Multimedijalna predstava "FBI: Dosije Tesla" u ponedjeljak će biti odigrana u Banjaluci, a autor predstave Nenad Janković aka Nele Karajlić vjeruje da je ona korak ka evoluciji pozorišta.
Banjalučka publika imaće prilika da u ponedjeljak od 20.21 časova u dvorani „Borik“ pogleda muzičko-scenski spektakl "FBI: Dosije Tesla".
Biće to spoj pozorišta i filma, odnosno film uživo, a kako kaže sam reditelj i glumac Nele Karajlić, cilj je bio prikazati kompletnu ličnost najvećeg srpskog naučnika.
"Prije dvije ili tri godine Malkolm i ja smo na Fruškoj gori složili se da bi bilo jako zanimljivo da se napravi spektakl o Nikoli Tesli. Kako je Teslin život glomazan u dramaturškom smislu bilo je jako teško da se napravi biografija, za tako nešto bi trebalo 48 TV epizoda, ali sam uzeo na sebe da pronađem formu koja bi mogla da se postavi na daske. Ta forma će u ponedjeljak biti pred banjalučkom publikom. Vidjećeti na koji način smo odlučili da ispričamo priču o Nikoli Tesli, njegovom svjetonazoru, načinu razmišljanja i vidjećete uzbudljivu kriminalističku priču u čijem je centru Nik Nelson, patolog inspektor njujorške policije koji je dobio zadatak od šefa FBI Egara Huvera da uđe u sobu preminulog naučnika i da pokupi sva stvari koje se u sobi nalaze. Naravno on nije znao ko je čovjek koji leži mrtav ispred njega i ne znajući ušao je u šijunsko-kriminalistički vrtlog u koji su uključene mnoge tajne službe jer su svi pretpostavljali da Tesla ima određeno oružje pripremljeno za Drugi svjetski rat. Jedini čovjek koji je Niku Nelsonu mogao da poomogne je sam Nikola Tesla, a kako je pomogao to ćete da vidite“, rekao je Karajlić.
Biće ovo specifična predstava uz korištenje visoke tehnologije koja njemu kao reditelju daje velike mogućnosti.
"Cijela priča je smještena u nekih 48 sati, vrlo je uzbudljiva, a tehnologija koju smo koristili je visoki high-tech, koristimo razne animacije, pet velikih ekrana, tehnologiju virtuelne scenografije koja je meni kao reditelju dala mogućnost da radim filmske rezove. Pokušao sam da uradim nešto što je miješanje pozorišta i filma, i naravno tu je i muzika“.
Sve ovo daje poseban ugođaj, ali i novu dimenziju pozorištu, koje prema Karajlićevim riječima mora da evoluira.
„Korištenje nove tehnologije te ubaci u mašinu. Danas televizija umire od ekrana telefona, PSP-a i ostalog. Poo meni je i pozorište prisiljeno da reaguje da ne bi postalo muzej. I kino i pozorište odlaze u muzej, pa i rok koncerti. Ovo što Stonsi ili Bijelog dugme pravi turneju to je kraj epohe, to je pakovanje Mona Lize i stavljanje na zid.
Ti vidiš kako oni odlaze u istoriju, stavljaju se u muzuej. Tako i pozorišna igra koja je konkretno u Beogradu jako bogata, tamo su najbolji glumce ne samo u regionu nego i u Evropi, polako postaje ne više dio kulture nego kulturnog nasljeđa. Volim pozorište, gledam perfektnu dramu, komediju, ali to je prošlost, to je 20. vijek. Ono što sam ja htio je da ubacim PSP-na daske. Nadam se da će jednog dana doći mogućnost da gledaoci upravljaju glumcem.
To je drugačiji ugođaj, ti si sat i po prikovan i ne možeš da vjeruješ šta se događa. Mi smo imali reakcije od ljudi iz pozorišta, oni su rekli „nije to to“. Oni žive u 20. Vijeku, ali to je isto kao da sad slušaš od Zabranjenog pušenja 'Zenica bluz', ja ću ti to otpjevati, ako ti je baš merak, ali ono što je meni merak je da pronalazim puteve, a ne da pjevam Zenicu“, rekao je Karajlić, a potom istakao:
„Mislim da ovo jeste korak ka evoluciji pozorišta. Užasno je eksperimentalan, vjerovatno za pet, šest ili 10-15 godina traljav u toj tehnologiji, jer ljudi će vjerovatno imati tehnologiju da staviš naočale i uzletiš iznad Hamleta, ali to jeste neki put kojim bi pozorište trebalo da krene. Ili da se likovi pronalaze na drugi način. Da se recimo Hamlet postavi kao npr. Banjalučanin kojem su navijači prebili oca.
Pošto volim da eksperimentišem i volim da sam sebe iznenadim volim ovakve kombinacije da pravim. Međutim, ovdje tehnologija nije sama za sebem ona ima svoju svrhu unutar priče. Najvažnije od svega je ta priča koja se priča, onaj glavni scenario. Kao bilo koji ozbiljan 19. vijeka ili film 20. Vijeka ona ima svoju ekspoziciju, uvod, razvoj, kulminaciju i zaključak. Tehnologija je samo u funkciji toga“.
