Zavirili smo iza kulisa seta za film Lika Besona "Tree Days To Kill", zbog koga je u Beograd došao i Kevin Kostner.
Sreli smo se licem u lice. Ispred hotela "Jugoslavija" prisustvovali smo hapšenju slučajnog posjetioca.
Lokacija: Hotel "Jugoslavija". Meta: Kevin Kostner. Misija: Ispunjena.
Sreli smo se s Kevinom Kostnerom licem u lice, ali nećemo se hvaliti da nam je otvorio dušu. Nije. Ekipa filma "Tree Days To Kill" nije nam čak otvorila ni vrata hotela "Jugoslavija", gdje od nedjelje snimaju. Otvorili smo ih sami. Ali smo se prije toga prošetali oko hotela, od radnika koji pripremaju kafe baštu i fontanu pored samog keja saznali smo da su "Kostnera dovezli kao ministra".
Dok su se kolege tiskale desetinama metara ispred glavnog ulaza, jer im obezbjeđenje nije dozvolilo da priđu, mi smo uspjeli da se ušunjamo u improvizovanu bolnicu na prvom spratu nekadašnjeg elitnog hotela ispred kojeg je postavljen i ogroman montažni spomenik muškarca u šinjelu koji neodoljivo podsjeća na Josipa Broza Tita, a još iza njega velikim slovima piše Jugoslavija...
Unutra krš i lom, sobe u kojima godinama niko nije odsjeo, ali je jedna na prvom spratu preuređena u bolničku. I to s pogledom na Dunav. U njoj će se oboljeli tajni agent (koga tumači Kevin Kostner) poslije neuspjele terapije boriti se sa halucinacijama i narkolepsijom. Dok smo se ovuda šetali detaljno razgledajući sobe, samo iz jedne prostorije čuli su se muški i ženski glas. Pričali su na engleskom i žena je pokušavala da objasni strancu zašto i kako je došlo do raspada Jugoslavije, kao i za koliko brzo može da se stigne do Crne Gore.
Ok. Tu je Kevinova soba, ali njega nema. Krenuli smo ka prostranom holu, koji je uređen i u ovom slučaju služi za okrepljivanje i odmor brojne filmske ekipe. Odatle smo lagano stepenicama sišli do recepcije (ili onoga što je od nje ostalo), a zatim pravo kroz glavna vrata.
Našli smo se na platou ispred hotela, gdje je servis specijalizovan za filmski ketering već postavio bogat izbor hrane – počev od salata, preko paste do mesa i priloga. Ruku na srce, nesmetano smo mogli da uzmemo poslužavnik i pribor i zajedno sa ekipom ručamo. Još i da biramo šta ćemo popiti, jer je pored bio otvoreni kombi gdje su se služila različita pića, voće i žitarice.
Niko nije ni primijetio da reporter MONDA uopšte nije dio ekipe, samo nam se obratila jedna gospođa za koju se ispostavilo da je statista. Ok, sad znamo kako da se predstavimo, ako nas pitaju. Gospođa nam je objasnila da nije ni znala o kakvom snimanju je riječ, samo da su joj javili da dođe obučena kao za šetnju.
"Ja sam mislila da je u pitanju reklama", rekla nam je dama, kada se u momentu ispred nas stvorio Kevin Kostner sa crnim naočarima u crnom sakou i farmerkama. Bio je u pratnji, a jedan od momaka nas je ljubazno zamolio da "ne ufotkavamo". Kostner je sasvim opušteno popričao sa nekoliko članova ekipe, a zatim otišao do jednog od kamiona da se odmori.
Za to vrijeme čuli smo razgovor dvojice pomoćnih radnika, koji su spominjali da će letjeti automobil. Na setu je bio i srpski glumac Milutin Milošević, kome smo prišli da ga upitamo kakvu će ulogu imati.
"Ne znam da li ću se pojaviti, zavisi od montažera", Milutin se sjetio loših iskustava nekih svojih kolega, pa nije želio da na sva zvona priča o svom angažmanu u Besonovom filmu.
"Nećeš valjda poginuti u prvoj sekundi?", uzvratili smo.
"Ovo je akcioni film", bilo je sve što je Milošević mogao da nam kaže, jer ga ugovor obavezuje na diskreciju.
Kako je postajalo rizično da se shvati da smo nepozvani gost, lagano smo prošli pored obezbjeđenja i pridružili se kolegama, koji su bili s druge strane borbene linije.
Kevin Kostner je, opet u pratnji, izašao iz prikolice i ćaskao sa društvom. Nisu mu smetali fotoreporteri, čak je u nekoliko navrata izgledalo kao i da pozira, a umjesto izjavama njegova ekipa je novinare, koji su ga čekali već nekoliko sati, častila sendvičima.
I taman smo mislili da se razilazimo kada se među filmadžijama pojavio policijski automobil, a dvojica policajaca su pokušavala da u vozilo uvuku mršavog čovjeka srednjih godina. Opirao se i jednom viknuo, dok je na desetak metara odatle stajao Kostner i posmatrao. Kada se policajcima pridružio krupniji mlađi momak iz obezbjeđenja savladali su skromno obučenog muškarca, koga je nakon toga pregledala i ljekarka anažovana u dežurnoj ekipi na setu. Šta se tačno dešavalo s druge strane vozila, i zašto je došlo do hapšenja ne znamo, tek poslije desetak minuta policajci su uz raspravu koja se nastavila u kolima odvezao ka Zemunu.
Mi smo mahnuli Kevinu Kostneru i otišli ka redakciji da opisujemo koleginicama kako se Kostner još prilično dobro drži, uprkos godinama. Ukoliko i nas čuvari javnog reda povezu bijelim "golfom 6" da malo popričamo bićete o tome obaviješteni.
(A. Petrovski, D. Popović - MONDO )