Neposredno pred nastup u Kotoru porazgovarali smo sa pionirom britanske elektronske scene, Stivom Loulerom.
Na Refresh festival došao je nakon što je Džejms Zabiela otkazao nastup. Do tada nije ni čuo za Crnu Goru, ali je publika koja ga je čekala u Maximusu svakako čula za njega. DJ i producent Stiv Louler za MONDO otkriva šta misli o back to back nastupima, kako vidi muziku narednih godina i ko je sljedeći najbolji newcomer DJ...
Kada negdje nastupaš prvi put, kao ovdje, da li insistiraš na provjerenim hitovima u setu, ili na novim stvarima?
Prvi put sam u Crnoj Gori i publika i klub su mi skroz nepoznati, ali nije da stalno igram na sigurne hitove. Pripremio sam tri premijere, pjesme koje su nedavno izašle iz studija, kao i gomilu stvari koje će tek da zažive među publikom, a čije autore želim da podržim.
Šta tvoje nastupe čini uspješnim, a žurke nezaboravnim?
Komunikacija sa ljudima, naravno. Moj posao je, ne samo da sviram, nego i stvaram atmosferu, vibracije muzikom koju puštam i u kojoj uživam. Moj je zadatak i učinim da se ljudi izgube u muzici... Ta veza je istinska čarolija, koju zajedno stvaramo. Ipak, ne dešava se to stalno, ta suptilna veza zavisi od mnogo stvari... Ali, kad se desi – čarobno je.
Svirao si i na ovogodišnjem, jubilarnom EXIT festivalu. Kako je bilo za promjenu pojaviti se s nekim u back to back setu, a ne sam?
Da, ove godine nastupio sam treći ili četvrti put na EXIT festivalu, i, po meni, situacija kad dva DJ-a sviraju naizmjenično je više odgovarajuća za afterhour klubove. Jer, suština takvog sviranja je zabava za DJ-eve i ekipu, poslije nekog seta ili žurke. Ipak, ima nekoliko ljudi, poput Saše i Džona Digvida, koji su karijere izgradili na takvim nastupima. Ipak, to nije nešto što ja inače radim, na primjer, sa Li Baridžem sam zajedno svirao samo dva puta u karijeri. Tako da je cijeli taj koncept EXITa bio pomalo rizičan, ali je na kraju ispalo sjajno.
S obzirom da se ovim poslom aktivno baviš skoro dvije decenije, da li ti nedostaje vrijeme ilegalnih žurki s početka devedesetih, ili misliš da su muzika i elektronska scena bolje danas?
Muzika i energija su mnogo bolje danas, nego u vrijeme kada sam ja počinjao da se bavim njome. Ali, iako danas mnogo više ljudi sluša i prati ovu muziku, i produkcija i scena su svakako kvalitetnije, tada je postojala misterija, i znali smo da započinjemo, da smo dio nečega ogromnog, što tek treba da zaživi. Danas je svakako zaživjelo, i više od toga. Od tada je neslućeno porastao kvalitet izvođača, produkcije, festivala i industrije. Ipak, osjećaj da učestvujete u stvaranju nečeg zaista velikog, koji smo imali na početku, ne može se ponoviti.
Čemu da se nadamo u budućnosti kada je tvoj rad u pitanju?
Ne volim da pravim dalekosežne planove, jer ih rijetko ispoštujem. Trenutno najviše želim i planiram da se iz ljetnog rasporeda nastupa izvučem živ i zdrav, a krajem ljeta imam zakazanu zaista veliki turneju po Americi, tri nedjelje i 15 nastupa. Poslije toga, planiram da se malo odmorim i vratim u studio. A onda ću da vidim šta želim da radim. Jako se trudim da stalno poboljšavam kvalitet izdavačke etikete i ljudi čiji rad izlazi na njoj.
Kako vidiš muziku narednih godina?
Muzika stalno prolazi jednake cikluse, to je ono što sigurno znam, a do sada sam ispratio pun ciklus četiri ili pet puta u karijeri. Ono što je najuzbudljivije u house i techno muzici su old school elementi, ideje i aranžmani koji su nastali prije pola vijeka i koji ponovo zažive kroz elektroniku. Mislim da će sljedeći ciklus biti drugačiji, i da će DJ-evi sve više postajati live seteri, koji će puštati samo svoju muziku ili samo svoje ideje, umjesto tuđih pjesama, kao do sada. Radimo to već 20 godina i za to vrijeme mnogo se toga promijenilo. Prvenstveno, ako si DJ, moraš da budeš i producent i nastupaš s live setovima. Mislim da će se sve kretati u tom pravcu u narednih nekoliko godina.
Znamo da podržavaš mlade snage na tvom izdavačkom lejblu. Ima li neko koga bi posebno izdvojio kao zaista jedinstvenog?
Definitivno! Njegovo ime je Lion, i nevjerovatno je talentovan DJ i producent. Jako sam ponosan na njega, on je poslije izdanja na mojoj etiketi postao zaista ekskluziva, danas ga svi žele. Ljudi poput Karla Koksa i Pita Tonga ga jako hvale, gomila izdanja mu izlazi uskoro na različitim etiketama. On je zaista ekstremno i višestruko talentovan, ima 19 ili 20 godina i stvara muziku s lakoćom s kojom večera. Dođe u studio i poslije dva sata izađe s gotovim izdanjem, a ja ne mogu da vjerujem svojim očima. Ja sam cijeli život u tome i trebaju mi nedjelje prije nego što u potpunosti završim pjesmu. On to obavi za dva sata... Osim njega, ima tu još mnogo zaista sjajnih muzičara, ali na njega sam posebno ponosan.
(Vesna Kerkez, MONDO)