Upoznajte Bursu - grad svile, termalnih voda, kestena, kebapa i salepa…
Zovu ga pravim balkanskim gradom u Turskoj, a poznat je i kao rodno mjesto Osmanlijskog carstva. Ako se vozite automobilom, za pola sata ste na ski-centru na planini Uludag i otprilike isto toliko vam treba do obale Mramornog mora.
Na putovanje u Bursu krenuh sa oskudnim znanjem (putem Google pretraživača), priznajući da sam tek u par navrata čula o toj opštini i to uglavnom kroz ponudu turističkih agencija. Na poziv kolega iz Anadoly agencije odazvala se grupa od 23 novinara iz Bosne i Hercegovine sa kojom sam se pet dana družila u Bursi na sjeverozapadu Turske, upoznajući grad na više lokacija uz pratnju ljubaznog domaćina Emira Beskardesa.
Prvog dana upoznali smo privrednike grada koji su došli sa prostora Balkana, ali i gradonačelnika Recepa Altepea lično. U poznatu slastičarnicu Burse došao je nakon utakmice kojoj je prisustvovao, pokazujući dobar primjer našim političarima da posao, makar njegov, ponekad traje bukvalno i po 12 sati dnevno. Turci su vrijedan narod, nema sumnje.
Fascinirani smo bili i informacijom da je u ovom gradu potpuno besplatna sahrana, kao i pomoć porodici prilikom ukopa, uz šalu da je ovo "dobar grad za umiranje".
Posjetili smo brojne džamije i mjesta gdje su sahranjeni osvajači Turske i njihovi potomci. Jedno od ljepših arhitekturom i dizajnom je Zeleno turbe, mezar Mehmeda Osvajača, posebno zbog mozaika i zelene boje koja dominira.
Obišli smo i privatni medij Sonmez Media Group i družili sa kolegama iz branše, te Muzej Burse u kojem smo pogledali dokumentarni film o doseljenicima sa Balkana i vidjeli neke od najljepših nošnji iz doba Osmanlijskog Carstva.
Hamam, mjesto za tijelo i dušu
Žene kao žene, jelte, htjele smo da probamo hamam (tursko parno kupatilo). Zakoračile smo u prostorije kojih se sjećamo po prizorima iz istorije i istražile smo zašto je ovo kupatilo nekada bio centar društvenih okupljanja i ritualnog kupanja.
Iskoristile smo slobodnih sat vremena da uživamo turskom kupatilu. Ne očekujući neočekivano, zateklo nas je saznanje da se do ulaza u ženski hamam morate prvo provući pored muškog. Dakle, sve je prilagođeno oku posmatrača ali srećom po nas, nije bilo neugodnih situacija. Prvo slijedi zagrijavanje u sobi poput saune, a potom smo unutar hamama, uživale narednih pola sata u termalnim vodama grada Burse.
Još jedno divno saznanje o Bursi – u zoološkom vrtu u zbog visokih temperatura životinjama serviraju rashlađeno voće kako bi se osvježile u vrućim ljetnim danima.
Na ulazu u hamam, Turkinje na lošem engleskom nude da vas okupaju posebnim turskim sapunima i nakon toga izmasiraju. Najveća prepreka, makar nama, bila je što nismo poznavale turski jezik, jer ćete po hotelima rijetko sresti nekog ko priča engleski ili neki drugi jezik u Bursi. Svakako preporučujemo da isprobate neki od hamama ako se nađete u blizini ovog grada. Pravi orijentalni užitak.
Čaj i salep, umjesto kafe
Odvajkada se govorilo da Turci piju najviše kafe, ali ipak to nije tradicija. U Bosni da, ali u Turskoj je čaj napitak nakon skoro svakog obroka, koji pripremaju na posebnom aparatu sa parom. Nešto je jači od ostalih čajeva, a služe ga u malim staklenim časicama posebno dizajniranim za tu namjenu.
Jedan starosjedilac iz Burse ispričao nam je da tradicija ispijanja čaja ide još iz vremena Osmanlijskog carstva, kada su ratnicima spremali ovaj napitak sa mnogo kofeina kako bi što duže ostajali budni.
