Dragomir Dragan Kolundžija, istaknuti srpski pjesnik, preminuo je u 82. godini života, od posljedica virusa korona, javile su "Večernje novosti".
Kolundžija je preminuo u nedjelju, 19. jula.
Jedan od najdarovitijih pjesnika poslijeratne generacije, mladost i veći dio života proveo je u Beogradu, na Čukarici, a veliki dio svog stvaralaštva posvetio je ratnim stradanjima Srba za vrijeme Drugog svjetskog rata na Kozari, gdje je i rođen.
Rođen u zaseoku Trnjaci u Gornjem Vodičevu 1938. godine, u Krajini, kao četvorogodišnji dječak našao se u zbijegu i na Kozari gdje ga je otac zajedno sa majkom sakrio u zemunici.
Kraj rata dočekao je kao siroče i ti prvi doživljaji obeležili su i njegov život i njegovu poeziju.
Usvojio ga je ujak Đuro kome su ustaše poklale čitavu porodicu, a srednju školu završio je u Beogradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te diplomirao na Odsjeku za jugoslovensku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu.
Bio je urednik književnosti na Kolarčevom narodnom univerzitetu, a jedno vrijeme radio je kao nastavnik u srpskim školama u Francuskoj.
Objavio je tridesetak zbirki među kojima su najpoznatije "Zatvorenik u ruži", "Orah", "Zaustavljen život", "Tamne vojske", "Zvono za povratak", "Očevina", "Zaustavljene kapi"...
Zajedno sa Brankom Miljkovićem, Božidarom Timotijevićem, Milovanom Danojlićem, Petrom Pajićem i drugim pjesnicima pedesetih godina prošlog vijeka donio je veliku svježinu na srpskoj pjesničkoj sceni.
NJegove prve pjesničke knjige neosimbolističke inspiracije unosile su u tadašnju peziju boje i tonove neposrednog mladalačkog doživljaja rustikalnog života i pejzaža prepunog dramatičnih i sugestivnih pjesničkih projekcija i preokupacija.
"Kolundžija poeziju nije naučio ni od kakvog pesnika, već ga je poeziji učila Kozara, detinjstvo, životinje koje je čuvao, rat", zapisao je 1957. godine Branko Miljković.
Prvu zbirku "Zatvorenik u ruži" objavio je 1957. godine nakon čega je uslijedilo više od 30 pjesničkih izdanja.
Za svoje bogato književno stvaralaštvo nagrađen je značajnim književnim nagradama, a prvi je dobitnik nagrade opštine Čukarica "Matija Ban", koja mu je dodijeljena 1995. godine.
Dobitnik je više prestižnih nagrada, između ostalog i Disove nagrade na 34. Disovom proljeću održanom 1997. godine. Bio je laureat nagrada "Branko Ćopić", "Dragojlo Dudić", "Mladosti", te Književni vijenac Kozare.