Tročasovni francuski film o lezbijskoj ljubavi "La vie d'Adele" ili "Plavo je najtoplija boja" masovno dobija pozitivne kritike.
Film je pobijedio u Kanu, a od "Dejli mejla" je dobio svih pet zvezdica.
Abdelatifu Kešišu, dobitnik ovogodišnje Zlatne palme na Kanskom festivalu, klanjaju se mnogi filmski kritičari. Uspio je da zaintrigira gledaoce i da im drži pažnju tokom svih tri sata koliko traje film koji je mnoge šokirao.
Filma govori o lezbijskoj ljubavi, Adeli Egzarčopulos i Lei Sejdugz, a sadrži scene seksa u trajanju od 12 minuta.
Naravno, čim se tako nešto pomene odmah crvene obrazi, a u mnogim bioskopima širom svijeta radije bi da ga preskoče u repertoaru ili da bar emituju "pristojniju verziju".
Kritičar engleskog "Dejli mejla" dao je ovom filmu svih pet zvjezdica, nazivajući ga "briljantnim" i "remek djelom".
Oni kojima se ne dopada ovaj film prebacuju reditelju da je "eksploatisao" lezbijsku ljubav do iznemoglosti, da su scene veoma eksplicitne , kao i zbog dužine filma.
Međutim, po autoru recenzije u "Dejli mejlu" sve te kritike su besmislene. Prije svega, lezbijski seks je apsolutno marginalan u odnosu na cijelu priču. Ovo je priča o mladoj osobi (Adel) koja sazrijeva i emocionalno i seksualno.
"Da, Kešišeova kamera insistira na golotinji i seksu, ali isto tako instistira i na Adelinom spavanju, ishrani, plakanju, odlascima u školu...", piše autor Brajan Vajner.
Film priča o srednjškolki, koja živi u Lilu, i koja počinje da istražuje svoju seksualnost, najprije sa mladićem, ali potom iz glave ne može da izbaci studentkinju umjetnosti Emu čija je kosa ofarbana u plavu boju. Upoznala ju je u lezbijskom baru, i počinju intenzivno da se druže. Druženje prerasta u strasnu vezu...
"To je, otprilike, sve o filmu. Teško da na osnovu ovoga možete da pretpostavite da će vas film držati fiksiranog puna tri sata. Ali, tako je. Kešiše je angažovao dvije sjajne djevojke, koje su dale sve od sebe. Ne samo u krevetu. Ovo je film za sve - i za one koji su bili ili jesu mladi i zaljubljeni, za one kojima je srce bilo slomljeno, za one koji su bili popularni ili omraženi i ignorisani u školi. Saglasan sam sa žirijem Kanskog festivala i njegovim predsjedavajućim Stivenom Spilbergom - ovaj film jeste remek djelo", zaključio je autor recenzije u "Dejli mejlu".
(MONDO, Foto: Youtube screenshot)