"Pijemo i kafu, ali Turska je bogato tlo gdje se uzgajaju razne vrste čajeva pa ga samim tim više i koristimo u kućama", kaže.
Ako ipak želite popiti kafu, morate je dodatno naručivati. Naša posjeta je bila krajem novembra, i za zagrijavanje više je godio salep, čarobni slatki turski napitak kako smo ga prozvali, a ukusom najviše podsjeća na zašećereno mlijeko sa rižom i cimetom.
Iskender kebap – sultan svih turskih obroka
Volite slatko, a na dijeti ste? Turska nije pravo mjesto za vas jer ćete sigurno dobiti nekoliko kila. Isprobali smo razne obroke, i uživali u nešto drugačijoj turskoj kuhinji. Iako je mnogi porede sa bosanskom, ona je više začinjena ali i spremljena na drugačiji način od naše. Kao sultan nad svim jelima koje smo kušali tokom ove posjete, izdvojio se Iskender kebap, jedno od najpoznatijih jela u Bursi.
Iskender Efendi u 19 vijeku napravio je recept kebapa koji se sastoji od široko isječenih dijelova grilovane jagnjetine sa vrelim paradajz sosom, puterom i jogurtom. Mljac.
Halve, baklave, hurmašice ali i njihova tradicionalna poslastica pohovani kesten za koje imaju posebne radnje u skoro svakoj ulici Burse. Naravno, nismo odoljeli slatkišima i otežali smo kofer sa kilom viška u lokumima, i ostalim slasticama koje smo našli na gradskoj čaršiji.
Na čaršiji su me očarali mirisi začina i čajeva, uz svo bogatstvo pamuka, kože, zlata i naravno šalova od svile… Najljepše primjerke šalova od svile vidjeli smo upravo u Bursi. Cijene se kreću od tri do 100 evra, u zavisnosti od kvaliteta materijala koji su korišteni.
Naravno da smo se cijenjkale i spuštale cijenu čak i u pola. Ako govorimo o modi, u Bursi su izgleda najviše očarani vjenčanicama, jer prodavnica tog tipa ima na svakom ćošku (i u svim bojama).
Pod zidinama šest vijekova starog sela…
Selo Cumalikisik nedaleko od Burse staro je šest stotina godina. U netaknutom rodnom mjestu Osmanlijskog carstva, koje je pod UNESCO zaštitom, živi oko 2000 mještana, uglavnom od turizma.
Ugostili su nas u malom restoranu porodičnog tipa, gdje su nam pravi seoski doručak poslužile Turkinje sa maramama, a na trpezi su se našli domaći sir, jaja, džemovi i med…
Spuštajući se kroz ovo selo, svaki ugao bio je za fotografisanje. Autentičnost daje posebnost, i tu prošetasmo kroz istoriju, vidjevši arhitekturu i stilove Osmanlijskog carstvakroz vijekove.
Stali smo kod štanda sa seoskim đakonijama, i tu smo probali šumske jagode koje su više nalik na maline, ali s neobičnim ukusom. Pazarili smo i na ovom mjestu, ovaj put suvenire ručno pravljene od strane mještana ovog sela.
Mnogo lijepih trenutaka nosimo iz Burse, ali najveće bogatstvo koje smo dobili na kraju je druženje sa kolegama iz drugih redakcija, i ta iskustva su uvijek ona koja se najviše pamte.
Veliko hvala domaćinu Emiru što nas je ugostio i pokazao nam ljepote svog grada, agenciji Anadolija koja je okupila novinare i njima na sjajnom druženju, kolegi Sabahudinu Topalbećireviću i Zlatanu Jahiću na izuzetnom humoru kojim su nas počastili na ovom putovanju, koleginici Vesni Besić koja je savršeno prevodila i neumornom fotoreporteru Miri Škobiću koji je sve to zabilježio fotoaparatom.
Za kraj “poštapalica” koju je smislio kolega Zlatan: Sve je bilo tamam, tamam!
Još fotografija potražite OVDJE!