"Zakoni postoje da se krše, a ekonomski i politički sistemi postoje da se kritikuju i to je ukratko strategija našeg rada...", kaže Ivan Novak
Tačno osamnaest godina banjalučka publika čekala je da u svom gradu opet vidi i čuje kontraverzne, osporavane, ali istom snagom voljene i podržavane Slovence okupljene pod imenom "Laibach". I isplatilo se čekati!
Naime, u petak je u banjalučkoj sportskoj dvorani "Borik" održan drugi po redu Hard Rock Radio Fest, kojim je proslavljen šesti rođendan istoimenog radija, a na kome su, uz "Laibach" nastupili i "Afrodizijak", "Javni poziv", "Partibrejkers" i "Killingjazzhardcorebaby".
Kao i prošle godine, i ovaj put je festival okupio veliki broj poklonika rokenrola i alternativne scene. Počelo je oko 19 sati, kada su prve grupe entuzijasta već pristigle iz svih krajeva BiH i okupirale šankove, đuskajući uz domaću afro-perkusionističku atrakciju "Afrodizijak".
Poslije njih, još jedan banjalučki bend, "Javni poziv" imao je svojih sat vremena slave, ali žurka je mogla da počne tek kad su se pred publikom pojavili sjajni "Partibrejkersi" s Canetom na čelu. Isti, posebni, slobodni i samo svoji, "Brejkersi" su još jednom su osvojili publiku jednostavnošću, snagom i posebnom energijom, kojoj, sudeći po reakcijama mase, vrijeme samo čini dobro.
Čakajući "Laibach", čuli smo i mladi travnički bend neobičnog imena "Killingjazzhardcorebaby", koji su još jednom opravdali odličnu reputaciju koja ih prati i pobjedu na ljetošnjem "Nektar demo festu".
Zatim mrak i desetak minuta nestrpljivog iščekivanja "Laibacha"... U međuvremenu, slovenačka himna, pa još uvijek nepriznata himna Republike Srpske... Kad su se sva svjetla pogasila, a na scenu izašao pjevač Milan Fras, u publici je nastao tajac...
Prvi dio koncerta bio je posvećen njihovom muzičkom opusu koji kritikuje postojeći svjetski poredak, velikie religije i nacije... Očekivano, publika je izviždala simbole islama, Amerike, zdušno dižući tri prsta na slovenske teme... Ostatak vremena, slušali smo ih otvorenih usta, hipnotisani snagom, perfekcijom i jedinstvenošću svega onoga za šta je "Laibach" sinonim.
Drugi dio nastupa bio je rezervisan za brže, energičnije teme o slobodi, vječnom oportunizmu i individualizmu...
Ipak, prepričavati spektakl zvani "Laibach" je besmisleno... Kristalno jasan zvuk, razoran kontrast između Frasovog glasa i ženskog bekvokala, snažna simbolika prizora na videobimovima i svjetlosni efekti koji stvaraju utisak slowmotiona na granici s epileptičnim napadom...
U kratkom razgovoru sa alfom i omegom grupe, publicistom Ivanom Novakom, saznali smo da je negativna kampanja koja ovu grupu prati od njenog nastanka, već tri decenije, u stvari pokretačka snaga "Laibacha".
"Zakoni postoje da se krše, a ekonomski i politički sistemi postoje da se kritikuju i to je ukratko strategija našeg rada... Zvuči apsurdno i paradoksalno, ali teško da će bilo koji sistem ikad funkcionisati tako da neće biti podložan našoj umjetničkoj kritici. Pri tome, moram da naglasim da nikad nismo bili uz neku konkretnu političku partiju, ma koliko da je opoziciona, jer takav potez podrazumijeva određene žrtve, a mi kompromise ne pravimo...", kaže Novak za MONDO.
Provokacija, koja ih takođe stalno prati, prema Novakovim riječima je suština svake umjetnosti.
"Umjetnost, o kojoj nevoljno govorim, ne bi bila to što jeste da nije provokativna. Jer, svi veliki umjetnici bili su veliki provokatori, a tek kasnije su postali klasici. Mnogo je predrasuda vezano uz naš rad, a jedna od najvećih je povezanost ili podržavanje nacizma. Nacizam nas zanima, u kontekstu istom kao i svaka druga ideologija, i ne bježimo od njega samo zato što se tako zove ili je najomraženiji", ističe.
O današnjoj muzičkoj sceni, Ivan Novak kaže:
"Muzika se nalazi u ćorsokak, a scena se svela na prostor za glupiranje djece... Ima slavnih izuzetaka, koji se trude da sadržajno ili formalno budu bolji ili drugačiji, ali većina muzičara nije vrijedna pomena... Turbo folk je takav, ali ne treba mnogo da se brinemo oko tog fenomena... I on ima svoj razlog postojanja, ali i rok trajanja i nije na nama da sudimo. Istorija će, siguran sam, da ga istisne u zaborav", objašnjava Novak.
Na pitanje šta misli o Evropskoj uniji odgovara:
"Ne znam da li znate, ali mi smo još osamdesetih godina govorili o jednoj velikoj ekonomskoj zajednici koja će nastati u Evropi i koja će ozbiljno da ugrozi male, nedominantne zemlje, koje će zarad ekonomskog prosperiteta da žrtvuju dio svoje istorije i kulture. I to se desilo, a ipak, EU treba podržati, jer bolje alternative - nema".
Pitali smo je li njihova zemlja, Slovenija, poslije svega, danas ponosna na „Laibach“.
"Sumnjam u to", kaže Novak kroz osmijeh i dodaje: "Siguran sam da postoje neki ljudi koji jesu, ali većina to nije. Ipak, mi jesmo ponosni na Sloveniju, isto kao i na bilo koju zemlju u okruženju, koja i dalje živi svoju tešku istoriju, opterećenu ratovima, i svim pošastima koje ih ne zaobilaze".
Koncert je završen poslije nešto manje od dva sata svirke. Publika je skandirala, članovi grupe su se poklonili, a na video bimu je treperilo: "Thank you and good night". Laibach je otišao dalje, da širom svijeta kritikuje bez imalo skrupula, kompromisa i obzira. Pogledajte foto galeriju
(Vesna Kerkez, MONDO)