Frontmen beogradskog sastava Eyesburn, koji ove godine obilježava dvije decenije postojanja, multi-instrumentalista Nemanja Kojić Coyote posljednjih sedam godina gradi solo karijeru u reggae svijetu pod pseudonimom Hornsman Coyote.
Takođe, Coyote dolazi pojačan pratećim sastavom Soulcraft, koji čine vrsni muzičari i njegovi dugogodišnji drugari, pa smo iskoristili priliku da popričamo sa njim pred prvo predstavljanje benda Banjalučanima. - Nakon dugo vremena solo nastupanja odlučio si da okupiš živi bend za svoj projekat Hornsman Coyote. Zašto se to desilo tek nakon pet albuma? Jednostavno, da bi se stvorili uslovi da grupa od osam ljudi krene na put, to je do sada bilo gotovo nemoguće. Da sam hteo da nastupam isključivo sa live bendom, ne bih uspeo da proputujem pola planete zahvaljujući svojoj muzici. Soulcraft će biti aktivan koliko god to uslovi budu dozvoljavali, ali ću takođe nastaviti da nastupam i u sound system varijanti. Mada sam mnogo srećniji kada sam na putu sa bendom. - Fokus je na evropskoj sceni ili na Balkanu? Gdje god postoji interesovanje nastupaću sa Soulcraftom. - Radio si duvačke linije za Max Romea i Lee 'Scratch' Perryja, što neki reggae muzičari mogu samo sanjati. Šta dalje, možda još neko ime stare škole? Uskoro će izaći dugo iščekivani 12-inčni singl "Woi" sa Max Romeom, a Lee Perryjev album "Back At The Controls" je u prodaji od februara ove godine. Uskoro se očekuje singl sa Winston McAnuffom i još izdanja sa legendarnim "Jah Works" iz Britanije. - Da li je rano upitati za novi album Soulcrafta? To pitanje me baš raduje. Materijal je gotov. U planu je da do kraja godine bude snimljen, a za izdanje ćemo videti. Najvjerovatnije će biti na proljeće.
Ne odlučujem, to se samo namješta. Soulcraft ima prioritet što se tiče ličnih pjesama, a Eyesburn što se tiče socijalno angažovanih. Mada, oba benda pokrivaju obe teme. To sam ja - i tamo i ovamo.
- Ove godine Eyesburn obilježava 20 godina postojanja. Kada se osvrneš unazad, kako bi ukratko opisao taj period?
Pola života pod krovom Eyesburna, sve što se događalo meni lično, odražavalo se i na Eyesburn, a i obrnuto.
Jedan si od rijetkih reggae multi-instrumenalista koji svira trombon, što je i naglašeno u tvom nadimku. Koliko je taj instrument uticao na razvoj tvoje karijere?
Mogu da kažem da mi je trombon matični instrument. Nisam ni najbolji ni najgori trombonista, ali sam siguran da u sviranju tog instrumenta imam prepoznatljiv identitet.
- Gdje su, jedna u odnosu na drugu, jamajkanska i evropska reggae scena?
Jamajka je ipak meka reggaea. Tamo je sve počelo, odande se i vuku svi konci. Volim Jamajku i njene ljude.
- Od svih mjesta koje si posjetio, gdje je reggae kolektiv najjači?
Kolektivi su glupost. Iz prostog razloga što uvek imaš nekoga ko smatra sebe najzaslužnijim. Ja se više uzdam u pojedince, a talenti samo cvetaju širom planete. Ne moramo da se učlanjujemo u kolektive da bi znali da smo jedno - Jah children. Jedna ljubav i vidimo se uskoro!