„Ovo je definitivno najbrža pozorišna predstava koju je iko napravio na svijetu. Ljudi koji se bave pozorištem su potpuno šokirani tim. Taj prelazak iz pozorišta u film je stvorio jednu savršenu igru. Osim toga poslije nekoliko vijekova jedan Srbin je napravio pozorišnu predstavu u stihovima. Ljudi izlaze apsolutno šokirani, jer Nele je nadmašio sebe i ušao u jedan novi estetski okvir. Svi ga znaju iz Nadrealista, međutim on je sada više prišao Tarantinu i toj njegovoj ekipi, Frenk Miler, Robert Rodrigez… On je uveo i strip u pozorište. Predstava je inovativnog karaktera, da smo u 60-im godinama zvali bi ju avangardna predstava. U svijetu ovakve predstave gleda 50 do 150 ljudi, a mi računamo da je naša posjećenost 1500 po predstavi. Ovo je najbolje definisati kao film uživo“, ocijenio je producent predstave Goran Marić, alijas Malkolm Muharem.
Specifičnost predstave je da je tekst pretočen u stihove.
„Cijela priča je pretočena u stihove, izašla je sad i knjiga. Zašto u stihovima? Prije svega što stih daje riječi neku vrstu uzvišenosti, ozbiljnost. Riječ koja je sklopljena u stihu nikada ne umire“.
Prvobitno je projekt „FBI: Dosije Tesla“ bio zamišljen kao hip-hop opera, međutim, od toga se odustalo, a Karajlić otkriva i zašto:
„Predstava jeste zamišljena kao hip-hop opera. Otuda je stih ostao. Ideja je bila hip-hop opera jer to kod nas niko nije radio, a i Brodvej je tek prije godinu dana izbacio takvu formu, tako da smo zakasnili da ih preteknemo. Po tom ritmu sam ja i počeo da pišem stihove, međutim ono što me natjeralo da izbacim muziku je ta matematička strogost koju ima ritam i koja glumcu ne bi dozvolila da se razmaše, on bi morao da govori tekst u određenom tempu, a tekst je mnogo ozbiljan i nosi mnogo više dubine nego jedan običan hip-hop tekst. Tako da smo izbacili matematiku, a ostala je samo umjetnost“.
U predstavi igraju Nele Karajlić, Nikola Rakočević, Marko Gvero, Aleksandar Gajin , Bojan Dimitrijević, Vaja Dujović, Ivan Zablaćanski, Milorad Kapor, Nebojša Savić, a na filmskom platnu je Nebojša Glogovac.
"Potraga za glumačkom ekipom je bila na tri nivoa. Bio je redovan kasting za uloge Ane Nelson i malog Karla. Tu je zatim i ekipa iz Novog Sada pošto je Srpsko narodno pozorište producent, ali je najveća drama bila oko traženja ključnih likova. Dva kriminalca igraju Bojan Dimitrijević i Marko Gvero s tim što će u Banjaluci umjesto Dimitrijevića igrati Nenad Okanović. Huvera smo relativno lako našli, to je Nebojša Glogovac, a potraga za Teslom bila je najduža, bilo je par glumaca u opticaju, ali sam na kraju presjekao sa Nikolom Rakočevićem jer sam u njemu vidio žar za borbom. To mi je presudno adad vidim da je neko spreman da pogine za projekat. Moram da se zahvalim čitavom timu koji je zaista patio pod nekim mojim režimom rada“.
Karajlić kaže da je najveći izazov u realizaciji ovog projekta bio to što su svi amateri.
„Najveći izazov je bio taj što smo svi amateri. Počev od mene koji prvi put postavljam rediteljski i prvi put pišem takav jedan komad, pa do ostalih koji su svako svoj posao radili prvi put. Taj amaterizam je bio naš najveći problem. Ali amos znači ljubav, mi smo sa većom predanošću radili taj projekt nego da smo profesionalci. Imali smo ozbiljnu i odanu ekipu koja je bila spremna da nas prati. Ono što je meni najvažnije je da je ta ekipa okolo, ne samo tehnička, nego i glumačka shvatila da radi nešto što nije uobičajeno već nešto štop će sigurno ostati u analima, makar se odigrala samo četiri puta, ali će ostati u istoriji zabilježena kao veliki eksperiment koji će možda za 20 godina nekoj drugoj djeci biti uzor kako bi se trebalo raditi dalje“.
Predstava će poslije Banjaluke biti prikazana u Gračanici i to je trebalo da bude posljednje prikazivanje, međutim, već sada se najavljuju nova izvođenja u Beogradu.
„U planu je i turneja po Srbiji, Republici Srpskoj i regionu, a onda možda i u evropskim gradovima u kojima je Tesla boravio, Pragu, Budimpešti, Beču, Parizu…“, rekao je Karajlić.