“Oni koji jedu krompir” naziv je nesvakidašnjeg umjetničkog projekta umjetnika Radoša Antonijevića realizovanog na travnjaku ispred Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske.
Umjetnička intervencija „Oni koji jedu krompir” sastavni je dio izložbe “Na svome mjestu stajati” Radoša Antonijevića koja će biti otvorena u Muzeju savremene umjenosti Reublike Srpske 6. jula 2017. godine.
Za potrebe ovog projekta koji je istovremeno instalacija, skulptura, umjetnička akcija i događaj u javnom prostoru, umjetnik će koristiti krompir kao biljku i sve njene simboličke i materijalne potencijale, kojim se želi ukazati na fantastičnu manifestaciju života i mudrosti u prirodi, kojom smo svakodnevno okruženi, ali je nismo uvijek svjesni.
Krompir je porijeklom iz Perua i svjedočanstvo je stalnih prirodnih i vještačkih migracija, koje svakodnevno mijenjaju sliku svijeta. Svi ga smatraju dijelom sopstvene kulture bez obzira na religiju ili naciju,a socijalni status postaje sve čvršća odrednica, pa stalno osiromašivanje sve više povećava grupu ljudi koja bi mogla sebe nazivati “onima koji jedu krompir”.
Uzgajanje biljke u umjetničke svrhe postavlja pitanje privremenosti, pa tako ovaj kompleksni rad, navodi na razmišljanje i traženje odgovora na pitanje gdje se nalazi suština umjetničkog rada. Da li je suština u sjemenu – ideji, cvijetu – ljepoti, plodovima – tijelu, okruženju – kontekstu, ili u odnosu ovih pozicija – relacijama, ilimožda samo u igri kao manifestaciji želje za životom koja nadilazi sve ove forme.
Inspiraciju za krompir u obliku potreta Van Goga, umjetnik pronalazi u slici “Ljudi koji jedu krompir” koju je Vinsent van Gog naslikao 1885. godine i na kojoj su prikazani holandski seljaci kako u skučenoj sobi i u atmosferi prigušenog svjetla večeraju svoj skromni obrok.
Pominjanje krompira u naslovu slike dopunjuje scenu i ovaj tamni prostor kao da premješta pod zemlju, gdje je krompiru i mjesto.
Tokom trajanja projekta umjetnik će na travnjaku ispred MSURS pokušati da uzgoji krompire u obliku portreta Vinsenta van Goga (poznatog ali veoma siromašnog umjetnika), a zatim da ih očuva u originalnom ili nekom skulptorskom materijalu.
Svi plodovi uzgojeni tokom ovog projekta biće pojedeni od strane umjetnika, kustosa i publike. Neka se zatvori krug!