... i druge dnevne priče iz Guče sa Sabora trubača.
Vjerovali ili ne – tu se prodaju i tange, brusilice, fantomke, igra na haubama, spava na suncu u vunenim čarapama…
Dragačevski sabor trubača održava se ove godine 52. put, a posljednjih godina u tom periodu Guču se sjati prosječno pola miliona ljudi. Ipak, ima mnogo ljudi koji nisu početkom avgusta posjetili muzički festival, koji se vremenom pretvorio u mnogo više od toga.
Brojni Srbi, ali i stranci s nevjerovatnim oduševljenjem iz godine u godinu čekaju ovaj sabor. Ima onih koji se i iz Kanade zapute u varošica smještena u središnjem dijelu Opštine Lučani i Dragačeva.
A zašto?
Pogledajte galeriju fotografija.
Ako slika vrijedi više od hiljadu riječi, ovaj snimak vrijedi makar dvije hiljade.
Mnogi ljubitelji trube, pečenja i alkohola provode ovdje po nekoliko dana. Kada padne mrak ovdje je, listom svi posjetioci tvrde, nezaboravan provod.
Međutim, i tokom dana zvuci trube čuju se sa svih strana. U improvizovanim restoranima smjenjuju se kako orkestri, tako i gosti, koje ponegdje zabavljaju i oskudno odjevene plesačice. One se ne žale na bakšiš, baš kao ni muzičari.
Bez obzira na krizu "pljušte" i "crvene". A svira se sve od tradicionalnih narodnih pjesama, preko starogradske, pa do popularnih stranih numera.
Za ručak zna se – roštilj ili pečenje. Svinjsko staje već oko 900 dinara, a kilogram jagnejćeg pečenja je 1.200. Čaša piva je najčešće 150 dinara. Ali to su cijene na tezgama. U restoranima je i duplo skuplje.
Nemojte da se iznenadite ni kada vidite da je porcija pasulja prebranca 350, a svadbarskog kupusa 450 dinara. Čaša soka je skuplja nego u centru Beograda – 220, dok su gazirana pića u limenkama 250 dinara.
Nemojte da se iznenadite ni kada vas ispred mobilnog toaleta (ukupno ih ima osam u nizu) ne baš zavidne čistoće dočeka mlada romkinja i traži vam 50 dinara, bilo za veliku, bilo za malu nuždu.
Neki vrijeme do početka muzičkog programa na glavnom stadionu koriste se kupaju u bazenu ili reci Bjelici, koja prolazi kroz centar mjesta. Drugi se odmaraju ili vesele u kampu, gdje ima automobila sa registracijama iz svih gradova Srbije, ali i brojnih stranih tablica.
Orkestri dolaze i ovdje. Tako možete zateći nevjerovatne scene: trojica momaka, od kojih je jedan na haubi automobila, vesele se uz trubače, dok na samo nekoliko metara od njih drugi mladić sakriven pod hladom šatorčića spava u vunenim čarapama.
U pojedinim kombijima, automobilima ili šatorima takođe spavaju čak i čitave porodice. Neki su tu zbog provoda, a neki zbog biznisa.
Apsolutno sve što može da vam padne na pamet prodaje se na tezgama u Guči, a možda će vas najviše iznenaditi super ponuda: pet pari tangi za 100 dinara!
Prodaju se različite majce, šajkače, privjesci za ključeve, plastične trube zlatne boje (pravljene naravno u Kini), fantomke sa srpskom zastavom, lažni đerdani, kajle sa privjeskom u obliku krsta, naočare za sunce uz koje se dobija poklon…
Momak iz Požege pohvalio nam se da za vrijeme trajanja Sabora proda i po deset komada bušilica, burgija i drugog jeftinijeg alata, što je više nego za mjesec dana na lokalnoj pijaci u njegovom mjestu.
Stariji gospodin na samom ulazu na kamp prodaje stare kasetofone, radio prijemnike za auto, lampe, punjače za mobilne telefone…
Svako se na svoj način snalazi da iskoristi blagodeti Sabora trubača u Guči.
(A. Petrovski - MONDO)