredne generacije jer je genijalno naslikao zgrušanu istoriju i sudbinu svog naroda pod Grmečom, kazao istinu o nama.
Ličina kaže da je za Ćopića šala bila najbolja preporuka ozbiljnosti i da je zato ušao u književnost sa ličkom kapom na glavi i narodnim gunjom na ramenu.
Književnik Ranko Pavlović smatra da je Ćopić zagazio u drugi vijek svog života kao besmrtnik.
"Besmrtnici žive sve dok ima onih koji ih pamte po djelima koja su iza sebe ostavili", rekao je Pavlović u Hašanima.
On je naveo da je Branko ostavio moćno i snažno književno djelo na kome treba da se stalno napaja.
Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima, a na današnji dan 1984. godine izvršio je samoubistvo skokom sa mosta na Savi u Beogradu.
Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine dobio je Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.
Njegova antologijska zbirka pripovjedaka "Bašta sljezove boje" osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman "Ne tuguj, bronzana stražo". Od 1968. godine bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Drugi svjetski rat podstakao ga je da napiše romane "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj bronzana stražo" i "Osma ofanziva", zatim pripovijetke "Rosa na bajonetima", "Surova škola", "Ljubav i smrt", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Gorki med", "Sveti magarac", "LJudi s repom" i zbike pjesama "Ognjeno rađanje domovine" i "Ratnikovo proljeće".
Napisao je i romane za djecu "Orlovi rano lete", "Slavno vojevanje" i "Bitka u zlatnoj dolini", poznati su kao "Pionirska trilogija" i "Magareće godine", zbirke priča "Priče partizanke", "Vratolomne priče", "Priče ispod zmajevih krila" i "Doživljaje mačka Toše", zbirke pjesama "Čarobna šuma", "Armija odbrana tvoja", "Partizanske tužne bajke", "Večernje priče", "Djeda Trišin mlin" i "Nestašni dječaci".