Riječ je o zbirci pjesama koje su nastajale proteklih nekoliko godina, u kojima Marić, prema riječima jednog od recenzenata Ljiljane Tadić, otvoreno polemiše s pitanjima i problemima sadašnjice.
"Neko je davno rekao da ako se u knjizi poezije nađe samo jedan stih koji je snažan i koji će svojom energijom, ljepotom i mudrošću nadživjeti vrijeme u kom je nastao, pjesnik se imao "rašta i roditi". Kod našeg autora imamo mnogo takvih stihova." - Radovan Vlahović, književnik, direktor i osnivač Banatskog kulturnog centra.
Boris Marić je bosanskohercegovački pisac, rođen 1981. godine u Brčkom. Piše poeziju i prozu dugi niz godina. Njegova prva knjiga, zbirka pjesama pod nazivom ’Jedan’, objavljena je u januaru 2012. godine u izdanju biblioteke Nova riječ. Pjesme su mu do sada prevođene na češki, danski, slovenački, makedonski, njemački i engleski jezik, te objavljivane u brojnim štampanim i elektronskim časopisima za književnost i kulturu, među kojima se izdvaja češki časopis Tvar, bosanskohercegovački časopis Riječ, beogradski Beton, Inđijski kulturni Kandelabar, zagrebačko Društvo živih pjesnika, makedonski časopis RAST, Filozofski magazin i drugi.
Velika depresija
Ako ti opstanak
Postane svrha
I svaki plod, energija
Mjesec, noćna rasvjeta
Što jednako sija
Za svakoga
Jednom nogom si u paklu
Astronomi su uvijek na putu
Da pronađu tvog boga
Kako hoda po slomljenom staklu
Tesla
Dalekovodi razapeti
Kao štrik za veš
U kome je sahranjen
Dvadeseti vijek
Pljuju na leš
U kome je sahranjen
Svaki čovjek.
Materija
Ne gubi vrijeme
Emocije su neizbježne
Pusti me da ubijem boga u sebi
Da osjetiš koliko mogu biti nježne
Ruke oslobođene od grijeha
Pusti me da poludim
Da čuješ koliko je svijet postao tih
Da plačemo od smijeha
Kada te probudim
Iz mrtvih.