Apokalipso u Beogradu

Publika koju imaju mogla bi da im potraje još milion godina!

U istoriju Beogradskih koncerata teško je naći onaj koji počinje par minuta ranije, sa publikom koja spremno čeka izvođače u svojim sjedištima dosta prije početka koncerata.

Takav je bio nastup jednog od novotalasnih jugoslovenskih heroja, koji je svojim reinkarniranim izdanjem stekao publiku mlađu od svojih prvih hitova.

Darko Rundek i Kargo orkestar su rasprodali Sava centar dobro unaprijed, ali se radost koju je njihova većinom mlada publika emitovala pri ulasku u salu, teško mogla naslutiti.

Nešto vjernih novotalasnih fanova i stotine mladih parova (plus buljuk djevojaka koje Rundeka već generacijama smatraju neodoljivim), zauzelo je svoja sjedišta (ukljućujući i pomoćna), dosta prije početka koncerta, da bi ih već posle par akorda sa Rundekove gitare napustili, i ostali na nogama do kraja nastupa od dva i po sata, ostavivši preživjelim novotalasnim fanovima malo prostora da uživaju u svojim plavim plišanim foteljama.

Da "Ena je divna žena", naučili smo još odavno, pa nije bilo teško uštimati se u pravo raspoloženje već tokom prve numere.

Zatim smo se zapitali "po ko zna koji put u životu" koliko su emocije koje svakodnevno nosimo autentične, da bi uz revolucionarnu "Karmelu“, isprobali pod Rundekovim vođstvom, svoje dlanove i dokazali da smo zaista kao publika "muzikalni, srdačni, otvoreni i upućeni", kako nas je sam nazvao. Još jednom smo na barikadama rekli "No pasaran"!

Zatim je Rundek izjavio da je pod utiskom filma "EKV - Kao da je bilo nekad", Dušana Vesića koji je skoro pogledao, i uz malu pomoć iskrslog obožavaoca i horski nastup publike i izveo istoimenu pesmu i naterao suze u oči onih koji se još  sjećaju nastupa Ekatarine Velike: "Za Milana, Bojana, Magi i Vd-a".

Osmočlani bend, uključujuči i sjajnog VJ-a, virtuozno je izvodio red nježnih, red živahnih numera iz raznih perioda Rundekovog stvaralaštva, pokušavajući da stiša i apsorbuje raspoloženje i oduševljenje publike, na ivici euforije. Bez uspjeha, ona se prelivala na binu, sa nje vraćala i obuzimala i najumornije, pa i kroz samog Rundeka uticala u njegov fenomenalni vokal.

I tako riječ po riječ, notu po notu, vrijeme je prestalo da postoji kao kategorija, među podignutim "Rukama" na proputovanju do "Kube", sve dok nam mladi trombonsta na odličnom srpskom jeziku sa "tres charmante" naglaskom nije objasnio da "je sve dobro dok ima dobra muzika da pjevamo i igramo", i odigrao ples kao simbol te radosti, u uvodu za "ApoCalipso", poslednju stvar u redovnom programu.

Na bis je izašao i Rundekov gost Dino Šaran iz benda Letu Štuke da bi zajedno otpjevali duet u Dinovoj pesmi "Sunce", hit singlu na hrvatskim i bosnskim radio stanicama.

Zatim je blagi bit bas bubnja najavio ultimativnu bis numeru za sve usamljene jahače, a Rundek je skinuo prsluk i zaplesao kao "Šejn", a po silasku sa parobroda, rekao kratko: "Doviđenja".

Publika mu to ipak nije dozvolila, bio je prozvan da se vrati na "još jednu" i prizna da je bio "pogrešan"... Nimalo, bend se povukao sa bine, a pod kišnim oblacima se još dugo viorio njegov "Šal od svile“.

Bravo Darko, bravo Kargo, bravo Beograde!

(Tekst i snimci: Vela Veljković/foto: Nenad Tesla - MONDO)